By MosHer

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati razne priče i tekstove. Ne zamjerite što ne pišem baš redovno, ali se nadam da ćete, ipak, biti zadovoljni sa onim što pročitate. HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

01.03.2011.

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je, naša draga Mostarka, Arijana Kandić Hinić, srcem i dušom mostarskom 27. februara 2011. godine.

 

 

            Često se pitam zašto riječ, MAHALA, uvijek vezujemo za nešto što je prosto, neuko, za trač, za spletkarenje, za podrugivanje? Zašto nam je riječ KVART nešto finija, elitnija, uljudnija, kulturnija? Ili ČETVRT? Ma čega si četvrt? Ta nije jedan grad burek, pa ćemo ga sad četvrtat!

            Mahala je prosto, ona ljudska naseobina u kojoj sve emocije, a mogu biti i opasne, isplivaju iz svakog njenog stanovnika i ostaju na površini, sve dok ih neke druge, mnogo jače, ne potisnu. Tako je i Luka mahala, pa Brankovac, Carina, Cernica........

            Sve mahala do mahale, protiv mahale, u mahali.......ali je samo jedna, mostarska, DONJA MAHALA.

            To što joj u imenu stoji da je Donja, ne znači da je manje važna u odnosu na ostale mahale. Naprotiv, vrlo je bitna. Barem je meni bitna, jer sam od svojih nepunih dvadeset godina, koliko sam živjela u rodnom gradu, osam provela baš u toj mahali. Od ponedeljka do petka, devet mjeseci godišnje, osam godina, pa vi izračunajte koliko je to vremena. A ako dodam i one sate dokolice (van nastavne aktivnosti) i sva ona uvježbavanja, razno raznih koreografija, u nekom žbunju, podno štreke, sva vizanja” simpatija (što svojih, što tuđih), provodila sam ja u toj Donjoj Mahali poprilično vremena. Kad se na to pridoda i ono srednjoškolsko vrijeme ispijanja kafa i prepričavanja randesa i ovo današnje, kad opet idem na kafenisanja i prepričavanja, skontam u neko doba da sam i ja ‘mahaluša’. Sad ljepo u glavi čujem smijeh i komentare nekih mojih drugova - “A jašta si nego mahaluša i gora si!” Ma neka sam, pa šta ako sam mahaluša. Ne vidim ni šta je u tom toliko loše. Ne dam ja moju Mahalu Donju i moje mahaluše nikome. Do duše ne dam ni mušku raju iz mahale. Možda niko neće ni da mi ih uzme, svejedno ih ne dam. I nekako, za razliku od onih s LUKE II, mi s one naše LUKE, nikad nismo imali problema s rajom iz Mahale, pa ni s Ograde ili Šemovca. Možda je caka u tome što smo dijelil istu školu, na istom mjestu kupovali kifle, igrali flipera ili jeli šampite i indijanere. Ne znam ni sama, ali znam da sam se i u Mahali i na Ogradi osjećala k’o da sam na Luci. Nekako svoj na svom. Bilo da je radni dan ili vikend, praznik, raspust, svejedno, tamo sam uvijek mogla naći nekoga ko me voli i sa kime mogu provesti vrijeme. Stvarno se ne sjećam nekog ozbiljnijeg incidenta. Pamtim samo pregršt ljubavi, prvih simpatija, pravog iskrenog drugarstva, zajednička putovanja, djeljenja užina, sve one slatke male smicalice koje smo jedni drugima priređivali, a sve zarad dobrog provoda i mnogo smijeha. Pamtim nasmijana lica mojih mahaluša i mahalaca. Odzvanja mi u ušima i danas njihov smijeh. Pamtim onu njihovu bezbrižnost, opuštenost i radost svakom novom danu. Pamtim bezbroj velikih odmora, koje smo proveli skupa. Ma pamtim neke sitnice, da me čak i sramota šta sve pamtim, a šta sam sve zaboravila. I volim što pamtim. Da nemam sjećanja, mislim da ne bih ni bila ovo što sam danas. U stvari nisam ja ništa posebno, ne razlikujem se ja mnogo od drugih s kojima sam odrasla. Jedino što se ja ne libim da kažem da se nečeg sjećam i da sam ostala ista ona od prije trideset godina. Nikad odrasla, a uvijek starmala, na izgled ‘ufurana’, a ustvari empatična, jezikara i tračara, prava mahaluša.

            Opet ringišpil!

            “Mama odo ja s djecom u Mahalu.” A dan sunčan, nebo ne umijem ni da opišem (samo bi zalud pokušavala), već popriličan gaflet, al’ neka je, što bi mi gaflet smeto!? Idem da kafenišem, da se opustim, a djeca da se igraju. I one vole Mahalu. Na Lučkom prži, a stara boljka je stati i pogledati u vodu. Sto godina istu stvar radim i svaki put imam drugačiju impresiju. I njih sam naučila da gledaju vodu, pa kao po komandi, sve tri stajemo na sredinu mosta i gledamo dole. Traže uvijek da im ispičam po neku dogodovštinu i dok gledamo dole, meljem ko mlinica radoboljska. Ne znam ni odakle sve to izvire.

            Vrijeme je da se krene polako. Sve nogu pred nogu, da što duže uživam u svakoj stopi koju pređem. Valjda se tako hranim, jer sljedeće ljeto je odveć daleko, a ja neću dolaziti prije. I dan danas ulicu isključivo prelazim na pješačkom prelazu, pa je tako pređem i da uđem u Mahalu. A onda kreće ringišpil i sjeta, tuga i sreća, sve u jednom istom loncu. Uvijek zastanem na istom mjestu na kojem sam godinama ulazila u školsko dvorište, uvijek pipnem dvorišnu ogradu (da se puspasim) i uvijek prokomentarišem kako ništa više nije isto. “Mamice, pričaj nam kako je bilo pre!” “Koja je bila tvoja učionica?” “Mama, a kako je onaj tvoj drug reko.......?” Melji mlinice, melji, kad si mahaluša! Ne zaklapaj usta i vuci te svoje papuče (a to obožavam da radim kad idem kroz Mahalu) i stigni već jednom na odredište, ohladi se kafa! EVO IDEM, ŠTA SE DEREŠ ODMA. Čekaj, polako, moraju mi svi doći pred oči, moram sve filmove premotat u glavi. Moram se sjetiti svih onih plavih i crnih očiju, onih kovrdžavih kosa. Zaspale su mnoge zauvijek. Želim da ih pamtim isto kao i one s LUKE. Isto mi znače.

            I stignemo tako na odredište, one sretne što će da se igraju, a ja sretna što sam tu kod mojih mahaluša, što sam kao u svojoj avliji. Što imam prijateljstva koja su zašla u četvrtu deceniju postojanja i što će trajati dok je nas, a onda će ih nastaviti naša djeca. Što se s mojim mahalušama i mahalcima i dan danas volim, što imam njih i oni imaju mene.

            MAHALA je prosto, ona ljudska naseobina u kojoj sve emocije, a mogu biti i opasne, isplivaju iz svakog njenog stanovnika i ostaju na površini, sve dok ih neke druge, mnogo jače, ne potisnu. I nemojte imati predrasude o Donjoj Mahali VI koji u nju nikada nogom niste kročili!

 

            *NAPOMENA: Fotografije ispod su umetnute po Arijaninoj želji; kliknite na svaku posebno da bi ih vidjeli u većem formatu! Zahvaljujem se za čitanje i u Arijanino ime!
O.Š. \ \
By MosHer
<< 03/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
Uvod!, ili "Malo o meni!"

O knjizi "Mostar - vječni grad"

Sadržaj knjige "Mostar - vječni grad"

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 1. dio

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 2. dio

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

Pravda za Velež

Justice for Velež, Mostar

Slovo humanosti!!!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Deveti novembar – Dan borbe protiv fašizma – Dan kada je srušen Stari most u Mostaru

Naučna istraživanja ljubavnih muka

“Zmijonosac”, novi, 13. horoskopski znak? – “Ne trčite pred rudu!”

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (1.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (2.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (3.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (4.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (5.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (6.)

PREPORUČUJEM: Posjetite RADOVIĆA SOKAK - vrhunski Blog, u vrhunskom izgledu

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (7.)

Antifašizam i renesansa

ANTIFA Mostar: Zaljubljeni u slobodu

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: NA PARTIZANSKOM GROBLJU (Ognjen Pudar)

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: Sretan Vam Dan Zaljubljenog Mostara (Teodor Radović - Tozza)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (8.)

Dragan Markovina: Suton jednog grada

ZA VELEŽ SE NE NAVIJA, ZA VELEŽ SE ŽIVI

Mostalgija moja sveprisutna (1. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (3. dio)

Hoteli i Restoran “Kriva Ćuprija” Mostar

Dragan Markovina: DOSTOJANSTVO - Drugo ime za VELEŽ

“Ðe ti je Pita” - Anton Draht

SRETAN VAM 8. MART

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (9.)

Mostalgija moja sveprisutna (4. dio)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (10.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (11.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (12.)

Osman Džiho kolumna: U Bosni cunamisti haraju već 20 godina

“CRVENA NOĆ” ZA SJEVERNU AMERIKU 2011.

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (13.)

REA (Ognjen Pudar)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (14.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (15.)

Mostalgija moja sveprisutna (5. dio)

SRETAN NAM TRIDESETI

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

POMOZIMO: Udruženje "Sunce" Mostar

FOTO GALERIJA: Udruženje „Sunce“ Mostar

"Svi kao Ognjen"

Stari Most nam Šapuće - by Monija Radović

Mostarski Ikari (MOSTARI) - nova Facebook stranica

Mostar Bosnia and Herzegovina-ALL - Facebook stranica

PRIČE DUŠE – Blog Arijane Hinić

E moj tata....... By Monija Rebac Radović

Svijet u 2012. – Smail Špago u Novoj Slobodi

Dva Hrvata haraju Facebookom

70 GODINA OD SMRTI NIKOLE TESLE: Jedan od najvećih naučnika u istoriji čovječanstva

MM - sjećanje

4. Antifa fest u Mostaru, 6. i 7. septembra 2013. godine

Događaji 2013. - Smail Špago u Novoj Slobodi

Na granici sjećanja – Blog

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

Znanje je moć

Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

Nermin Bise u raljama intelektualne prostitucije

Ekološki sistem Černobila 28 godina poslije nuklearne katastrofe

Doktor Raymond Rife - zdravlje i zavjere!

Alan Ford pripremio mnoge za život

Ledeni zid namijenjen sprječavanju iscurivanja radioaktivne vode iz Fukushime ne zamrzava se dovoljno brzo

Pravi razlog zašto Nikola Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu?!

Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

Stranci pitaju: Mi pomažemo poplavljene, ali šta rade bh. vlasti?

Povratak iz tuđine u tuđinu

Priča o nuklearnom dobu

Priča o Jugotonu, prvoj tvornici ploča u ovom dijelu svijeta

Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

Mobing

Meho Džeger, prvi poslije Alekse; Pjesnik prezrenih i odbačenih

Islamska obrtnička zajednica Mostar

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

NOVI POČETAK

Zanimljivosti o svemirskim sondama

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Mirisne pare hercegovačke vale

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

Moj prvi televizijski intervju

SVE MOJE KRATKE PRIČE NA OVOM BLOGU

MOJA E-MAIL ADRESA
mostar4ever@sbcglobal.net







ONI KOJE ČITAM...NEKE REDOVNIJE...A, NEKE OBAVEZNO

BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETIOCA
121336

Powered by Blogger.ba