By MosHer

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati razne priče i tekstove. Ne zamjerite što ne pišem baš redovno, ali se nadam da ćete, ipak, biti zadovoljni sa onim što pročitate. HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

03.01.2017.

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

            *NAPOMENA: Izvor informacija za tekst koji slijedi je korišten sa portala bh-index.com, federalna.ba, aa.com.tr/ba i sportsport.ba

Ensvid Hadžajlić - MosHer

 

 

 

            Staroj 2016. godini trebalo je par mjeseci da se zagrije. Kad je krenula nije bila ništa bolja nego prethodne. Za svaku kažemo: “Ne ponovila se i ko preživi pričat će”.

            U Briselu su 22. marta ubijene 32 osobe u terorističkom napadu. Dan i po poslije, izrečena je presuda, na Tribunalu u Hagu je na 40 godina zatvora osuđen za genocid i ratni zločin Radovan Karadžić.

            Najvažniji sportski događaj za BiH: Amel Tuka je bio šesti na Olimpijadi u Riju. Iznenađujuće dobar rezultat zbog anemije kojoj je bio izložen. Za nekoliko dana tri puta mu je isisavana krv, pa bi se moglo reći da u Svjetskoj antidoping kontroli rade vampiri.

            Britanija je 23. juna izglasala izlazak iz Evropske unije. Brexit je razočarao Evropu. Ko će popuniti mjesto Britanije u Evropskoj uniji? Bosna i Hercegovina je ozbiljan kandidat. Ako ništa mi se nabolje znamo praviti Englezi.

            Početkom novembra Donald Tramp je izabran za američkog predsjednika. Pred sami kraj izborne trke, počela je iznenadna priča da bi on trebao biti pobjednik. Demokratska kandidatkinja Hilari Klinton dobila tri miliona glasova više, ali je porazio izborni sistem.

            Ko ima bolji finiš taj pobjeđuje. Izbori i referendumi u zapadnom svijetu sve više izgledaju kao da ih uređuju kladioničari. Mi se i dalje čudimo što na izborima kod nas nikad ne pobijedi najbolji.

            Lokalni izbori pokazali da jačaju pojedinci na račun bošnjačke SDA. Ko pobjegne od SDA taj ima najveće šanse da pobijedi na izborima. Četvorka Mehmedović, Sokolović, Šepić i Ahmetović uspjela se samo jednom, početkom godine, sastati sa Bakirom Izetbegovićem. Primio ih je na parkingu ispred Predsjedništva. Uručili su mu zahtjeve sa odgođenim djelovanjem. Osmotrio ih je, ali ih još nije razmotrio.

            Najgori dio rata završio padom Alepa, najvećeg sirijskog grada i nekada najvećeg i najljepšeg grada Levanta. Poslije svega Alep je pretvoren u ruševinu.

            U svijetu se vodi tridesetak aktuelnih ratova, a sukobljene strane su apsolutno Muslimani.

            Teroristi su počeli djelovati kamionima. Teži zločini dogodili su se na šetalištu u Nici, a pred kraj godine i na skupu u Berlinu. Turska je prošle godine zapljusnuta terorističkim zločinima. Bombe su eksplodirale desetak puta na ulicama turskih gradova i ubile stotine nevinih ljudi.

            Jula 15. i 16. prvi put smo na TV-u mogli gledati uživo pokušaj vojnog puča u Turskoj. Bilo je 290 žrtava. Pokušaj likvidacije turskog lidera Redžepa Erdoana nije uspio.

            Iako je govoreno da je Balkan mjesto za izbor novog generalnog sekretara UN-a, to se nije dogodilo. Sedam kandidata od Vardara pa do Triglava se začešljalo. Od svih bivših jugoslovenskih republika samo BiH nije imala kandidata. Izabran Portugalac Antonio Gutjereš.

            Umro je Fidel Kastro. Posljednji i najveći politički fosil 20. vijeka.

            Devetog decembra uručen upitnik od 3.200 pitanja za prijem BiH u EU. Pitanja su prevedena uoči samog kraja stare godine. Mnogi kažu da mi znamo sve tačne odgovore, samo se još nismo dogovorili hoćemo li odgovarati. Mi sve ostavljamo za kraj, pa nam se većina stvari i događa pred kraj godine.

            Čitavu 2016. godinu očekivali smo ispunjenje obećanja o masovnom zapošljavanju. Na kraju godine smo saznali da smo i premašili obećanja. Zaposlili smo više od 23 hiljade ljudi.

            2016. godina je godina u kojoj su populizam, post-istina i Brexit postale ključne riječi. Naravno, uz niz događaja koji su na kraju ubili vjeru Zapada u liberalno društvo. 2016. broj je koji bi ubuduće trebao značiti prekretnicu, ako ništa drugo onda simbol toga.

            Zašto bi trebao postati brojem koji će biti svrstan među one opšte poznate, poput 11.9., 24/7, 360 ili možda 3.14159265359? Zašto je ova prošla godina bila - 2016.? Evo i nekih razloga iz 2016.

 

            Brexit

            Malo ko je mogao vjerovati da će 23. juna skoro pa 52 posto Britanaca izglasati izlazak iz EU. Šok je to bio za one koji su duboko vjerovali u temelje EU. Majke i oca svih onih koji njoj streme. Majke i oca demokratskog načela, liberalizma i ljudskih prava. Majke i oca jedne od članica, Grčke koju su dužničkom krizom uspjeli pretvoriti, u recimo bilo koju od siromašnih i potlačenih zemalja Afrike. „Tuđe nećemo, svoje ne damo“, ukratko bi se mogao objasniti animozitet koju je kako rekosmo 'skoro pa 52 posto' Britanaca osjećalo prema toj „visoko demokratskoj instituciji“. Malo ko je mogao vjerovati da će nekadašnji klaun iz Evropskog parlamenta Nigel Farage uspjeti u nezamislivom poduhvatu. Malo ko je vjerovao, ali to se desilo. Ono se desilo. Referendum se desio. Nagađa se sada kada će se želje i snovi većine Britanaca i ostvariti. Dvije, deset, dvadeset godina. Koliko god, narod, odnosno populisti su rekli svoje.  I uzalud prozivanja da Britaniji, ali i Evropi danas treba jedan Winston Churchil. Da ih trzne. Snažno udari šakom u stol i uzvikne „Ako smo ujedinjeni, ništa nije nemoguće. Ako smo podijeljeni, propast ćemo“. Jer Britaniji? Britaniji se desila 2016.

 

            Trump

            Malo ko je vjerovao u Trumpa. Malo ko je vjerovao da će još jedan klaun (istina veoma, veoma bogati klaun) izvući populiste iz američkog blata dugogodišnjeg „gnjeva i bijesa“. Amerika. Zemlja u kojoj se ispunjavaju svi snovi. Pa dovoljno je spomenuti samo buduću prvu damu, Slovenku Melanie i njene snove, da bi stvar bila kristalno jasna. Istina, Amerika ispunjava snove, snove pojedinaca. Zemlja je to koja je, sada je i zvanično, ispunila i one Trumpove. I to one najluđe. „Izgradit ćemo zid, zabraniti Kini da uvozi, ukinut ćemo sporazume o slobodnoj trgovini, bušiti i tražiti naftu tamo gdje je možda i nema, jer klimatske promjene su kineska podvala, one ne postoje“, govorio je (ok, ne baš tim riječima), novoizabrani, glavni svjetski klaun. I dok se većina svjetske populacije zabrintuo češkala po glavi u stilu „Really? Yeah right?“ fazona, Trump je gazio. I zgazio. Jer budimo iskreni, „american dream“ teško da može biti ostvariv u zemlji gdje iako dobiješ 3 miliona glasova više, gubiš. U zemlji u kojoj se ustav, zakoni, zakletve i mnogo štošta, baziraju na samo jednom. Onom gore. „In God we trust“ i „so help me God“, ako je suditi po Trumpovim najavama, postat će noćna molitva brojnih Amerikanaca. Koji će, vjerovatno, biti primorani i da prestanu sanjati. I birati. „Vrijeme očaja, vrijeme nade, jedni ruše, a drugi grade prolaze ratovi, padaju vlade, Pitove ruke više nisu mlade. Jer, od Aljaske do Meksika to je ona druga slika Pit, i to je Amerika“, opjevao je Štulić američki san. I da, SAD-u? Pa, SAD-u se desila 2016.

 

            Sirija

            Sirija nema klauna. Sirijci nemaju snove. Oni imaju Assada. Oni imaju ISIS. Imaju i Ruse, Turke, Francuze, Irance tu i tamo Saudijce. A oni su uglavnom tu da razore, sruše i unište. Baš kao što je uništen Alep, baš kao što je sravljen Homs. Ali koga oni da optuže? Populiste? Post-istinu? Boraca za sirijska prava je mnogo. Ali oni uglavnom sjede udobno smješteni u danas toplim prostorijama Londona, Istanbula, i inih evropskih gradova odakle nam šalju svježe, provjerene i ekskluzivne informacije o broju stradalih. Oni imaju, enorman broj bjelosvjetskih „građana“, koji će uz svesrdno poštovanje, u hladnoj noći ustati, sa svijećom i pokojim transparentom upozoriti na genocid, užas stradanja, djecu u prašini, djecu koja više ne plaču. I baš kao što je hladna ta noć, hladni su i oni, u nespoznavanju da rat, stradanje, bombardovanje i sve ostalo traje već pet godina. 1825 i kusur dana. Dok je broj izbjeglih i ubijenih hiljade puta veći. I dok se nižu „prije i poslije“ slike ovog nekadašnjeg raja na zemlji, uz mnogobrojne teorije zavjere o tome ko sve od svjetskih sila tu šta traži, Sirijci nemaju snove. Sirija nema klauna. Sirija, ipak, više ništa nema. Šta se desilo? Da, desila se 2016.

 

            Migranti

            „Gorki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije“...stotine hiljada migranata  koje se kao kapi vode rasipaju po Evropi, dok ih evropski zvaničnici u bobu prebrojavaju, zadajući obavezne kvote koliko će njih svaka članica primiti, sigurno nikada nisu čuli za Aleksu Šantića, autora stiha s početka ovog dijela. Stotine hiljada migranata potražilo je (i ove prošle) godine, svoju šansu. Za život. I puko preživljavanje. I dok se pustinje pretvaraju u izbjegličke kampove, a Sredozemno more (p)ostaje najvećom masovnom grobnicom na svijetu, granice prošarane zidovima i bodljikavom žicom, njihovo nezadovoljstvo je sve veće. Jer niti su u novoj zemlji vidjeli šansu, niti preživljavanje. „Moramo nastaviti raspravu o situaciji izbjeglica, i kako naše društvo i zemlje širom Evrope treba da reaguju na ljudsku katastrofu koja se trenutno odvija u Siriji. Koliko smo ljudi u mogućnosti da pomognemo, i gdje, i kako, treba da im pomognemo? Ovo je debata sa mnogim pitanjima i naizgled malo odgovora. Odbijajući da pomognemo ljudima koji stoje u redu ispred nas kojima je potrebna njega i pomoć, kvari naše moralne vrijednosti i shvatanja o pristojnosti i humanosti. A to je opasan put koji biramo“, rekla je Lisbeth Zornig Andersen, Dankinja koja je u svojoj zemlji osuđena novčanom kaznom zbog pomaganja – migrantima. Da, ono što se desilo Lisbeth i beskrajnom broju migranata je...pogađate. 2016.

 

            Terorizam

            I da, bez obzira na brojne teorije zavjere, od kojih su najzlokobnije one da Evropljani sami sebe ubijaju i da su sve to sami zaslužili, teroristički činovi kucali su na vrata starog kontinenta i ove godine. I to u najužasnijem mogućem obliku. Aerodromi, metroi, svečanosti dana bastilje, a potom i božićni sajmovi...Sumanuto gaženje kompletnih porodica dok gledaju vatromet? Neki možda i po prvi, ali i zadnji put. Mora da postoji neka nova riječ za ovakve masakre. Riječ koju će poput post-istine, možda već naredne godine usvojiti ugledni Oxford kao riječ godine. Jer „humano i lijepo“ iz rječnika pomalo i blijede,  sasvim lagano postaju pojmovi koje će neke buduće generacije tražiti samo u enciklopedijama (ili wikipedijama). „Radikaliziran“, „preobraćen“, „nekada fin momak“ - opisi su koje se uz ove ubice mogu pronaći u gotovo svakom tekstu svjetskih medija. Izolovan incident ili organizovano djelo. „Je suis....“ ili „zašto nije Sirija bitna kao Pariz/Nica/Berlin“, te post-istina kojom obiluju društvene mreže u pokušaju objašnjavanja i pojednostavljivanja bilo kakvog, pa i svjetskog poretka, dovoljan je pokazatelj, gdje mi, kao ljudi stojimo. I šta to uopšte znači? Ubistvo je ubistvo. Tačka. Nema potrebe objašnjavati, opisivati, teoretisati, pravdati. Šta se desilo? Pa, 2016.

 

            Filipini

            “Oni uništavaju našu djecu. Upozoravam vas, nemojte se miješati iako ste policajac jer ja ću vas lično ubiti“, reče The Punisher prije nego je širom Filipina počeo krvavi rat protiv dilera. Na desetine hiljada ljudi predalo se policiji, dok su drugi 'nesretnici' (njih preko 5.800) hladnokrvno likvidirani. Duterteu to ne smeta. Ne smeta mu ni da vrijeđa, ponižava. On je taj koji kažnjava, on je taj koji presuđuje, odlučuje ko 'ide', a ko 'ostaje' - bog koji hoda po zemlji. Za Punishera nema nedodirljivih: Obama, UN, Krivični sud, njemu nema ravnog. Pa kaže: „Hitler je masakrirao tri miliona Jevreja. Ima tri miliona zavisnika od droge. Bio bih sretan da ih pobijem", hladno izgovara Duterte.

            „Radio sam u više od 60 zemalja, pokrivao ratno stanje u Iraku i Afganistanu i proveo skoro čitavu 2014. godinu u zoni ebole u zapadnoj Africi, mjestu straha i smrti. Ono što sam vidio na Filipinima doseglo je novi nivo nemilosrdnosti; policajci nasumice ubijaju sve za koje postoji mrva sumnje da dilaju ili čak koriste drogu, osvetnici su ozbiljno shvatili Duterteov poziv da ih sve pokolju“, rekao je ugledni fotoreporter New York Timesa, Daniel Berehulak koji je za 35 dana provedenih na Filipinima bio svjedokom 57 ubistava.

            Igranje Boga, pa čak i u uslovima koji vladaju Filipinima, čak kada su u pitanju i  nemilosrdni dileri, opasan je segment svijeta u kojem živimo. Jer pravila više ne postoje, sud nema više nikakav smisao, a ljudski život izgubio je svaku vrijednost. Filipini su doživjeli 2016.

 

            Turska

            On ne ubija. On hapsi. On ne sudi. Ali traži smrtnu kaznu. On želi biti batina svima koji misle suprotno. Profesorima, vojnicima, policajcima, naučnicima, novinarima. Posebno novinarima. Ne postoji zvanični podatak koliko je od, kako ga podobni vole nazvati, 'propalog državnog udara', u Turskoj ljudi uhapšeno, maltretirano, pa pušteno. Pa ponovo uhapšeno...Začarani krug, rata protiv Gulenovaca i pučista, Erdoganu je samo dao krila. Pobijedivši državni napad, turski predsjednik ubijeđen je, nekako duterteovski da nema od njega većeg. Baš kao i da cilj opravdava sredstva. I dok ispod stola miješa ratne sirijske karte sa ruskim liderom, gotovo licemjerno upozorava EU da će preko granice pustiti 'bijesnu armiju izbjeglica', on je siguran da njegov 'rat' ima smisla. Rijetki su oni koji zbog toga prstom upiru u Erdoganovo lice tiranije, cenzuru koja je u Turskoj poprimila potpuno novi oblik, gušenje svake slobode i ljudskog prava. Iz petnih žila, Tayyip se trudi da ustav, sekularni ustav, podredi, a kome drugo nego sebi. Izvršna vlast treba pripasti predsjedniku, tj. meni, smatra Erdogan. Toliko zagrijan za ideju o supervladavini jednog, nespretno se izrazvši, Erdogan je još u januaru rekao: „Hitlerova Njemačka jedan je od primjera u istoriji u kojima je predsjednički sistem funkcionisao.“ I budali dovoljno. Erdogan i Turska, kao i njegovi neistomišljenici doživljavaju 2016.

 

            Žena, majka, kraljica... i 2016.

 

            Chibok i Boko Haram

            “Djeca ljudi nisu novac, djeca nisu odjeća koju nosite, djeca su ponos svojih roditelja“, rekao je otac jedne od oslobođenih djevojaka koje je Boko Haram držao u zarobljeništvu od aprila 2014. godine. Bila je mrkla noć kada su islamisti Boko Harama upali u školu, prerušeni u čuvare i oteli oko 250 djevojaka i djevojčica. Mjesecima je trajala borba za njihovo oslobađanje, apeli su upućivani sa svih strana. A potom su utihnuli. Nemilosrdnost islamističke grupe iz Nigerije iskazana je u više navrata na najbrutalnije načine strave i užasa. Ali, djevojčice koje su s njima nestale, uvijek su bile najočitiji primjer mržnje. One ljudske. Ostala je nepoznanica zašto su djevojke otete. Zbog toga što su kršćanke ili zbog toga što su jednostavno djevojke. Jer njihovi otmičari koji su ih držali u šumskim kampovima imali su i svoje uslove, preobratite se na islam i udajte se za nas ili postanite našim slugama. Preprodavane, silovane i mučene. Mnoge od njih postale su njihovim ženama, ako ne to onda mašinama. Mašinama za rađanje. I ništa drugo. Jednako kao i vijest o njihovom nestanku, u oktobru ove godine iznenadno je objavljeno puštanje na slobodu, njih 21. Krhke, ranjive i potpuno izgubljene, većina njih se nije izvukla. Djevojkama iz Chiboka desila se 2016.

 

            Jemen

            Humanost ovdje više ne postoji. Svijet je zatvorio oči na ono što se ovdje dešava“, rekao je jedan humanitarac u prisustvu sedmogodišnje Inaas. Inaas želi da se vrati svojoj kući i da se igra. Ali ne. S obzirom da joj je otac poginuo, ona sada mora pomoći svojoj majci u dnevnim obavezama. Više od 10 posto izbjegličkih domova (ako se tako mogu zvati) vode žene, a njih oko tri posto su djevojčice mlađe od 18 godina. Raseljene, djevojčice Jemena ostale su bez ikakve nade u zdravo i sretno djetinjstvo, uostalom kao i sva djeca ratnih zona širom svijeta.

            Ipak Inaas, kao i njene vršnjakinje u ogromnoj su opasnosti. Neimaština, tradicija ili nešto treće prisilit će ove djevojčice na udaju. I one će, baš poput djevojčica Chiboka postati mašinama. Za rađanje. Sluge prisiljene na život sa svojim napasnicima. Za razliku od nigerijskih djevojaka, one nisu otete. One su prodate. Izgubljene. Jer u zemlji gdje je porodično nasilje bilo prisutno u 92 posto domova i prije nego su sukobi počeli, mržnja prema majkama, sestrama i kćerkama samo je dobila još jači oslonac. Kobna 2016. pogodila je i žene Jemena.

 

            Žene gerilci - FARC

            „Žene su najgore. Ukoliko vas uhvate molite se da to bude muškarac gerile“, rekao je jedan vojnik specijalnih jedinica Kolumbije. Više od 40 posto gerilaca FARC-a činile su žene. Rame uz rame, dijelili su istu ideologiju sa muškarcima u 53-godišnjem ratu koji je odnio više od 220.000 života. Zvanično, rat je završen, a radi primirja koje je ove godine potpisano, predsjednik Kolumbije Juan Manuel Santos dobio je Nobelovu nagradu za mir.

            Ali, izgleda da su žene gerile još sretnije. Stravičan je podatak da je 80 posto žena koje su godinama pristupale FARC-u bile mlađe od 15 godina, te da su to uglavnom činile zbog teškog siromaštva, ali i seksualnog zlostavljanja u kući. Zlostavljanje među gerilcima je strogo zabranjeno, kao i romanse među njihovim članovima. Danas, žene gerile sanjaju. Sanjaju o tome da će poslije godina provedenih u gustim džunglama Kolumbije, napokon dobiti priliku da postanu inžinjerke, doktorice, arhitektice...šansu za bolji život. Šansu za život. Žene Kolumbije i FARC-a dobile su svoju 2016.

 

            Kuba

            Ona nije žena. Ona nije djevojčica. Ona je Majka. Zemlja. Kuba. Jedinstvena. Ova je godina Njena. Ova je godina simbol njenog oslobađanja. Ali i gubitka. Godinama smatrana prokletnicom, vješticom, Majkom svih zala, ovu je godinu dočekala sretnim vijestima, a završila tužnim. Stekla je novog, velikog prijatelja. Moćnog prijatelja. Ameriku. I više nije tako prokleta. Možda upravo radi toga i ona izgubi svoju čarobnost. A možda i radi toga što je Majka Kuba izgubila svog oca. Fidela. Jedna epoha je zvanično završila. Revolucija je završila. Brojne kontraverze su završile. Uprkos silnoj tugi, Majka Kuba može odahnuti. Bar na neko vrijeme. Ni Kubu nije poštedila 2016.

 

            Majka priroda

            I ona je majka. Najljepša, najveća, ali i najokrutnija od svih. U odnosu na nju, svi, apsolutno svi, postajemo jako, jako mali. I ranjivi. Ni ove nas godine nije poštedila. Svog bijesa. Potresa, poplava, suše, uragana, klizišta. Na desetine hiljada poginulih, uništenih, razorenih. Njoj se nije desila 2016. Njoj se 2016. dešava već jako dugo. I da, mi smo joj glavni krivci. A kako i ne bi bili? Majka kao majka, bezuslovno nam je pružila sve svoje ljepote, resurse, sve ono što obilno koristimo. A ne dajemo ništa zauzvrat. Naprotiv, mi je kao staru i iznemoglu ostavljamo na milost i nemilost. Iskorištavamo i zlostavljamo. A ona nam potiho vraća. Tamo gdje smo najkrhkiji. I ne, nije se Majki prirodi desila 2016. Ona se desila nama.

 

            Bob Dylan

            „A kad bi mogli vidjeti moje misli-snove, vjerovatno bi mi glava završila na giljotini, ali uredu je mama, to je život i život samo“, pisao je Bob Dylan u pjesmi „It's Alright, Ma (I'm Only Bleeding). Dylanova majka bila je njegov glavni oslonac, pokretač i snaga koja je od Dylana napravila vrhunskog tekstopisca i umjetnika. Umjetnika koji je ove godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Upravo je svojoj majci Betty napisao prve stihove. Nobelov komitet je u obrazloženju nagrade naveo da je Dylan nagrađen za “stvaranje novih poetskih izraza u okviru velike američke pjesničke tradicije”. Tradicije, u kojim je dobrim dijelom opjevao i Betty. Svoju majku. „Oh mother tell your children, not to do what I have done...“ e pa Bob, je učinio mnogo toga. Dobio je predsjedničku medalju slobode, 11 Grammyja, Oscara i Zlatni globus, kao i posebno priznanje Pulitzera. I eto, zapečatio sve Nobelom. Na ceremoniji se nije pojavio, a trebale su mu dvije sedmice da se uopšte javi komitetu. Kako reče, ostao je bez teksta. E da, Nobelu se desio Dylan. A Dylanu se desila 2016.

 

            Hillary Clinton

            U jeku izborne kampanje, društvenim mrežama se proširila fotografija, fotošopirana naravno, na kojoj su Hillary i Bill  mladi, nasmijani. Bill komentariše: „Misliš li da će jednog dana neko od nas dvoje ili možda oboje postati predsjednikom SAD-a?”, a Hillary odgovara: „Da, to će se desiti onog dana kad Bob Dylan dobije Nobelovu nagradu za književnost“. Originalnost autora ove fotografije, bila bi vjerovatno još poznatija da je Hillary zaista dobila izbore (što po demokratskom principu i jeste jer, kako rekosmo u prvom dijelu osvojila je tri miliona glasova više od Trumpa, no, Pit i to je Amerika). Ipak, Hillary nije dobila priliku postati prvom predsjednicom SAD-a. Ženom, majkom na čelu (valjda još uvijek) najmoćnije zemlje svijeta. Klaun jeste. I Hillary zadesi 2016.

 

            Brangelina

            “Postoje momenti kada sam cool, ali oni vole da se zezaju sa mnom. Vole da me ismijavaju. Misle da sam čudna. A ja sam samo....mala mama“, govorila je Angelina Jolie u intervjuu za The Guardian. Bilo je to u neko vrijeme mirne luke, braka sa Bradom i njihovih šestero djece. „Ponekad želim samo sjediti kod kuće i raditi nešto mirnije, samo BITI u svom životu. Znate, ne pokušavati riješiti sve stvari odjednom“, govorila je tada Jolie. Suočimo se sa činjenicom, Angelina je zvijezda o kojoj se govori više nego o bilo kome drugo. Troje usvojene i troje biološke djece, ožiljci, kancer, turbulentna i kontroverzna prošlost, UN, brak, a sada i razvod od Brad Pitta. Nekada najljepši par svijeta dočekao je 2016. Još jednom postao meta medija i top vijest širom svijeta. Ne vole se, razvode se. Nisu više Brangelina. Vrištalo je sa svih strana. Vrištalo, a onda i utihnulo.

 

            HRONOLOŠKI NIZ DOGAĐAJA U 2016. GODINI

           

            Među događajima u svijetu koji su obilježili 2016. godinu su sukobi, političke krize, izbori, teroristički napadi, nesreće i elementarne nepogode.

            Ono što će ostati upamćeno su teroristički napadi u Briselu, pokušaj državnog udara u Turskoj, predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), izlazak Velike Britanije iz Evropske unije (Brexit), ali i humanitarna kriza u Siriji koja traje već nekoliko godina.

            Prošlu godinu obilježio je pokušaj državnog udara u Turskoj, koji je 15. jula izvela teroristička organizacija Fetullahci (FETO). Teroristi FETO-a su tokom noći 15. jula, prije nego je pokušaj puča ugušen, ubili blizu 250 ljudi, a više od hiljadu ranili.

            U mnogim zemljama održani su predsjednički i parlamentarni izbori, a treba izdvojiti one u SAD-u, na kojima je pobijedio republikanski kandidat Donald Trump. Ističu se i izbori u Mijanmaru, na kojima je poslije 50 godina vladavine vojne uprave, prvi put izabran civil za predsjednika i to Htin Kyaw. Na izborima na Tajvanu Tsai Ing-wen je postala prva predsjednica te zemlje.

            Tokom proteklih 12 mjeseci preminuo je i veliki broj poznatih osoba, među kojima su predsjednik Uzbekistana Islam Kerimov, kralj Tajlanda Bhumibol Adulyadej, bivši predsjednici Izraela Shimon Peres, Grčke Konstantinos Stefanopulos, te Kube Fidel Castro.

            U 2016. godini preminuo je i svjetski poznati bokser Muhammad Ali, ali i talijanski pisac Umberto Eco.

            Slijedi hronološki niz najvažnijih događaja koji su se dogodili u 2016. godini:

 

            6. januar - Sjeverna Koreja saopštila da je testirala hidrogensku bombu. Međunarodna zajednica oštro je reagovala na ovaj čin Pyongyanga.

            7. januar - U bombaškom napadu na policijski centar za obuku u gradu Zlitan, u Libiji poginulo 50 ljudi, 127 ranjeno.

            8. januar - U Meksiku uhapšen narkobos Joaquin Guzman, poznat pod nadimkom ”El Chapo”.

            14. januar - Okončana epidemija ebole u Zapadnoj Africi. Od epidemije je preminulo 11.316 osoba.

            10. januar - Poslije borbe sa karcinomom preminuo je David Bowie. Rođen je kao David Jones, bio je jedan od najznačajnijih predstavnika glam rocka 1970-ih godina prošlog vijeka. Imao je izuzetan osjećaj za imidž i to kako ga publika doživljava, te je svoj vanjski izgled mijenjao kako je mijenjao i muzičke pravce i zvuk svojih pjesama. Neke od njegovih najpoznatijih pjesama su “Fame”, “Heores”, “Let's Dance”...

            16. januar - Međunarodna agencija za nuklearnu energiju (IAEA) saopštila da je Iran uveo sve mjere potrebne za početak provođenja nuklearnog sporazuma, nakon čega su SAD i EU ukinule sankcije Iranu.

            29. januar - Počeli pregovori o Siriji u Ženevi. Specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija (UN) za Siriju Staffan da Mistura sastao se sa delegacijom režima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

           

            10. februar - Iz ruku terorističke organizacije Boko Haram u provinciji Borno, na sjeveroistoku Nigerije spašena 324 taoca.

            12. februar - Poglavar Rimokatoličke crkve papa Franjo i poglavar Ruske pravoslavne crkve patrijarh Kiril sastali se na Kubi. Riječ je o istorijskom sastanku dva vjerska lidera od Velikog raskola u 11. vijeku.

            20. februar - Preminuo pisac Umberto Eco u 84. godini života. Svjetsku slavu stekao je djelom ”Ime ruže”. Ecove knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike i prodane u milionima primjeraka.

            26. februar - Šef kosovske diplomacije Hashim Thaci izabran za predsjednika te zemlje.

            29. februar - Dodijeljena najprestižnija nagrada u svijetu filma, Oscar. Oscara za najbolji film dobio je film ”The Revenant” (Povratnik), za najboljeg režisera nagradu je dobio Alejandro Gonzalez Inarritu, najboljeg glumca Leonardo DiCaprio, a glumicu Brie Larson.

           

            2. mart - Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je jednoglasno rezoluciju o proširenju postojećih sankcija protiv Sjeverne Koreje kao odgovor na njen nuklearni test 6. januara. Prijedlog rezolucije dogovorile su prethodno SAD i Kina.

            6. mart - U samoubilačkom napadu u iračkom gradu Al Hilahu poginule 52, a ranjeno 100 osoba. Odgovornost za napad je preuzela teroristička organizacija ISIS.

            15. mart - Poslije 50 godina vladavine vojne uprave u Mijanmaru, prvi put izabran civil za predsjednika i to Htin Kyaw.

            18. mart - Evropska unija (EU) i Turska potpisale sporazum o readmisiji izbjeglica.

            19. mart - U padu aviona aviokompanije FlyDubai na jugu Rusije, poginula 61 osoba.

            20. mart - Američki predsjednik Barack Obama posjetio Kubu. Obama je postao prvi američki predsjednik koji je ovu zemlju posjetio nakon pauze od 88 godina.

            22. mart - U Briselu izvedeni teroristički napadi na aerodrom Zaventem i metrostanicu Maelbeek. Poginule su 32 osobe, a 270 ih je ranjeno. Odgovornost za napad preuzela je teroristička organizacija ISIS.

            24. mart - Radovan Karadžić osuđen je na kaznu od 40 godina zatvora za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

           

            2. april - U Nagorno Karabahu armenska vojska otvorila vatru na položaje i naseljena područja Azerbejdžana. Ministarstvo odbrane Azerbejdžana saopštilo je kako je u sukobima do kojih je došlo ubijen 31 azerbejdžanski i 240 armenskih vojnika.

            3. april - Jedanaest i po miliona dokumenata procurilo je iz kompanije Mossack Fonseca iz Paname, koja je brojnim svjetskim državnicima pomagala u pranju novca i izbjegavanju plaćanja poreza.

            5. april - U poplavama i klizištima u Pakistanu stradalo 212 osoba.

            17. april - U zemljotresu jačine 7,8 stepeni po Richteru koji je pogodio Ekvador, poginula 661 osoba, a više od šest hiljada ljudi je povrijeđeno. Gotovo 30.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom, a šteta je procijenjena na tri milijarde dolara.

            21. april - U 57. godini života preminuo je legendarni muzičar Prince. Karijeru je započeo krajem 1970-tih, a proslavio se hitovima “Little Red Corvette”, “Let's Go Crazy”, “When Doves Cry” i “Purple Rain”. Tokom karijere je snimio 39 studijskih, četiri live albuma, šest kompilacijskih, 17 video albuma, jedan remix album, 104 singla te 136 spotova. Obavio je ukupno 28 turneja od 1979. do 2015. godine. Dobitnik je sedam Grammy nagrada. Na listi ”Najboljih 100 pjesama svih vremena” koju je sastavio časopis ”Rolling Stone” našao se na 28. mjestu.

            24. april - Na prijevremenim parlamentarnim izborima Srpska napredna stranka (SNS) predsjednika Aleksandra Vučića sa više manjih koalicionih partija osvojila je najviše glasova u Narodnoj skupštini Srbije čime je Vučić dobio mandat za sastav još jedne srbijanske vlade.

           

            1. maj - Požari zahvatili provinciju Alberta u Kanadi. Vatrena stihija u potpunosti je uništila oko 2.000 stambenih i poslovnih objekata, a šteta je procijenjena na devet milijardi dolara.

            7. maj - Sadiq Khan izabran za gradonačelnika Londona. Khan je prvi gradonačelnik Londona koji je Musliman.

            15. maj - Na 61. takmičenju za pjesmu Evrovizije pobijedila Tatarka Jamala, pravog imena Susana Jamaladinova. Ona je pobijedila s pjesmom pod nazivom “1944.”, posvećenoj masovnoj deportaciji Tatara s Krima 1944. godine koju je naložio tadašnji sovjetski lider Josif Visarionovič Staljin.

            23. maj - Turska bila domaćin prvog Humanitarnog samita Ujedinjenih nacija (UN). Samit je održan u Istanbulu, a prisustvovalo je više od 60 šefova država i vlada.

            24. maj - Ispražnjen izbjeglički kamp u Idomeniju na grčko-makedonskoj granici u kojem se nalazilo 9.000 migranata.

           

            4. juni - U 74. godini preminuo poznati bokser i svjetski šampion u teškoj kategoriji Muhammad Ali.

            12. juni - Afganistanac Omar Mateen (29) u Orlandu, saveznoj američkoj državi Florida, usmrtio 49 ljudi, 53 ranio.

            18. juni - Egipatski sud osudio je bivšeg predsjednika Mohameda Morsija na ukupno 40 godina zatvorske kazne u slučaju navodne špijunaže za Katar.

            21. juni - U Mostaru zvanično iz štampe izašla obimna dokumentarna knjiga “Mostar - vječni grad” čiji je autor Ensvid Hadžajlić - MosHer. Knjigu je vrhunski kvalitetno štampala i izdala “IC štamparija Mostar”.

            23. juni - U Ujedinjenom Kraljevstvu održan referendum o napuštanju Evropske unije. EU je željelo napustiti 52 posto glasača.

            25. juni - U napadu ruskih ratnih aviona vakumskom bombom na naselje i džamiju u mjestu El-Kuriye, koje pripada sirijskom gradu Deir ez-Zor, poginulo je 35, a ranjeno 70 ljudi.

 

            (Nastavlja se)
By MosHer
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
Uvod!, ili "Malo o meni!"

O knjizi "Mostar - vječni grad"

Sadržaj knjige "Mostar - vječni grad"

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 1. dio

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 2. dio

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

Pravda za Velež

Justice for Velež, Mostar

Slovo humanosti!!!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Deveti novembar – Dan borbe protiv fašizma – Dan kada je srušen Stari most u Mostaru

Naučna istraživanja ljubavnih muka

“Zmijonosac”, novi, 13. horoskopski znak? – “Ne trčite pred rudu!”

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (1.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (2.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (3.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (4.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (5.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (6.)

PREPORUČUJEM: Posjetite RADOVIĆA SOKAK - vrhunski Blog, u vrhunskom izgledu

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (7.)

Antifašizam i renesansa

ANTIFA Mostar: Zaljubljeni u slobodu

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: NA PARTIZANSKOM GROBLJU (Ognjen Pudar)

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: Sretan Vam Dan Zaljubljenog Mostara (Teodor Radović - Tozza)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (8.)

Dragan Markovina: Suton jednog grada

ZA VELEŽ SE NE NAVIJA, ZA VELEŽ SE ŽIVI

Mostalgija moja sveprisutna (1. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (3. dio)

Hoteli i Restoran “Kriva Ćuprija” Mostar

Dragan Markovina: DOSTOJANSTVO - Drugo ime za VELEŽ

“Ðe ti je Pita” - Anton Draht

SRETAN VAM 8. MART

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (9.)

Mostalgija moja sveprisutna (4. dio)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (10.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (11.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (12.)

Osman Džiho kolumna: U Bosni cunamisti haraju već 20 godina

“CRVENA NOĆ” ZA SJEVERNU AMERIKU 2011.

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (13.)

REA (Ognjen Pudar)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (14.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (15.)

Mostalgija moja sveprisutna (5. dio)

SRETAN NAM TRIDESETI

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

POMOZIMO: Udruženje "Sunce" Mostar

FOTO GALERIJA: Udruženje „Sunce“ Mostar

"Svi kao Ognjen"

Stari Most nam Šapuće - by Monija Radović

Mostarski Ikari (MOSTARI) - nova Facebook stranica

Mostar Bosnia and Herzegovina-ALL - Facebook stranica

PRIČE DUŠE – Blog Arijane Hinić

E moj tata....... By Monija Rebac Radović

Svijet u 2012. – Smail Špago u Novoj Slobodi

Dva Hrvata haraju Facebookom

70 GODINA OD SMRTI NIKOLE TESLE: Jedan od najvećih naučnika u istoriji čovječanstva

MM - sjećanje

4. Antifa fest u Mostaru, 6. i 7. septembra 2013. godine

Događaji 2013. - Smail Špago u Novoj Slobodi

Na granici sjećanja – Blog

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

Znanje je moć

Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

Nermin Bise u raljama intelektualne prostitucije

Ekološki sistem Černobila 28 godina poslije nuklearne katastrofe

Doktor Raymond Rife - zdravlje i zavjere!

Alan Ford pripremio mnoge za život

Ledeni zid namijenjen sprječavanju iscurivanja radioaktivne vode iz Fukushime ne zamrzava se dovoljno brzo

Pravi razlog zašto Nikola Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu?!

Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

Stranci pitaju: Mi pomažemo poplavljene, ali šta rade bh. vlasti?

Povratak iz tuđine u tuđinu

Priča o nuklearnom dobu

Priča o Jugotonu, prvoj tvornici ploča u ovom dijelu svijeta

Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

Mobing

Meho Džeger, prvi poslije Alekse; Pjesnik prezrenih i odbačenih

Islamska obrtnička zajednica Mostar

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

NOVI POČETAK

Zanimljivosti o svemirskim sondama

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Mirisne pare hercegovačke vale

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

SVE MOJE KRATKE PRIČE NA OVOM BLOGU

MOJA E-MAIL ADRESA
mostar4ever@sbcglobal.net







ONI KOJE ČITAM...NEKE REDOVNIJE...A, NEKE OBAVEZNO

BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETIOCA
99438

Powered by Blogger.ba