By MosHer

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati razne priče i tekstove. Ne zamjerite što ne pišem baš redovno, ali se nadam da ćete, ipak, biti zadovoljni sa onim što pročitate. HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

28.01.2014.

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

            *NAPOMENA:  Tekst koji slijedi objavljen je na “Red Army Mostar” - Facebook stranici (www.facebook.com/pages/Red-Army-Mostar), 26. januara 2014. godine.

            Ensvid Hadžajlić - MosHer

            Rođeni, Rođeni......Rođeni.... Rođeni...
            U horu – grlato temperamentno, zanosno – navijači bodre svoje ljubimce – igrače Veleža. Kroz ovu kratku riječ, prisnu riječ rekli bi, navijači ispoljavaju svoju privrženost, ljubav, bliskost, povezanost sa klubom, veze između igrača i navijača nešto što je najintimnije, uzvišeno, toplo, drago, prisno. Ni ovaj naš hercegovački vjetar to nije nikad mogao uništiti.

            Rodilo se iz srca

            Priča o nadimku Veleža vezana je za navijača Ljubu Petkovića, vozača iz Mostara, a nastala je prije više od šest decenija. Ljubo Petković stari navijač Veleža, poslije oslobođenja Mostara 1945. godine se uvrstio među najvatrenije i najgrlatije navijače našeg kluba. On je bukvalno živio za Velež. Odlazio je na treninge, ni gostovanja nije propuštao. Primao batine radi Veleža, a i sam ih davao.
            Došla je 1950. godina. Igrači drugih klubova seljakaju se iz kluba u klub. Iz Veleža niko ne odlazi. Igrači su privaženi svom klubu. Međutim umiješala se politika.
            Tadašnje fudbalsko rukovodstvo Bosne i Hercegovine smatralo je da bi naša republika trebalo da ima jedan vrhunski reprezentativni klub. U tome ih je podržavao politički vrh Republike. Zbog toga je nekoliko igrača Veleža premješteno u Sarajevo.
            Ljubo Petković se ljutio, ali svoje nezadovoljstvo nije smio da ispolji, jer bi to značilo da je protiv direktive, odnosno naredbe, protiv Države, a to u tim vremenima nije bilo preporučljivo.
Međutim Mostarci se nisu mogli nikako snaći u Sarajevu. Vještačka je to odluka bila, sve vještačko u životu kad tad propadne.
            Vraćali su se igrači jedan po jedan iz Sarajeva.
            Opet je Velež ojačao i ubrzo postao među boljim klubovima u Bosni i Hercegovini. Igrala se prvenstvena utakmica za prvaka BiH. Ljubo Petković se nalazio među navijačima. A gdje bi drugo se nalazio, zar ne??
            Bodrio je svoje ljubimce i odjednom uzviknuo:  Naprijed rođeni!”
            Rođeni, rođeni!!!”  Prihvatili su i ostali navijači.
            Od tada, iz utakmice u utakmicu sve se više čulo ono “Rođeni, Rođeni….”
            Sam Ljubo Petković davao je objašnjenje:
            -Ne znam ni sam kako je došlo da sam izgovorio tu riječ. Iznenada, spontano izgovorio sam ono što sam osjećao….
            Prošle su godine, ali ostalo je drugo ime Veleža, koje izgovaraju navijači Veleža
Rođeni…. Rođeni….!
09.01.2014.

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

            *POSEBNA NAPOMENA: Moja neizmjerna i neizreciva ZAHVALNOST IZ SRCA I DUŠE potpisnicima teksta (koji slijedi), a to su, naravno, Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara, Denijal Behram i Zdenko Bošković. Inače, ovaj tekst je objavljen 04. januara 2014. godine, na blogu „Na granici sjećanja“ (http://memorylimit.blogger.ba/), a objavljen je još i na dva bloga Smaila Špage, koje možete pronaći na sljedećim linkovima  http://spagosmail.blogger.ba/    i    http://spagosmail.blogspot.de/

            Najiskrenije da kažem, ovaj tekst me ostavio i bez daha i bez riječi, u nevjerici da zaista čitam sve ovo što je neko napisao o meni lično. Još jednom, jedno ogromno (k’o Hum) HVALA SVIMA!!!!

            Ensvid Hadžajlić - MosHer

 

By MosHer za vječnost

 

 

na slici avatar MosHer, sa foruma



Kako ko, ali korištenje interneta krenulo je masovnije prije petnaestak godina. Nove informacije nove mogućnosti, kontakti preko mailova. Prvo što je čovjek tada radio bilo je sakupiti što više mail adresa prijatelja širom svijeta. Onda su krenula dopisivanja. Nakon toga su hit postali forumi: Mostarska raja, MOFO raja, BiH raja, i stotine drugih. Za mostarsku raju raštrkanu po cijelom svijetu bio je to svojevrstan Rondo – zborno mjesto za razmjenu mišljenja, šala, iskustava dobrih i loših, mjesto svađa i trpljenja svakojakih forumskih diverzanata… Običaj je bio da se na ove forume javljamo s nekim sakrivenim imenom, nick name, ali je to bilo i pravilo. Nakon izvjesnog vremena, sve je bivalo poznato, znalo se ko objavljuje kakve priloge i ko se krije iza kojeg nick-name. A interesovanja za pojedine teme bivala su svaki dan sve veća. Za raju širom svijeta najnovije slike iz Mostara nam je skoro svakodnevno postavljao cobra, za stare slike se specijalizirao tvrancic, za komentare u stilu - hajmo raja, denani, za zajebancije svake vrste gizenga, a prilozi iz istorije Mostara objavljivani su pod imenom MosHer.

Ovo MosHer bilo je na neki način i mistično i ozbiljno i željno traženo, jer su prilozi objavljivani pod tim imenom bili ono što je raji i u Mostaru i širom svijeta baš tada trebalo. Čak smo ga među sobom zvali i Mošer, ne znajući pravo značenje tog tajnovitog imena. Njegovim postovima moramo zahvaliti svi mi koji smo se kasnije zaljubili u istoriju i počeli dublje kopati po temama iz prošlosti Mostara. MosHer je ulagao nadljudski napor da sakupi hiljade stranica materijala, iz starih knjiga, časopisa i postavljao ih je nesebično, s namjerom da ih pročita što više čitalaca, da ostanu zabilježene, da ne umru. Internet je davao nove mogućnosti za taj naum, jer su knjige s tom tematikom bile i rijetke, i nedostupne, a baš forumi su omogućili da ih vidi i pročita što više ljudi. Za pomne čitaoce kad pričaju o ovim prilozima, prije svega ostala je u sjećanju uvodna informacija o samom tekstu, o autoru, o datumu objavljivanja izvornog teksta, što je danas u vremenu copy-paste, jedan znak i kulture i pažnje, a na kraju krajeva i jedna vrsta obaveze za onoga koji takve tekstove objavljuje.

MosHer je na to obraćao posebnu pažnju, pa je prije svakog njegovog priloga po dobrom starom običaju stavljao slijedeće:

 

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je autor (slijedi ime, datum kad je tekst nastao, kada i gdje je bio objavljen, u kojoj publikaciji ...)

 

            Ni jedan njegov prilog nije bio objavljen bez ove uvodne napomene. A to budućim čitaocima, koje interesira tematika iz teksta, daje putokaz, gdje je izvor teksta, što daje mogućnosti daljnjih interesovanja i istraživanja.

Svi prilozi koje je  MosHer objavljivao na forumima kasnije su se pojavili i na njegovom blogu:  http://bymosher.blogger.ba/   a od prije dvije tri godine, onako kako mu to vrijeme dozvoljava, sve priloge sa foruma postavlja na blog pod nazivom "Iz istorije Mostara i Hercegovine"   http://mosher.blogger.ba/   na kome će vremenom biti postaviljeni svi prilozi, koji su svojevremeno bili postavljeni na forumima, uz neophodne tehničke promjene i dopune i tako će postati i ostati pristupačniji širokom krugu čitalačke publike.

To je nesebično postavio za sve one, koji nemaju strpljenja listati po forumima. Kroz njegove priloge upoznali smo se s autorima, koji su napisali najljepše tekstove o Mostaru, od kojih većine više nema među živima, koji su ostavili svoja djela generacijama koje tek dolaze, koja nikad ne bi dospjela do tako širokog kruga čitalaca da nije bilo njegova truda i zalaganja.

Iako mlađi po godinama, MosHer je mnogima od nas dao ideju, putokaz, da radimo nešto slično. Prije svega istraživanje, ali i objelodanjivanje onoga što je pronađeno. Mnogi ne bi imali pojma šta se to događalo u jednom istorijskom periodu, koji nikada nije, a niti će ikada ni biti tumačen u školskom programu, bez tekstova ovakve vrste. A onaj koji traži, naći će. Iza ovih priloga, krije se dosta toga za one koji hoće da znaju.

Posao koji je MosHer napravio je ogroman. Njegova ideja u početku je bila da sve to objedini u jednoj knjizi, ali već na početku vidjelo se da toga materijala ima ne za jednu knjigu, nego za jednu čitavu ediciju. Sam naslov knjige označavao je da se radi o nečemu što će biti vječno, kao i grad koji je vječan.

O knjizi koja nosi naslov „Mostar – vječni grad“, MosHer je u uvodu knjige i na njegovom blogu napisao:

„Kao što sam i najavio u uvodnom postu na ovom blogu, u ovom postu ću pokušati da Vam prezentiram svoju prvu (još uvijek neobjavljenu) dokumentarnu knjigu koju sam nazvao “Mostar - vječni grad”, a rad na njenom rukopisu sam završio 2004. godine. Inače, rukopis ove knjige je i štampan na 682 stranice (regularnog A4 formata) u koji su umetnute kopije od 302 fotografije iz raznih vremenskih razdoblja i zaštićen je autorskim pravima u Washington D.C.-u, u Sjedinjenim Američkim Državama, 2004. godine. Nadam se da će ova knjiga u skorijoj budućnosti napokon biti objavljena, tj. da će se njen rukopis napokon izroditi u knjigu“.

Da li će, i kada, ovaj materijal ugledati svjetlo dana u štampanoj formi, neizvjesno je i teško za prognozirati jer današnja vremena nisu za takve stvari. Nadati se da će doći i nekakva drugačija vremena, kad će sve to dobiti mnogo veći značaj i vrijednost. Iz tih razloga, svi prilozi objavljeni na forumima, svi prilozi objavljeni na blogovima, bit će dio pisane istorije.

Ovaj tekst koji smo napisali, svojevrsna je zahvala našem dragom MosHeru, na svemu onome što je do sada učinio za Mostar i Mostarce.

Za one koji se još dvoume oko imena MosHer, rješenje zagonetke je: to je skraćenica od Mostar – Hercegovina, a za one koji nisu upućeni, iza ovog nadimka krije se naš Mostarac Ensvid Hadžajlić, sa privremenom adresom u St. Louisu u SAD.

Hvala još jednom MosHer, uz želju da tvojih priloga bude što više, da tvoj “Mostar –vječni grad” konačno ugleda svjetlo dana.

Ovdje ću nas u prvom redu potpisati onako kao smo se potpisivali po forumima:

 

cobra, tvrancic, denani, gizenga i kmosst, ili:

 

            Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Denijal Behram, Zdenko Bošković i Smail Špago.

02.01.2014.

Na granici sjećanja – Blog

            Od 15. marta 2013. godine, naš internet svijet je postao neprocjenljivo bogatiji, jer je realizovana jedna posebna ideja u vidu stvaranja jednog istorijskog bloga. Naime, trojica posebnih “čuvara mostarske prošlosti”, Smail Špago, Tibor Vrančić i Braco Čampara, tog dana, su izrodili blog koji su nazvali “Na granici sjećanja”.

            Ovaj blog je jedno posebno jako oružje u borbi protiv spasa od propasti i zaborava jedne neopisivo bogate i posve zanimljive davne prošlosti iz koje smo ponikli. Do danas su na svom blogu, ova “trojica veličanstvenih”, objavili čak 159 raznih postova tekstualno-fotografskog tipa, a sam blog za ovih 292 dana postojanja je doživio 7816 posjeta iz svih krajeva naše planete.

            Ovaj blog možete posjetiti putem sljedećeg linka:  http://memorylimit.blogger.ba/

            U opisu bloga stoji: “Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...

            A, u svom uvodnom postu, trojica autora su napisali sljedeće: “Zašto na granici sjećanja? Zbog toga što će se na ovom blogu najčešće pisati o događajima koji su se desili prije mnogo godina, najčešće, kad niko od nas još nije bio ni rođen, a ne postoji ni tako veliki broj živih, koji bi mogli svjedočiti o tim događajima. Svaki opis događaja nastojaćemo ilustrovati starim fotografijama, sakupljenim iz raznih izvora i arhiva, izvađenim iz starih knjiga i muzeja. Za sve ove stare slike ne postoji više zaštita autorskog djela, a najčešće su autori nepoznati. Za sve fotografije koje prikažemo nastojaćemo naznačiti barem izvor odakle su, ako ništa drugo, barem sa koje internet stranice su skinute. Na ideju za ovu stranicu došli smo spontano nas trojica na tri razne strane svijeta, Smail Špago u Njemačkoj, Tibor Vrančić u Hrvatskoj i Braco Čampara u Mostaru. Bracin zadatak je da nam pomogne da ponekad razjasnimo dilemu, gdje se nalazi objekat prikazan na staroj slici, a i to je vrlo delikatan i težak zadatak, jer su često čitave ulice ili redovi objekata u ulici porušeni, a nekad neki najstitniji detalj sa stare slike pomogne da se orjentišemo. U Mostaru su to najčešće položaj brda, ili nešto slično. Ali nećemo se ograničiti samo na Mostar. Otvoren nam je čitav svijet.

Sa prastarim slikama sa kraja devetnaestog stoljeća često je problem, jer nema nikoga više po biološkim zakonima, ko bi nam mogao pomoći, ili dati uputstvo o čemu se radi. Ponekad treba uključiti logiku i analitiku pa osmisliti priču prikazanu na nekoj fotografiji.

Nešto kao zona sumraka, ali ipak na granici sjećanja!

Autori: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara

Strogo preporučujem da kliknete na ovaj link http://memorylimit.blogger.ba/ i posjetite ovaj posebni blog, kao i da nastavite da ga posjećujete redovno, jer ova trojica njegovih autora rade marljivo i neumorno, vjerno se boreći na prvoj liniji odbrane od zaborava, čuvajući vjerodostojno našu bogatu prošlost od propasti, na čemu im svi trebamo biti krajnje zahvalni. A, tu zahvalnost najbolje im možemo iskazati redovnim posjetama i čitanjima, da ne kažem, i učenjima svega onoga što nam kroz svaku svoju fotografiju i tekst opišu i vjerodostojno dočaraju.

U ime cijelog Mostara, a i šire, od srca im jedno ogromno HVALA!!!!!

Ensvid Hadžajlić - MosHer
By MosHer
<< 01/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
Uvod!, ili "Malo o meni!"

O knjizi "Mostar - vječni grad"

Sadržaj knjige "Mostar - vječni grad"

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 1. dio

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 2. dio

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

Pravda za Velež

Justice for Velež, Mostar

Slovo humanosti!!!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Deveti novembar – Dan borbe protiv fašizma – Dan kada je srušen Stari most u Mostaru

Naučna istraživanja ljubavnih muka

“Zmijonosac”, novi, 13. horoskopski znak? – “Ne trčite pred rudu!”

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (1.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (2.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (3.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (4.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (5.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (6.)

PREPORUČUJEM: Posjetite RADOVIĆA SOKAK - vrhunski Blog, u vrhunskom izgledu

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (7.)

Antifašizam i renesansa

ANTIFA Mostar: Zaljubljeni u slobodu

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: NA PARTIZANSKOM GROBLJU (Ognjen Pudar)

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: Sretan Vam Dan Zaljubljenog Mostara (Teodor Radović - Tozza)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (8.)

Dragan Markovina: Suton jednog grada

ZA VELEŽ SE NE NAVIJA, ZA VELEŽ SE ŽIVI

Mostalgija moja sveprisutna (1. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (3. dio)

Hoteli i Restoran “Kriva Ćuprija” Mostar

Dragan Markovina: DOSTOJANSTVO - Drugo ime za VELEŽ

“Ðe ti je Pita” - Anton Draht

SRETAN VAM 8. MART

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (9.)

Mostalgija moja sveprisutna (4. dio)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (10.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (11.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (12.)

Osman Džiho kolumna: U Bosni cunamisti haraju već 20 godina

“CRVENA NOĆ” ZA SJEVERNU AMERIKU 2011.

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (13.)

REA (Ognjen Pudar)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (14.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (15.)

Mostalgija moja sveprisutna (5. dio)

SRETAN NAM TRIDESETI

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

POMOZIMO: Udruženje "Sunce" Mostar

FOTO GALERIJA: Udruženje „Sunce“ Mostar

"Svi kao Ognjen"

Stari Most nam Šapuće - by Monija Radović

Mostarski Ikari (MOSTARI) - nova Facebook stranica

Mostar Bosnia and Herzegovina-ALL - Facebook stranica

PRIČE DUŠE – Blog Arijane Hinić

E moj tata....... By Monija Rebac Radović

Svijet u 2012. – Smail Špago u Novoj Slobodi

Dva Hrvata haraju Facebookom

70 GODINA OD SMRTI NIKOLE TESLE: Jedan od najvećih naučnika u istoriji čovječanstva

MM - sjećanje

4. Antifa fest u Mostaru, 6. i 7. septembra 2013. godine

Događaji 2013. - Smail Špago u Novoj Slobodi

Na granici sjećanja – Blog

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

Znanje je moć

Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

Nermin Bise u raljama intelektualne prostitucije

Ekološki sistem Černobila 28 godina poslije nuklearne katastrofe

Doktor Raymond Rife - zdravlje i zavjere!

Alan Ford pripremio mnoge za život

Ledeni zid namijenjen sprječavanju iscurivanja radioaktivne vode iz Fukushime ne zamrzava se dovoljno brzo

Pravi razlog zašto Nikola Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu?!

Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

Stranci pitaju: Mi pomažemo poplavljene, ali šta rade bh. vlasti?

Povratak iz tuđine u tuđinu

Priča o nuklearnom dobu

Priča o Jugotonu, prvoj tvornici ploča u ovom dijelu svijeta

Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

Mobing

Meho Džeger, prvi poslije Alekse; Pjesnik prezrenih i odbačenih

Islamska obrtnička zajednica Mostar

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

NOVI POČETAK

Zanimljivosti o svemirskim sondama

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Mirisne pare hercegovačke vale

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

Moj prvi televizijski intervju

SVE MOJE KRATKE PRIČE NA OVOM BLOGU

MOJA E-MAIL ADRESA
mostar4ever@sbcglobal.net







ONI KOJE ČITAM...NEKE REDOVNIJE...A, NEKE OBAVEZNO

BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETIOCA
129260

Powered by Blogger.ba