By MosHer

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati razne priče i tekstove. Ne zamjerite što ne pišem baš redovno, ali se nadam da ćete, ipak, biti zadovoljni sa onim što pročitate. HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

07.01.2015.

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

            Svima je već sigurno poznato da su u petak, 02. januara 2015. godine, oko 17 sati, verbalno napadnuti mostarski antifašisti Štefica Galić i Amer Bahtijar, glavna urednica i njen kolega urednik portala Tačno.net u mostarskom tržnom centru Mepas. Vijest o ovom napadu je prvi objavio sarajevski portal Klix.ba koji je krajem decembra 2014. godine i sam nelegalno napadnut od strane združenih režimskih policijskih snaga iz oba tzv. entiteta naše Republike Bosne i Hercegovine. Ta vijest na portalu Klix.ba je u sljedećem tekstu:

            U mostarskom tržnom centru Mepas danas su verbalno napadnuti urednici portala Tacno.net.

            Glavna urednica Štefica Galić i urednik Amer Bahtijar napadnuti su oko 17 sati nakon izlaska iz kino sale u kojoj su gledali film sa trogodišnjom djevojčicom, unukom glavne urednice. Njima nepoznati muškarci u 30-im godinama susreli su ih nakon čega su otpočeli sa vrijeđanjem koje je kasnije preraslo u otvorenu prijetnju.
            “Mi smo se vraćali iz kina sa trogodišnjom djevojčicom u trenutku kada su nam trojica mladića dobacili ‘jel’ vam krep’o Tito?’. Nakon toga počeli su sa vrijeđanjem govoreći ‘g**na balijska’ i psujući ‘balijsku majku’. Odmah smo obavijestili policiju koji su se ponašali kao kondukteri jer su mladići nastavili sa vrijeđanjem i prijetnjama u njihovom prisustvu. Naime, oni su rekli da ćemo zbog toga što pišemo završiti kao Slavo Kukić, profesor koji je nedavno pretučen u Mostaru”, rekao je za Klix.ba Amer Bahtijar koji je dodao da je njegova kolegica Galić izuzetno potresena.
            “Prijetnje i napadi su bukvalno svakodnevni, ali mi ćemo nastaviti da radimo kao što smo radili i do sada”, zaključio je Bahtijar.
            Za Klix.ba je iz MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona potvrđeno da je u Mepasu došlo do incidenta te da su službenici MUP-a izašli na teren gdje su sakupili potrebne informacije. U ovom slučaju niko nije priveden, potvrđeno je za Klix.ba.
            Nezvanično saznajemo da je jedan od napadača Josip Čuljak.

 

            Nedugo poslije ove vijesti, u večernjim satima istog dana, oglasio se i portal Tačno.net i sljedećim tekstom, koji je napisao Amer Tikveša, je potvrđena vijest koju je ranije objavio portal Klix.ba:

            “Završit ćete kao Slavo Kukić” - bila je to zadnja prijetnja koja je danas u popodnevnim satima u Kala baru u tržnom centru Mepas u Mostaru upućena Štefici Galić i Ameru Bahtijaru, urednici i novinaru portala Tačno.net.  Prije toga ispaljen je cijeli rafal šovinističkih uvreda koje ne zaslužuju ništa drugo nego smrtni prezir ( ‘jel’ vam krep’o Tito?’,  ‘g**na balijska’ i psujući ‘balijsku majku’…). Incident su napravila trojica muškaraca koji vjerovatno neće nikad biti sankcionirani, ako ikad budu i identifikovani.

            Mostar je grad blagonaklon prema šovinistima. Policija, kao i vlast generalno, bili bi sretniji da u tom  gradu nema žrtava torture, makar i po cijenu njihovog ubistva, više nego da nema napadača. Iliti, bili bi sretniji da nema antifašista više nego da nema fašista koji su pouzdano biračko tijelo vladajućih struktura u tom gradu. Biti transparentan u antifašizmu, znači biti u životnoj opasnosti.

            Prije se može desiti da Štefica i Amer završe kao Slavo Kukić, nego što će oni koji su im prijetili biti identifikovani i kažnjeni. Nije ovo, naravno, jedini slučaj šovinizma u akciji koji će ostati nesankcionisan. To nas dovodi do zaključka da šovinsti nisu ništa drugo nego produžena ruka vlasti koja služi discipliniranju nepodobnih na način utjerivanja straha, a ako to ne bude djelotvorno, onda i likvidacije.

            S druge strane, za napadnute to može biti samo kompliment i opravdano se takve može smatrati prijetnjom šovinizmu.

            Međutim, ono što se nameće kao glavno pitanje je koga smatrati odgovornim ako se fizički napad na novinare portala Tačno.net desi? Napadače ili one koji ih štite? Ovo je, naravno, retoričko pitanje. Odgovornost onih koji napadače štite, podrazumijeva borbu protiv njih. Borba protiv vlasti ne može ići po zakonu, zato jer je zakon u rukama vlasti i bit će upotrebljen protiv žrtve.

            Da li vlast zna u šta se upušta nesankcionisanjem šovinizma u svojim sredinama, pitanje je sad. Ako ne zna, krajnje je vrijeme da nauči. Ako zna, krajnje je vrijeme za njeno rušenje, svim sredstvima.

 

            Sljedećeg dana, u subotu, 03. januara 2015. godine, oglasio se i Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari sa sljedećim saopštenjem za javnost:

            Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima izražavaju zabrinutost zbog verbalnog napada i vrijeđanja Štefice Galić, glavne urednice i Amera Bahtijara, urednika portala Tačno.net, koji se desio u Mostaru u petak 2. januara. Urednici Galić i Bahtijar su napadnuti nakon izlaska iz kino sale, kada su ih presrela dvojica muškarca u 30-im godinama, počeli ih vrijeđati i prijetiti kako će “zbog pisanja završiti kao profesor Slavo Kukić”, pretučen u Mostaru krajem juna 2014.

            Verbalni napad na Šteficu Galić i Amera Bahtijara predstavlja nedopustiv akt nasilja nad ovo dvoje novinara, koje neprekidno traje od 2012. godine i ciljano se ponavlja sa namjerom zastrašivanja i prestanka rada portala Tačno.net, poznatog po antifašizmu, promoviranju društva tolerancije i visokih demokratskih vrijednosti.

            Ovaj napad je istovremeno i prijetnja ličnoj sigurnosti Štefice Galić i Amera Bahtijara, zbog čega BH novinari zahtjevaju od MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona njihovu posebnu zaštitu, kao i hitnu istragu i produzimanje pravnih radnji koje će dovesti do kažnjavanja počinitelja.

            Hitna istraga i javno objavljivanje identiteta napadača neophodni su i zbog činjenice da su se u javnosti već pojavile informacije o napadačima. Jedan od njih je, pretpostavlja se, Antonio Vrljić, uposlenik Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a drugi Josip Čuljak, sudionik demonstracija u Ljubuškom iz 2012. godine, koje su rezultirale prijetnjama smrću i fizičkim napadom na Šteficu Galić, te njenim kasnijim preseljenjem u Mostar.

            Ukoliko se informacije o identitetu napadača pokažu tačnim, bh. policijske strukture i nadležna ministarstva moraće javno odgovoriti zašto se njihovi uposlenici pojavljuju među napadačima na novinare, te kakve su mjere poduzeli da se brutalno nasilje nad urednicom Galić preduprijedi i omogući joj se normalan i siguran život.

            Podsjećamo, advokatski tim Linije za pomoć novinarima trenutno vodi 5 sudskih postupaka u vezi sa klevetničkim sadržajima i širenjem govora mržnje prema Štefici Galić, koji su uslijedili nakon prikazivanja filma “Neđo od Ljubuškog” u ljeto 2012. godine. Također, zbog fizičkog nasilja nad urednicom portala Tačno.net. Sud u Širokom Brijegu je 2014. godine pravomoćno kaznio Veru Dedić iz Ljubuškog sa 3 mjeseca zatvora uvjetno i 600 KM novčane kazne. .

            BH novinari i Linija za pomoć novinarima će, ukoliko domaće policijske snage ne otkriju vinovnike posljednjeg napada na urednike portala Tačno.net i ne provedu ostale zakonske mjere njihove zaštite, zahtijevati smjenu čelnih ljudi policije HNK, te zatražiti posebnu zaštitu Štefice Galić i Amera Bahtijara od strane međunarodnih organizacija nadležnih za zaštitu slobode izražavanja i sigurnost novinara.

 

            Kasnije, u toku istog dana, u subotu 03. januara 2015. godine, oglasio se ponovo portal Klix.ba sa sljedećim tekstom:
           
Urednici portala Tačno.net Štefica Galić i Amer Bahtijar koji su verbalno napadnuti jučer u mostarskom Mepasu još uvijek nemaju zvaničnih informacija o tome ko su tri osobe koje su ih napale.

            Bahtijar kaže da su sve informacije koje su dobili o napadačima nezvanične i od građana.
            “Ništa još uvijek nema od policije konkretno kada je u pitanju istraga o napadačima. Zvao sam nekih pet puta da pitam. Sinoć kad smo razgovarali s policijom i jasno pitali hoćemo li proći kao Slavo Kukić, rečeno nam je ‘kako vam bude suđeno’. Također, sinoć kada sam bio u Policijskoj upravi jedan od komandira mi je rekao da u CIPS-ovoj bazi nema ovih imena ljudi koji su nas napali, da bi nakon što sam im rekao da ćemo ih tužiti, došao drugi policijski službenik i kazao da ta imena postoje u CIPS-u”, kaže Bahtijar.
            Nezvanično, policija je izuzela snimak sa sigurnosnih kamera u Mepasu, kako bi vidjeli ko je napao Galić i Bahtijara.
            Prema riječima urednika Tačno.net, tri osobe su im prišle i zaprijetile im da će “završiti kao Slavo Kukić”, odnosno da će biti pretučeni, kao što je to bio i profesor Kukić ljetos. Prema nezvaničnim informacijama, dvojica napadača su Josip Čuljak i Antonio Vrljić, a za trećeg nije poznato ko je.
            Budući da je urednicima Tačno.net prvobitno rečeno da je Vrljić uposlenik SIPA-e, oni su poslali i dopis toj agenciji u vezi s cijelim slučajem, ali još nisu dobili odgovor. Međutim, u međuvremenu se pojavila informacija da je Vrljić zapravo uposlenik Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova pri Ministarstvu sigurnosti BiH.

 

            Poslije svega ovoga, napokon, u večernjim satima u subotu 03. januara 2015. godine, zvanično se oglasila i SIPA saopštenjem za javnost, a portal Klix.ba je prenio to saopštenje kroz sljedeći tekst:

            Nakon prvobitnih informacija da je Antonio Vrljić, koji je prema riječima urednika portala Tačno.net, jedan od napadača na njih jučer u mostarskom Mepasu, zaposlenik Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), oglasila se i ova institucija.

            Oni u saopćenju za javnost navode kako Vrljić nije njihov zaposlenik.
            “U vezi sa napadom na glavnu urednicu portala Tačno.net Šteficu Galić i urednika Amera Bahtijara, koji se desio u petak u Mostaru i reakcijom udruženja BH novinara, te pojedinih objava da je jedan od napadača izvjesni Antonio Vrljić, uposlenik SIPA-e, radi objektivnog i istinitog informiranja javnosti obavještavamo vas da osoba Antonio Vrljić nije zaposlena u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA)”, navodi se u saopćenju.
            Državna agencija za istrage i zaštitu najoštrije osuđuje napade na novinare i svako gušenje slobode izvještavanja i slobode medija u Bosni i Hercegovini, dodaju u SIPA-i.
            Bahtijar je ranije danas za Klix.ba kazao kako je došao do saznanja da Vrljić ipak nije zaposlenik SIPA-e, već Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova pri Ministarstvu sigurnosti BiH.

 

            U kasnim večernjim satima u subotu 03. januara 2015. godine, portal Tačno.net je objavio zanimljivu analizu i komentar, koji je napisala Amila Kahrović-Posavljak, inače kolumnistica istog portala, u sljedećem tekstu:

            Napad na Šteficu i Amera: Ko to tamo zijeva?

            U Mostaru su, opet, napadnuti Štefica Galić i Amer Bahtijar. Napadnuti su zbog onoga što rade. A ono što oni rade se svodi na jednu riječ koja je u poslijeratnom bh. društvu izgubila na vrijednosti: antifašizam. A taj je antifašizam potrebniji nego ikada. I dok se mladograđanski intelektualci, tobožnji antinacionalisti, naprđuju kako im je ta riječ postala dosadna (O tempora, o mores!), dotle ljudi s fašističkim pedigreom haraju bh. društvom.

            Društvo koje napada ljude zbog njihovog antifašizma se ne može nazvati drugačije nego li fašističkim ili barem fašistofilnim. Nakon februarskih protesta i agonije kroz koju prolaze radnici Aide ili kroz koju su prošle kolege s portala Klix.ba, jer su objavili autentičnu snimku o kriminalu jedne premijerke, valjda više nema dvojbe da živimo u društvu čiji je fašizam umotan u celofan tobožnje demokratije koja se svela na puko zaokruživanje imena i opcija na glasačkim listićima.

            No, postoje dva momenta u ovom napadu koji svjedoče o tome koliko je fašizam u BiH ukotvljen u strukture. Prvi je činjenica da su napadači Štefici i Ameru psovali majku balijsku i spominjali Tita. Da se podsjetimo, Tito je postao opće mjesto svih profašističkih ispada. Tako će bošnjački nacionalisti svakome ko nije njihov istomišljenik pripisati titoizam i još uz to prilijepiti četništvo ili ustaštvo. Hrvatski će nacionalisti tome titoizmu dodati četništvo ili islamski terorizam, a srpski nacionalisti ustaštvo i, recimo, vehabizam. Suludo. Princip je, dakle, isti a sve ostalo su nijanse. Spojimo nespojivo.

            U tom se tonu nakon napada na Šteficu oglasio i jedan opskurni ljubuški portal čije ime nije ni vrijedno spominjanja. Taj je portal, naime, kumovao događajima iz 2012. godine kada je Štefica pretučena. U svom “izvještaju” o posljednjem napadu, ovaj je portal naveo da to nije prvi put da se Štefica nađe u nekom incidentu. Tako je, piše ovaj dubokoumni portal, i 2012. bila sudionicom incidenta kada je u Ljubuški dovela “unuku najvećeg ratnog zločinca” Josipa Broza Tita. I upravo se ova rečenica može smatrati paradigmom koja zorno opisuje stanje svijesti kod napadača na Šteficu i Amera i njihovih policijsko-pravosudnih zaštitnika. Njihovom logikom, Tito je bio zločinac i Štefica je isprovocirala sirote građane Ljubuškoga dovođenjem unuke takvog zločinca u njihov lijepi i (etnički) čisti gradić koji u slobodno vrijeme slavi zločince iz NDH ili presuđene ratne zločince savremene tuđmanovske povijesti. Zbog toga što je dovela Titovu unuku u taj idilični gradić, Štefica je dobila degenek. Pravosuđe i policija su na najsuptilnije načine taj zločin nad Šteficom Galić i njenom porodicom minimizirali i amortizirali. Štefica je, umjesto da nauči lekciju, nastavila biti antifašistkinja. Pa su se onda našla tri momka da joj u demokratskom SDA-HDZ, dva-grada-pod-jednim-krovom, Mostaru, pred trogodišnjom unučicom objasne kako je ona jedna balinkura koja voli Tita i kako će završiti kao Slavo Kukić.

            A onda se u cijelu priču umješala policija koju su Štefica i Amer pozvali. Kako je policija kod nas ozbiljna u svom poslu svjedoči i činjenica da su razuzdani ljubitelji lika i djela Ante Pavelića nastavili vrijeđati Šteficu i Amera pred policijom, i to još sočnije. A onda je potpisnica ovih redova nazvala policiju da vidi dokle se došlo s prijavom. Policajac koji se javio na lokal 108 se doslovno cerekao u slušalicu govoreći kako se ne radi o napadu. Na moje insistiranje da to jeste bio napad jer je, zaboga, i verbalni napad - napad i to pogotovo ako sadrži fizičke prijetnje (Slavo Kukić je, sjetimo se, pretučen), policajac je odgovorio “Tebi je napad što im je neko Titu ‘sovo”. I ponovo se počeo smijati. Ja sam ga upozorila da je on policijski službenik i da sam ga kao novinar nazvala da saznam informaciju, a onda je gospodin režimski policajac nastavio povišenim tonom: “Kakav napad, ko ti je rekao da je napad, jesil ti bila tamo pa da znaš šta je”. Nakon što sam ga upozorila da me neće isljeđivati kad sam nazvala da saznam informaciju na koju, kao novinar imam pravo, naš razgovor je završio. Pred kraj razgovora policijski je službenik zijevao na telefon dajući mi do znanja da ima važnijih preokupacija od tamo neke Štefice kojoj su prijetili ugledni udarnici HNK. Pozovi 108 radi prebivstva. Doduše, o policiji u HNK dovoljno svjedoči i činjenica da su Muharema Hindića pretukli zbog protesta a sa mladim ustašoidima, koji ljudima po šoping centrima prijete batinama, ugodno proćaskali i tobože sačinili službenu zabilješku. Na tome je sve stalo, napadači su sjeli u auto i najnormalnije se odvezli a policajci su nastavili da se - podsmjehuju. Sve ovo zvuči još luđe kada se u obzir uzme činjenica da bh. policijske institucije troše ogroman novac na takozvane treninge i prevencije. Policija štiti kriminogeni poredak umjesto građane.

            No, ova crtica iz naše mladosti i nije prijeko potrebna da se sagleda stanje HNK policije. Jedan od napadača, je već bio sudionik napada na Šteficu Galić iz 2012. Ni tri godine nakon toga, on najnormalnije šetka i prijeti ženi čijem je prebijanju kumovao. I nikom ništa.

            A zamislite da je situacija bila drugačija. Da su, naprimjer, Štefica Galić ili Amer Bahtijar počeli verbalno vrijeđati nekog ljubitelja lika i djela Ante Pavelića? Vjerovatno bi bili ekspresno uhapšeni jer su ugrozili jedan od tri konstitutivna fašizma, pardon, naroda u BiH. I to je slika duplih aršina bh. stvarnosti. Dok Muharem Hindić dobija batine jer traži socijalnu pravdu, dotle policija ugodno ćaska s mladim ustašama koji prijete novinarima da će ih pretući. Doduše, to ne treba ni da čudi kada policijom vedre i oblače vladajuće stranke i političke oligarhije. Treba li bolji dokaz od činjenice da je jedan od napadača, Antonio Vrljić, uposlenik Ministarstva sigurnosti BiH i to Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova u Mostaru. I do te informacije se jedva došlo, jer policija ne izdaje saopštenja, pa su napadnuti prvo dobili informaciju da je Vrljić uposlenik SIPA-e, a što je Državna agencija za istrage i zaštitu demantirala. “U vezi sa napadom na glavnu urednicu portala Tačno.net Šteficu Galić i urednika Amera Bahtijara, koji se desio u petak (2.1.2015. godine) u Mostaru i reakcijom udruženja BH novinara, te pojedinih objava da je jedan od napadača izvjesni Antonio Vrljić, uposlenik SIPA-e, radi objektivnog i istinitog informiranja javnosti obavještavamo Vas da osoba Antonio Vrljić nije zaposlena u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Državna agencija za istrage i zaštitu najoštrije osuđuje napade na novinare i svako gušenje slobode izvještavanja i slobode medija u Bosni i Hercegovini”, stoji u saopštenju  iz  Državne agencije za istragu i zaštitu.

            I nije to ništa neuobičajno. Najveća bijeda bh. stvarnosti je u tome što su, cinizam je uvijek na djelu uz fašizam, policijski službenici u pravu. Jer, ono što su Štefici i Ameru napravila trojica šovinista i nije incident. To je pravilo. A ono što Štefica i Amer rade je, u bh. društvu, incident. Hellcome to bh. democracy.

 

            I, upravo kada sam se spremao da napišem ovdje i svoj vlastiti komentar osude ovog sramnog ustaško-fašističkog napada, kao i komentar bezrezervne podrške našoj heroini Štefici Galić, njenom kolegi Ameru Bahtijaru i svim novinarima antifašistima kako u Mostaru, tako i u cijeloj našoj Bosni i Hercegovini, kao i širom svijeta, portal Tačno.net (u ponedjeljak, 05. januara 2015. godine) objavljiva tekst našeg Dragana Markovine, koji na svoj poseban način, kao i uvijek, bez dlake na jeziku daje svoju nepogrešivu analizu svega što se dogodilo, kao i cjelokupnog stanja u Mostaru i BiH uopšte, pa mi sada ne preostaje ništa drugo nego da prenesem taj njegov tekst u cjelosti i da potpišem svaku riječ:

            Dragan Markovina: Koliko fašizma?

            Nakon što su drugog siječnja u samom središtu Mostara novinari i urednici portala tacno.net, u prisustvu trogodišnjeg djeteta bili izloženi brutalnom verbalnom nasilju, koje je sadržavalo ozbiljne prijetnje, a odmah potom i ciničnom podsmijehu policijskih službenika, konačno je sazrio trenutak da se činjenično stanje stvari u tom gradu nazove svojim imenom.

            Što nas nužno vraća na pitanje kako prepoznati fašista? Psihologija tih ljudi u suštini je kukavička, s dubokom nesigurnošću u sebe i dubokim podsvjesnim uvjerenjem kako nisu ništa napravili od svojih života te samim tim kao pojedinci ništa ne znače. Zato im treba kolektiv, unutar kojeg će složno ispoljavati svoje atavističke strahove, suštinsku neobrazovanost te naravno nespremnost na bilo kakav dijalog. Džoni Štulić ih je možda i najbolje opisao u pjesmi ‘Krivo srastanje’ sa istoimenog albuma, kroz stihove: “Mnogo ih je i strašno galame. Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu, da ne ostane ni pomen na ljepotu”. Ovdje smo na toj razini svjedočili tipičnom slučaju tog tipa. Štefica i Amer su njima iz posve razumljivih razloga predstavljali ogledalo iz kojeg isijava ljepota, što njihovi binarni umovi jednostavno ne mogu podnijeti u svojoj blizini. Ljepota ih, naime podsjeća na vlastite limite. Takvi ljudi obično nastupaju u grupama, redovito prema evidentno slabijim, onima koji im ne mogu uzvratiti. I što su napadnuti nemoćniji, fašisti se osjećaju većima u vlastitim očima. Ono što s druge strane ostaje neizrečeno je njihovo ponašanje kad se suoče s odlučnim otporom. Jednom tako umjesto da se ostanu borit za svoje ideale krenu bezglavo bježati prema Austriji, s namjerom da se predaju Britancima, a drugi put nakon što sebi dopuste da sruše Stari most, nisu u stanju preći Bulevar, mimo izgladnjelih i slabo naoružanih ljudi, koji za razliku od njih imaju karakter i čast. Da, shvatili smo, ti ljudi su karakterne pičke. I čitav problem koji ih sad muči je činjenica koju ne žele sebi priznati, ali su je duboko svjesni, da je hrvatski fašizam izgubio rat u Mostaru. On je naprosto poražen, bez obzira na Kosače, na Dane Matice Hrvatske, na Političke akademije HDZ-a, na rušenje Hotela ‘Mostar’ i sve te Mepass mallove. Ta ideja zaustavljena je na Bulevaru, nije uspjela osvojiti dušu ovog grada i dotičnim kromanjoncima ne preostaje ništa drugo, doli da svoj bijes istresaju na svima onima koji ih svojim postojanjem podsjećaju na činjenicu kako je duh tog grada izmrcvaren, ali živ i kako ima tko sačuvati sjećanje. Nije lako živjeti s tim osjećajem da nemaš hrabrosti otići u drugi dio grada, istovremeno gledajući slobodne ljude koji šetaju gdje god ih put nanese i dopuštaju sebi da ih vlastite misli zaokupe pa iznenada završe tamo gdje uopće nisu namjeravali.

            Time smo iscrpili prvu razinu ovog problema, posvetivši se uličnim falangama. No ovdje nas zapravo brine druga razina ovog događaja, a to je reakcija policijskih službenika koji su novinarima na pitanje tko će biti odgovoran dožive li sudbinu Slave Kukića, uz osmijeh rekli: ‘Ako vam je to sudbina, onda ćete doživjeti’. Nema potrebe naglašavati poznato, a to je činjenica da u svim fašističkim režimima ulična desnica odrađuje prljave poslove za vlasti, znajući kako neće biti kažnjena. No to onda vuče sa sobom dvije stvari. Jedna je otvorena poruka policije kako živimo na divljem zapadu i kako je jedini način da se čovjek obrani od fašista, taj da se naoruža, pa da gradske vlasti uskoro počnu prebrojavati mrtve na ulicama. Druga je pak poruka kako je taj tzv. proeuropski HDZ konačno skinuo masku i pokazao svoje staro, poznato lice. Politika naime usmjerava društvene procese i građani jako dobro znaju, i bez da im se to doslovno napiše, što je dopušteno, a što nije. I da li će za neke stvari snosit sankcije ili neće. Bitno je tu lekciju naučiti zbog daljnjih medijskih istupa čelnika te partije. Jednako kao što je bitno još jednom naglasiti da takvo ponašanje ne treba čuditi u gradu na čijim se ulicama ponosno nalaze imena ustaških ministara.

            Sve nas to dovodi do trećeg bitnog elementa ove priče, a riječ je o naglašenom katolicizmu tamošnjeg miljea i duhovnom djelovanju same crkve u Mostaru. To je, naime institucija koja ima neupitni autoritet, pa čak i ideološki monopol nad društvenim procesima, a u konačnici proizvodi ljude koji ne nalaze nikakav problem u činjenici da ljude u sred grada nazivaju balijama. Duhovna bijeda tog naroda je čak gora od intelektualne, jer moraš biti posebna vrsta amoralnog, bešćutnog gada da takvo što ikad izrekneš, a posebno nakon iskustava posljednjeg rata.

            Posve je očito da ljudi koji vode taj grad nikad nisu čitali Aleksu Šantića, s obzirom da su mu i ulicu uzeli, kad već nisu mogli stihove, no nikad nije kasno da pročitaju jednu njegovu pjesmu iz 1907. godine.

           

            Mi znamo sudbu

            Mi znamo sudbu i sve što nas čeka,
            No strah nam neće zalediti grudi!
            Volovi jaram trpe, a ne ljudi-
            Bog je slobodu dao za čovjeka.

           

            Snaga je naša planinska rijeka,
            Nju neće nikad ustaviti niko!
            Narod je ovi umirati sviko-
            U svojoj smrti da nađe lijeka.

           

            Mi put svoj znamo, put bogočovjeka,
            I silni, kao planinska rijeka,
            Svi ćemo proći preko oštra kama!

           

            Sve tako dalje, tamo do Golgote,
            I kad nam muške uzmete živote,
            Grobovi naši boriće se s vama!

 

            Za kraj ovog teksta, koji sam, evo, napravio da sada izgleda kao i hronologija ovog najnovijeg napada fašista u Mostaru, treba napomenuti da je danas, u utorak, 06. januara 2015. godine, konačno objavljen identitet i trećeg ustaško-fašistoidnog napadača u Mepasu, u petak, 02. januara 2015. godine. Pored već poznatih identiteta Josipa Čuljka i Antonija Vrljića, danas je i zvanično potvrđeno da je treći napadač Marin Kordić.

            Ostaje sada da se vidi kada će i kako će, i hoće li uopšte, bh. pravosuđe odraditi svoj posao i po zakonskim propisima kazniti ove ustaške fašiste iz jadne i žalosne mostarske svakodnevnice, a s njima i određene policijske službenike HNK-a (od komesara policije HNK-a Ilije Lasića, pa niže sve odgovorne), koji uporno pokušavaju umanjiti i zataškati stvarnu veličinu i značaj ovog napada?!

 

            *NAPOMENA: Za tekst koji ste upravo pročitali izvor informacija je korišten sa portala Tačno.net i Klix.ba

Ensvid Hadžajlić - MosHer
04.01.2015.

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

            *NAPOMENA: Izvor informacija za tekst koji slijedi je korišten sa portala bh-index.com, sport.ba i federalna.ba

Ensvid Hadžajlić - MosHer

 

 

            Svijet je u 2014. godini svjedočio novom hladnom ratu Istoka i Zapada, jačanju brutalne Islamske države i obnovljenom nasilju na Bliskom istoku, dosad nezabilježenoj razmjeri epidemije ebole, misterioznim avionskim nesrećama, referendumima o nezavisnosti, a na samom kraju iznenadili su ga Barack Obama i Raul Castro najavivši obnovu diplomatskih odnosa SAD-a i Kube nakon pola vijeka neprijateljstva.

            Pokret Islamske države čije su gnusne metode “preteške” čak i za Al Kaidu, jačao je u dijelovima Iraka i Siriji do te mjere da se ohrabrio proglasiti i kalifat, a vojni uspjesi militanata natjerali su Sjedinjene Države na vazdušne napade i okupljanje široke međunarodne koalicije za borbu protiv islamista.

            Nova epidemija širila se svijetom, hiljade mrtvih u Africi bile su povod Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) da proglasi najtežu i najsmrtonosniju epidemiju otkad zna za taj virus, a žrtava je bilo i na Zapadu.

            U Škotskoj, Kataloniji, na Krimu, u Lugansku i Donjecku, te virtualno i u Veneciji građani su se izjašnjavali o nezavisnosti.

            Malaysia Airlines dugo se neće oporaviti od 2014. godine. Prvo je u martu tajanstveno nestao avion te kompanije, na letu iz Kuala Lumpura u Peking. Pretpostavlja se da je s 239 ljudi pao u Indijski okean. Iako je “prevrnut svaki kamen” potraga za olupinom do danas je neuspješna.

            U julu je drugi avion tog prevoznika srušen nad Ukrajinom i poginulo je svih 283 putnika i 17 članova posade. Zapad vjeruje da su avion srušili proruski ukrajinski separatisti uz moskovsku pomoć pa je Rusiji uveo ekonomske sankcije. Zbog stanja u Ukrajini odnosi Rusije i Zapada najlošiji su od Hladnoga rata.

            Srbiju i Bosnu i Hercegovinu u maju su zadesile najteže poplave u posljednjih stotinu godina. Nakon nezapamćenih kiša voda je odnijela najmanje 44 života, hiljade ljudi su evakuisani.

            U 2014. godini papa Franjo svecima je u aprilu proglasio svoje prethodnike, Ivana Pavla II i Ivana XXIII, dvojicu papa koji su modernizovali Crkvu, abdicirao je dugovječni španski kralj Juan Carlos, monarh koji je demokratizovao Španiju, objesio se komičar Robin Williams, “čovjek koji je znao nasmijati sve osim sebe”, a za ubistvo bez predoumišljaja osuđen je južnoafrički paraolimpijac Oscar Pistorius koji je oduševio svijet načinom na koji je prebrodio svoj hendikep, a zatim ga zgrozio ubistvom zaručnice.

            Krajem godine svijet su šokirali pakistanski islamisti, ubivši u jednoj državnoj vojnoj školi više od stotinu djece. Najmanje 141 osoba, većinom učenika, ubijena je kada su Talibani upali u školu u Pešavaru i uzeli za taoce stotine učenika. Odgovornost za napad preuzeo je pokret Talibana u Pakistanu, a lokalna je bolnica saopštila da su mrtvi i ranjeni u dobi od 10 do 20 godina.

            Poslije više od pedeset godina Amerika i Kuba normalizovat će odnose.

            Sredinom decembra američki predsjednik Barack Obama objavio je da je došlo vrijeme da se “raskinu okovi prošlosti”, i obavljena je razmjena zatvorenika. To je rezultat tajnih pregovora uz posredovanje Kanade i posebno pape Franje, jer je američki predsjednik smatrao da “ako postoji ijedan aspekt američke vanjske politike kojem je rok trajanja istekao, onda je to politika prema Kubi” koja je od 1962. godine pod strogim američkim embargom.

            Širom svijeta haraju ratovi, bolesti i siromaštvo, ali čovjek je krajem godine prvi put spustio sondu na kometu i eksperimentalno lansirao prototip letilice za Mars.

           

            Majdanska revolucija

            Krajem 2013. i početkom 2014. godine demonstranti su na kijevskom trgu Majdanu protestovali protiv odluke predsjednika Viktora Janukoviča da odustane od približavanja Evropskoj uniji i da se okrene tješnjim vezama s Rusijom. Nakon krvavih obračuna na Majdanu, u kojima je izginulo više od stotinu civila, protesti su doveli do Janukovičeva pada i bijega u Rusiju, a Ukrajina je nekoliko mjeseci poslije izabrala novog predsjednika, tajkuna i kralja čokolade Petra Porošenka. On je prozapadno orijentisan, a samo ga je zapad zemlje i birao, jer se istočna proruska i rusofona Ukrajina pobunila protiv okretanja leđa Rusiji.

            Poslije referenduma i proglašenja nezavisnosti od Ukrajine nove su krimske vlasti zatražile pripojenje Rusiji koja je u martu prkoseći međunarodnoj zajednici aneksirala to poluostrvo s bazama ruske Crnomorske flote.

            Industrijske regije Lugansk i Donjeck na referendumu su se izjasnile protiv ostanka u Ukrajini i osnovale svoje “republike”. U sukobima ukrajinske vojske i pobunjenika s istoka, kojima pomažu i ruske snage, poginulo je najmanje 4.700 ljudi, a borbe ne prestaju uprkos sporazumu o prekidu vatre sklopljenom u bjeloruskoj prijestolnici Minsku.

           

            Novi Hladni rat

            Sjedinjene Države i Evropska unija nametnule su sredinom godine sankcije Rusiji zbog njenog udjela u ukrajinskoj krizi. Sankcije su prvo obuhvatile pojedince i firme direktno povezane s destabilizacijom Ukrajine, a zatim i brojne ruske banke te vojne i energetske kompanije.

            Uveden je embargo na prodaju oružja Rusiji, ograničena prodaja neke tehnologije i opreme u naftnoj industriji, a Evropljani i evropske kompanije ne smiju poslovati s ruskim bankama. Firme i nekolicina osoba bliskih ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu takođe su na udaru sankcija, najžešćih EU-ovih mjera protiv Rusije otkako je završio Hladni rat. Sankcije imaju efekta pa je rublja ove godine izgubila trećinu svoje vrijednosti, a Rusija svoju ekonomsku stabilnost. Putin za to krivi “stare neprijatelje na Zapadu” i Ruse upozorava da su pred njima teška vremena i da se moraju oslanjati na sebe.

            Moskva je na evropske sankcije odgovorila kontramjerama i zabranila uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz EU-a što je pogodilo i neke hrvatske proizvođače.

            Zbog evropske blokade Moskva je u decembru objavila da odustaje od projekta plinovoda Južnog toka kojim je trebala slati plin Evropi zaobilazeći Ukrajinu, i proglasila Tursku poželjnijim partnerom. Južni tok trebao je isporučivati 63 milijarde kubnih metara plina na godinu, što je nešto više od 10 posto evropske potražnje, čime bi se učvrstio ruski položaj glavnog evropskog snabdjevača. Ali kriza u Ukrajini podstakla je Brisel da zamrzne proces njegovog odobrenja, a problemi su se pojavili i zbog slabe evropske potražnje za plinom i niskih cijena energije, što je dovelo u pitanje isplatnost projekta teškog 40 milijardi američkih dolara.

           

            Izraelsko-palestinski rat u Gazi

            U junu je stvorena palestinska vlada nacionalnog jedinstva u koju je uključen i pokret Hamas čime je završen period odvojenih vlasti u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. Izrael i SAD Hamas smatraju terorističkom organizacijom i vladu nacionalnog jedinstva smatraju preprekom u postizanju mirovnog sporazuma Palestinaca i Izraela, pa je dan poslije proglašenja palestinske vlade Izrael prekinuo mirovne pregovore.

            Ljeto je obilježio rat koji je počeo ubistvima izraelskih tinejdžera i mladog Palestinca, a transformisao se u krvoproliće u kojem je Izrael ubio više hiljada Palestinaca, uglavnom civila, a život je izgubilo i sedamdesetak Izraelaca, većinom vojnika.

            Napetost je porasla poslije sahrane trojice Izraelaca tinejdžera otetih i ubijenih u junu na Zapadnoj obali. Dan poslije te sahrane pronađeno je tijelo nestalog Palestinca. Izraelske vlasti su osudile to ubistvo koje je vjerovatno bilo osveta za smrt mladih Židova, a ministrica pravosuđa Tzipi Livni rekla je da je to, ako jeste riječ o osveti, “teroristički čin”.

            Iako je Izrael uhapsio osumnjičene, u julu su iz Gaze na izraelsku teritoriju pale stotine raketa, a izraelski raketni štit “Željezna kupola” presreo je jednu raketu nad Tel Avivom, a drugu u predgrađu Jeruzalema. Zatim je počela izraelska ofanziva na tu enklavu. Prvo vazdušna pa kopnena, koja će u pedeset dana odnijeti više hiljada života.

            Sedmonedjeljni sukob je završio krajem avgusta prekidom vatre, a “pobjedu” su proglasili i izraelski premijer Benjamin Netanyahu i islamistički pokret Hamas.

            Evropske zemlje su počele priznavati Palestinu: Švedska je 30. oktobra formalno priznala palestinsku državu. Vlada u Štokholmu objavila je kako smatra da su ispunjeni međunarodni pravni kriteriji za priznanje Palestine, te kako se nada da će tom odlukom pridonijeti postizanju mirovnog sporazuma jer će strane biti manje neravnopravne.

            Poslije dogovora političkih grupacija u Evropskom parlamentu to je tijelo sredinom decembra usvojilo rezoluciju kojom načelno podržava palestinsku državu i rješenje o dvjema državama što treba postići mirovnim pregovorima koje treba ubrzati. Isti dan je i luksemburški parlament usvojio dvije odluke kojima poziva vladu da prizna palestinsku državnost. Time se priključio parlamentima u Britaniji, Španiji, Francuskoj, Irskoj i Portugalu koji su prije simbolično podržali palestinsku državu.

           

            Islamska država i pogubljenja novinara

            Amerika je ljetos počela s ograničenim vazdušnim napadima na položaje Islamske države (IS), koja je osvojila trećinu Sirije i Iraka i prijetila da će u iračkom gradu Mosulu poubijati sve kršćane ne pređu li na islam. Iz grada je pobjeglo skoro svih šezdeset hiljada kršćana. IS je zauzeo mosulsku branu, najveću u Iraku, a zatim i grad Mosul.

            Desetine hiljada jezida, pripadnika etnoreligijske grupe u Iraku, sklonili su se u avgustu pred nasiljem IS-a na obronke planine Sindžara. Pripadnici radikalnog sunitskog pokreta koji su osvojili dijelove Iraka i Sirije progone jezide na vjerskoj osnovi smatrajući ih “poštovaocima đavola” koji moraju preći na islam.

            Američki predsjednik Barack Obama u avgustu je objavio kako je odobrio ograničene vazdušne napade na IS i bacanje humanitarne pomoći.

            Iako nije odobrio angažman kopnenih snaga, američka se vojska prvi put poslije 2011. godine vraća u Irak.

            IS koji je krajem juna proglasio kalifat u velikim dijelima Iraka i Sirije, u znak osvete počinje ubijati zapadne novinare i humanitarce i objavljivati snimke odrubljivanja glava. Prva žrtva bio je američki novinar James Foley, a mjesec dana poslije njega obezglavljen je i škotski humanitarac David Haines koji je imao suprugu i kćer u Karlovcu.

            Krajem septembra Obama je priznao kako su Sjedinjene Države podcijenile činjenicu da haos u Siriji može iznjedriti opasne džihadističke grupe poput Islamske države, te da je Vašington precijenio sposobnost i volju iračke vojske da se bori protiv džihadista.

            U oktobru kurdski borci su nakon višenedjeljne žestoke borbe i uz veliku pomoć američkih vazdušnih napada uspjeli odbraniti grad Kobane na sirijsko-turskoj granici.

           

            Ebola

            Epidemija ebole širila se zapadnom Afrikom, hiljade ljudi su oboljeli u Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) najnoviju je epidemiju proglasila najvećom i najsmrtonosnijom otkad je prije četrdeset godina virus ebole identifikovan.

            Do sredine decembra po podacima WHO-a od posljedica virusa u Sijera Leoneu, Liberiji i Gvineji, tri najteže pogođene zapadnoafričke zemlje, umrlo je 7.200 osoba.

            Prema zadnjim podacima WHO-a, u Sijera Leoneu je zabilježeno 8.273 slučaja i ta je zemlja tako postala država s najvećim brojem zaraženih smrtonosnim virusom “prestignuvši” Liberiju sa 7.797 slučajeva.

            I dok Sijera Leone namjerava zbog ebole zabraniti proslave Božića, u Maliju je i posljednji pacijent koji se oporavljao u decembru izašao iz bolnice.

            Od ebole su izvan Afrike do sredine decembra oboljele 22 osobe, a šest ih je umrlo. U SAD-u je bilo deset slučajeva, a bolest je potvrđena i u Španiji, Njemačkoj, Francuskoj, Norveškoj, Britaniji, Italiji i Švajcarskoj.

            Liječnike, bolničare i druge osobe koje se bore protiv epidemije ebole u zapadnoj Africi američki časopis Time proglasio je osobama godine “zbog neumornih djela odvažnosti i saosjećanja, zbog toga što su svijetu osigurali vrijeme da ojača odbranu, zbog izlaganja riziku, zbog svoje upornosti, žrtve i spašavanja života”.

           

            Referendumi

            Od brojnih referenduma u 2014. godini samo je škotski referendum središnja vlast priznala, katalonski je španska vlada osudila, referendume u Ukrajini Kijev nije ni mogao spriječiti, a talijanska vlada nije venecijanski ni morala ozbiljno shvatiti.

            Jedino na dopuštenom referendumu građani nisu izabrali nezavisnost.

            Škoti su odlučili ostati u Ujedinjenom Kraljevstvu: od više od 4,2 miliona Škota, njih 55 posto odgovorilo je negativno na pitanje treba li Škotska postati nezavisna država? Analitičari smatraju da su se škotski građani opredijelili za sigurniju varijantu zbog nesigurnosti o tome šta nezavisnost donosi.

            Na izjašnjavanju na Krimu, u Donjecku i Lugansku, koje Kijev i međunarodna zajednica ne priznaju, uopšte nije bilo upitno kakav će biti ishod jer je glasala samo jedna strana, a i na onaj katalonski, upakovan u savjetodavno izjašnjavanje jer ga je vlada u Madridu proglasila nelegalnim, takođe su evidentno izašli samo pobornici katalonske samostalnosti.

           

            Bijeli policajac, mrtav crnac

            Avugustovsko policijsko ubistvo nenaoružanog crnog tinejdžera Michaela Browna izazvalo je gnjev američke javnosti, a nakon odluke porote krajem novembra da ne optuži bijelog policajca, počeli su protestni marševi širom Amerike. U Fergusonu, predgrađu St. Louisa, protestanti su se sukobili s policijom, a protestni su skupovi organizovani u Oaklandu, Seattleu, Los Angelesu, Chicagu i New Yorku, te ispred Bijele kuće u Washingtonu.

            Stanje u Fergusonu se jedva smirilo kad je uoči Dana zahvalnosti objavljena nova video snimka na kojoj policajac ubija crnog 12-godišnjaka s plastičnim pištoljem u Clevelandu. Javnost je vidjela i snimku kako je bijeli policajac zahvatom davljenja usmrtio crnca na ulici u New Yorku.

            Nedugo poslije nereda podstaknutih fergusonskim slučajem, odbor Ujedinjenih naroda protiv mučenja osudio je u Ženevi prekomjernu upotrebu sile i vatrenog oružja u američkoj policiji protiv nenaoružanih crnaca. Procjenjuje se da američki policajci na godinu ubiju oko četiri stotine osoba.

           

            Svemir i nauka

            Prvi put je svemirska letilica uspješno sletila na kometu. Sonda Philae odvojila se od svemirskog broda Rosette i sletila na kometu “67P Čurjumov-Gerasimenko”, 500 miliona kilometara od Zemlje. Bilo je to prvo kontrolisano spuštanje na kometu u istoriji. Završetak pustolovine započete 20 godina prije na koju je potrošeno 1,3 milijarde eura. Poslije su naučnici iz Evropske svemirske agencije objavili da je Philae nakon teškog slijetanja ostao priklješten između dvije stijene koje mu zaklanjaju Sunce pa se solarne ćelije neće moći puniti, što znači da će se zadovoljiti podacima koje dobiju dok mu rade baterije.

            U decembru je američku svemirsku agenciju NASA-u oduševilo uspješno lansiranje i prizemljenje bespilotne svemirske kapsule Orion, što je ocijenjeno kao novo doba u istraživanju svemira.

            - Mislim da je ovo veliki dan za svijet, za ljude koji poznaju i vole svemir – rekao je direktor NASA-e Charles Bolden. Eksperimentalni let Oriona trebao bi utrti put eventualnom prevoženju ljudi na Mars i predstavlja istorijski iskorak u svemirskim letovima, poput prvog lansiranja iz programa Apollo 1961. godine ili lansiranja prvog spejs šatla 1981. godine, rekli su u NASA-i.

            “SpaceShipTwo”, svemirski brod firme Virgin Galactic namijenjen svemirskom turizmu srušio se na probnom letu krajem oktobra u pustinji Mojave, odmah nakon polijetanja, a kopilot je poginuo.

            Krajem godine prvi je živući nobelovac prodao svoju nagradu. James Watson koji je s još dvojicom kolega nagrađen 1962. godine za otkriće strukture DNK kao dvostruke uzvojnice, ogorčen što ga naučna zajednica već godinama ignoriše otkako je 2007. godine izazvao skandal povezavši rasu i inteligenciju i izrazivši sumnju u budućnost Afrike, na aukciji je prodao medalju od 23-karatnoga zlata. Kupac, ruski tajkun Ališer Usmanov rekao je da će mu medalju vratiti.

           

            Sportski događaji koji su obilježili 2014. godinu

            Godina 2014. bila je izuzetno bogata sportskim događajima. Sigurno je da su najviše uživali ljubitelji fudbala, koji su poslije četiri godine ponovo mogli pratiti Svjetsko prvenstvo održano u Brazilu.

            Po prvi put od raspada SSSR-a organizovane su zimske Olimpijske igre u Rusiji. Očekivano, zemlja domaćina osvojila je najviše medalja (33), kao i najveći broj zlatnih medalja (13).

            Bili smo u mogućnosti pratiti i Svjetsko košarkaško prvenstvo, organizovano u Španiji. Reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država prošetala se do petog naslova šampiona, a u finalu su pobjedili selekciju Srbije sa 129:92.

            Početkom januara organizovano je i Evropsko rukometno prvenstvo u Danskoj. Reprezentacija Francuske predvođena Nikolom Karabatićem okitila se trećim naslovom šampiona Evrope savladavši domaćina Dansku u finalu rezultatom 41:32. Od 7. do 21. decembra održano je i Evropsko prvenstvo za rukometašice u Mađarskoj i Hrvatskoj. Reprezentacija Norveške se okitila šestim naslovom šampiona Evrope savladavši u finalu rukometašice Španije rezultatom 28:25.

            U teniskom svijetu, Novak Đoković je preoteo prvu poziciju Rafaelu Nadalu, a sjajnu godinu okrunio je osvajanjem Wimbledona, kao i završnog teniskog turnira u Londonu. Veliki posao napravili su Stanislas Wawrinka i Marin Čilić, koji su kao autsajderi osvojili Grand Slam turnire u Australiji, odnosno SAD-u.

            Serena Williams je nastavila dominaciju u ženskom tenisu pa je 2014. godinu ponovo završila na 1. mjestu. Riznici trofeja pridodala je one iz Brisbanea, Miamija, Rima, Stanforda, Cincinnatija, New Yorka i Singapura.

            Odbojkaški šampion svijeta u 2014. godini postala je Poljska, koja je na šampionatu igranom u svojoj zemlji stigla do zlata. Srebrena medalja pripala je Brazilcima (izgubili finale 1:3). Odbojkašice SAD-a u finalu SP u Italiji pobijedile su Kinu (3:1).

            U generalnom poretku Svjetskog kupa alpskog skijanja osvajači Zlatnog globusa za sezonu 2013./14. bili su Marcel Hirscher (Austrija) i njegova sunarodkinja Anna Fenninger.

            U nastavku možete pročitati opširnije o pet najvećih sportskih događaja koji su obilježili 2014. godinu:

           

            XXII Zimske olimpijske igre u Sočiju

            U ruskom Sočiju su od 7. do 23. februara održane Zimske olimpijske igre u kojima je nastupilo pet takmičara pod zastavom Bosne i Hercegovine, ali niko od njih nije napravio značajniji uspjeh.

            Najuspješniji su bili Rusi s osvojene 33 medalje, od čega 13 zlatnih, Norvežani su bili drugi s 26 medalja (11 zlatnih), a treći Kanađani su osvojili 25 medalja (10 zlatnih).

            Vrijedi istaći da je slovenska skijašica Tina Maze, koja je izjavila da su joj ovo bile posljednje olimpijske igre, briljirala osvojivši zlato u spustu i veleslalomu. Od nastupa na narednim olimpijadama se oprostio i hrvatski skijaš Ivica Kostelić koji je osvojio srebrenu medalju u spustu. Dodajmo još i to da je u hokeju na ledu slavila Kanada i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

           

            Real Madrid preko Atletico Madrida do dugo očekivane „La Decime“

            Navijači Real Madrida su još od 2002. godine i sjajne generacije Galacticosa čekali na titulu u Ligi šampiona, jubilarnu desetu. Dočekali su je 12 godina kasnije na krilima najboljeg igrača svijeta Cristiana Ronalda, zatim Garetha Balea, Karima Benzeme i drugih.

            U grupnoj fazi su završili prvi ispred Galatasaraya, Juventusa i Copenhagena, da bi u šesnaestini finala izbacili njemački Schalke ukupnim rezultatom 9:2.

            U četvrtfinalu i polufinalu je ekipa Carla Ancelottija opet igrala protiv njemačkih predstavnika – prvo su savladali Borussiju Dortmund ukupnim rezultatom 3:2, da bi kasnije deklasirali tada aktuelnog osvajača Lige šampiona minhenski Bayern ukupnim rezultatom 5:0.

            U finalu ih je čekao preporođeni Atletico Madrid sa sjajnim Diegom Costom. Imala je ekipa Diega Simeonea vodstvo sve do 93. minute kada Sergio Ramos glavom postiže gol za produžetak. Prethodno je Godin u 36. minuti postigao gol za Atletico.

            Ali, u produžecima je Kraljevski klub izdominirao – postigli su tri gola (Bale, Marcelo i Ronaldo) i slavlje zbog osvajanja „La Decime“ je moglo da počne. Cristiano Ronaldo je bio ubjedljivo najbolji strijelac Lige šampiona s postignutih 17 golova.

           

            Rukometaši Bosne i Hercegovine se po prvi put plasirali na veliko takmičenje

            Ove godine su nas obradovali i najbolji bh. rukometaši. Nakon što su u kvalifikacionoj Grupi 5 završili prvi ispred Portugala, Latvije i Estonije (pet pobjeda i samo jedan poraz), u baražu za odlazak na prvo veliko takmičenje u istoriji snage su odmjerili s rukometnom velesilom Islandom.

            U prvoj utakmici baraža koja je odigrana 7. juna u dvorani Mirza Delibašić u Sarajevu hrabri rukometni Zmajevi su nadigrali protivnika i na krilima sjajnog Nikole Prce, koji je postigao 10 golova, slavili rezultatom 33:32.

            Svjetska rukometna javnost je poslije prvog duela smatrala da će u drugoj utakmici na Islandu, osam dana kasnije, domaćin bez većih problema riješiti pitanje putnika na Svjetsko prvenstvo, ali su se prevarili. Izabranici Dragana Markovića su nevjerovatnom borbenošću odigrali svih 60 minuta, što im se na kraju isplatilo. Izborili su remi 29:29, ali taj remi je bio veći nego bilo koja pobjeda i značila je plasman na prvo veliko takmičenje u istoriji – na smotru najboljih ekipa svijeta 2015. godine u Kataru.

            Napomenimo još da se Bosna i Hercegovina nalazi u Grupi B Svjetskog prvenstva, koje će se održati od 15. januara do 1. februara, s Hrvatskom, Makedonijom, Austrijom, Tunisom i Iranom.

           

            Debitantski nastup Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, Njemačkoj titula, domaćinima blamaža

            Jubilarno 20. po redu Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje je održano u Brazilu ostat će „urezano“ u pamćenju svih Bosanaca i Hercegovaca zbog debitantskog nastupa bh. reprezentacije na nekom velikom takmičenju. Prvu utakmicu Spahić, Džeko, Pjanić i društvo su odigrali na Maracani, 15. juna protiv Argentine u 19:00 sati po lokalnom vremenu. Autogolom Seada Kolašinca i golom Lionela Messija slavili su Gaučosi, a Vedad Ibišević je u 84. minuti postigao istorijski, prvi gol na svjetskim prvenstvima za Zmajeve.

            U drugom kolu BiH je igrala protiv Nigerije i trebao joj je trijumf, ali se desilo suprotno. Poništen gol Edina Džeke, te sjajni Odemwingie bili su glavni razlozi minimalnog poraza kojim su Zmajevi izgubili sve šanse za prolazak u narednu fazu.

            U posljednjoj utakmici bh. reprezentacija je odmjerila snage s Iranom i slavila prvu, istorijsku pobjedu. Strijelci za Zmajeve su bili Džeko, Pjanić i Vršajević, dok je utješni gol za Iran postigao Ghoochannejhad.

            Tako su u osminu finala iz Grupe F prošli Argentina i Nigerija. Afrički tim je zaustavljen već u osmini finala, dok je Argentina osvojila srebrenu medalju. U finalu su poraženi od dominantnih Nijemaca 1:0 (Götze u 113. minuti), koji su u polufinalu s nevjerovatnih 7:1 savladali Brazil. Treće mjesto osvojili su Holanđani pobjedom nad Brazilcima rezultatom 3:0.

           

            Košarkaši Bosne i Hercegovine se plasirali na EuroBasket, Sjedinjene Američke Države uvjerljivo do titule na MundoBasketu

            Najbolji bh. košarkaši su se bez većih problema plasirali na EuroBasket koje će se od 5. do 20. septembra 2015. godine održati u četiri države: Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Latviji. U kvalifikacijskoj Grupi 1 naša selekcija je za protivnike dobila Island i Veliku Britaniju, te slavila sve četiri pobjede.

            Teletović i društvo su kvalifikacije otvorili sigurnom pobjedom na gostovanju kod Velike Britanije rezultatom 67:80, da bi nakon toga u prepunoj dvorani Mejdan u Tuzli savladali Island 72:62.

            Sedam dana kasnije u dvorani Mirza Delibašić savladana je Velika Britanija 74:68, a ovom pobjedom je bio osiguran plasman na EuroBasket. Selektor Duško Ivanović poštedio je kapitena Mirzu Teletovića posljednjeg gostovanja na Islandu, ali i bez njega najbolji bh. košarkaši su pokazali snagu savladavši domaćina 78:70.

            Poslije kvalifikacija za EuroBasket, odigran je MundoBasket u Španiji. Do titule su i više nego ubjedljivo došli košarkaši Sjedinjenih Američkih Država koji su u finalu savladali najugodnije iznenađenje turnira selekciju Srbije rezultatom 129:92. Treće mjesto pripalo je Francuzima koji su slavili protiv Litvanije 95:93. Domaća Španija je takmičenje završila u četvrtfinalu, dok je Hrvatska zaustavljena u osmini finala.
By MosHer
<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
Uvod!, ili "Malo o meni!"

O knjizi "Mostar - vječni grad"

Sadržaj knjige "Mostar - vječni grad"

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 1. dio

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 2. dio

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

Pravda za Velež

Justice for Velež, Mostar

Slovo humanosti!!!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Deveti novembar – Dan borbe protiv fašizma – Dan kada je srušen Stari most u Mostaru

Naučna istraživanja ljubavnih muka

“Zmijonosac”, novi, 13. horoskopski znak? – “Ne trčite pred rudu!”

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (1.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (2.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (3.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (4.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (5.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (6.)

PREPORUČUJEM: Posjetite RADOVIĆA SOKAK - vrhunski Blog, u vrhunskom izgledu

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (7.)

Antifašizam i renesansa

ANTIFA Mostar: Zaljubljeni u slobodu

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: NA PARTIZANSKOM GROBLJU (Ognjen Pudar)

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: Sretan Vam Dan Zaljubljenog Mostara (Teodor Radović - Tozza)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (8.)

Dragan Markovina: Suton jednog grada

ZA VELEŽ SE NE NAVIJA, ZA VELEŽ SE ŽIVI

Mostalgija moja sveprisutna (1. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (3. dio)

Hoteli i Restoran “Kriva Ćuprija” Mostar

Dragan Markovina: DOSTOJANSTVO - Drugo ime za VELEŽ

“Ðe ti je Pita” - Anton Draht

SRETAN VAM 8. MART

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (9.)

Mostalgija moja sveprisutna (4. dio)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (10.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (11.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (12.)

Osman Džiho kolumna: U Bosni cunamisti haraju već 20 godina

“CRVENA NOĆ” ZA SJEVERNU AMERIKU 2011.

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (13.)

REA (Ognjen Pudar)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (14.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (15.)

Mostalgija moja sveprisutna (5. dio)

SRETAN NAM TRIDESETI

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

POMOZIMO: Udruženje "Sunce" Mostar

FOTO GALERIJA: Udruženje „Sunce“ Mostar

"Svi kao Ognjen"

Stari Most nam Šapuće - by Monija Radović

Mostarski Ikari (MOSTARI) - nova Facebook stranica

Mostar Bosnia and Herzegovina-ALL - Facebook stranica

PRIČE DUŠE – Blog Arijane Hinić

E moj tata....... By Monija Rebac Radović

Svijet u 2012. – Smail Špago u Novoj Slobodi

Dva Hrvata haraju Facebookom

70 GODINA OD SMRTI NIKOLE TESLE: Jedan od najvećih naučnika u istoriji čovječanstva

MM - sjećanje

4. Antifa fest u Mostaru, 6. i 7. septembra 2013. godine

Događaji 2013. - Smail Špago u Novoj Slobodi

Na granici sjećanja – Blog

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

Znanje je moć

Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

Nermin Bise u raljama intelektualne prostitucije

Ekološki sistem Černobila 28 godina poslije nuklearne katastrofe

Doktor Raymond Rife - zdravlje i zavjere!

Alan Ford pripremio mnoge za život

Ledeni zid namijenjen sprječavanju iscurivanja radioaktivne vode iz Fukushime ne zamrzava se dovoljno brzo

Pravi razlog zašto Nikola Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu?!

Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

Stranci pitaju: Mi pomažemo poplavljene, ali šta rade bh. vlasti?

Povratak iz tuđine u tuđinu

Priča o nuklearnom dobu

Priča o Jugotonu, prvoj tvornici ploča u ovom dijelu svijeta

Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

Mobing

Meho Džeger, prvi poslije Alekse; Pjesnik prezrenih i odbačenih

Islamska obrtnička zajednica Mostar

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

NOVI POČETAK

Zanimljivosti o svemirskim sondama

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Mirisne pare hercegovačke vale

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

Moj prvi televizijski intervju

SVE MOJE KRATKE PRIČE NA OVOM BLOGU

MOJA E-MAIL ADRESA
mostar4ever@sbcglobal.net







ONI KOJE ČITAM...NEKE REDOVNIJE...A, NEKE OBAVEZNO

BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETIOCA
133435

Powered by Blogger.ba