By MosHer

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati razne priče i tekstove. Ne zamjerite što ne pišem baš redovno, ali se nadam da ćete, ipak, biti zadovoljni sa onim što pročitate. HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

15.06.2009.

Mojoj vječnoj prijateljici

            Već mjesecima, u dubinama moje duše, se stvara i rađa ova priča. Priča koja je, po mnogo čemu, neobična i različita od ostalih, uobičajenih priča. Priča koja će, možda, promijeniti mnoga uobičajena shvatanja i poglede na život. Priča koja će, možda, uspjeti dokazati da je moguće istinsko i najiskrenije prijateljstvo između jedne žene i jednog muškarca.

            Ovo je priča koja ruši sve barijere poznatog, smrtnog svijeta, baš sve barijere između različitih spolova, između različitih generacija. Ovo je priča o prelijepom, najjačem i vječnom prijateljstvu. Ovo je priča Tebi, moja vječna prijateljice.

            Naše prijateljstvo se rodilo sasvim neočekivano, na sasvim neočekivanom mjestu, u sasvim neočekivano vrijeme. Dogodilo se kada smo imali, svako svoje vrste, velike bolove i tugu. Sve se, i dobro i loše, uvijek događa sa nekim posebnim razlogom, a naše predivno prijateljstvo se zaista dogodilo djelom same sudbine. Sreli smo se u odsudnom trenutku, upravo onda kada smo obostrano trebali samo jednu mrvicu istinskog razumijevanja, samo jednu mrvicu iskrene pažnje.

            Već od prvog trenutka naše duše su osjetile najposebniju i neopisivu srodnost, kao i neobjašnjivu želju da izgrade najčvršći most koji će ih vječno povezivati. Shvatili smo, u trenu, da se rađa jedno najljepše, neraskidivo i vječno prijateljstvo kakvo još nikada u svojim životima nismo imali sreće da doživimo. Prijateljstvo koje će razrušiti i uništiti sve moguće barijere i prepreke, prijateljstvo koje će napraviti jedan najposebniji svijet rezervisan zauvijek samo za nas, jedan samo naš svijet, svijet bez bolova i tuge, svijet koji, niko i nikada, neće moći dodirnuti, ni uništiti.

            Dugo smo stajali, na dohvat ruke, gledajući se u oči, ne trepčući, nepomićno i nijemo se gledajući, imajući osjećaj da se poznajemo već cijele živote i da je krajnje bespotrebno bilo šta reći. Istovremeno smo se uzeli za ruke i neobjašnjivo smo počeli da se uzdižemo prema nebeskim visinama, još uvijek u istom položaju kao da stojimo na zemlji, neprekidno se gledajući u oči. Taj pogled je govorio i razumio sve neizgovorene riječi koje smo šaptali jedno drugom. Tim pogledom su kroz najveće dubine naših očiju, naše srodne duše grlile jedna drugu i gradile najčvršći most, koji će ih vječno povezivati.

            Kada smo, konačno, dosegli željene visine nebeske slobode, nedodirljive visine sa kojih sve na zemlji izgleda kao neke najmanje mrvice, a sa kojih, istovremeno, sve na zemlji izgleda kristalno čisto i jasno, otpustili smo po jednu ruku i raširili ih kao krila jedne slobodne i ponosne ptice. Prsti Tvoje desne ruke su neraskidivo bili isprepleteni sa prstima moje lijeve ruke i lebdili smo tako visoko iznad zemlje izgledajući kao neviđena ptica sa dva tijela, četiri krila i jednom, jedinom, identičnom dušom. Tek tada smo prestali da se gledamo u oči, uživajući u prelijepom pogledu ispod nas, leteći nezaustavljivo prema samo našem svijetu, prema najposebnijem svijetu napravljenom i rezervisanom samo za nas.

            Letili smo preko okeana, mora, planina, brda, dolina…  i znala si da letimo tamo gdje najviše voliš, gdje se uvijek najrađe vraćaš. Iako je bila noć kada smo stigli, znali smo istovremeno da smo iznad cilja, iznad najljepše i srcu najdraže doline na cijelom svijetu. Ispod nas se pružao veličanstveni pogled na najljepši i najvoljeniji grad, na naš Mostar. Grad u kojem smo se rodili. Ti, jednu generaciju prije mene, u neka ljepša, sretnija i nezaboravna vremena, ali to nikada nije smetalo rađanju našeg neraskidivog prijateljstva. Grad iz kojeg smo ponosno ponikli.

            Iako su blijedi zraci svjetlosti sa istoka najavljivali skoro rađanje novog dana, nad gradom je, još uvijek, krajnje romantično svjetlucalo zvjezdano nebo. Svjetla grada ispod nas su pravila identičnu sliku kao nebo iznad nas. Imali smo osjećaj da letimo između dva ista, očaravajuća neba. Topli i blagi vjetar sa juga, koji nas je nježno milovao po licu i tijelu, donosio je na svojim krilima najljepši miris mostarskog behara.

            Letili smo, uzduž i poprijeko, iznad ove čarobne doline, baš onako kako uvijek najviše voliš, da bi pri prvim sunčevim zracima, kao po komandi, spustili se na samu obalu Neretve, ispod Starog mosta na samom ušću Radobolje. Spustili smo se u istom položaju u kojem smo poletili, čvrsto se držeći za ruke i neprekidno se gledajući u oči.

            Stajali smo tako dugo, nepomično, uživajući u najljepšoj simfoniji koju su stvarale dvije, neopisivo čarobne, rijeke smaragdne ljepote. U jednom trenutku smo lagano sjeli na kamenu obalu, neprestano se čvrsto držeći za ruke i neprekidno se gledajući u oči. I, u tom trenutku iz nas je, naizmjenično, poticala bujica riječi, bujica osjećanja. Pričali smo jedno drugom cijele naše živote, sve naše radosti i tuge, sve naše boli i sreće, sve naše nade i razočarenja, sve naše ljubavi i želje…  Pričali smo držeći se čvrsto, najčvršće za ruke, gledajući se neprekidno u oči.

            Samo povremeno, na kratko, bi prestali da se držimo za ruke, da bi jedno drugom obrisali suze koje su, kao naši osjećaji, izvirale iz nas. Nemoguće je odrediti šta smo sve rekli glasno riječima, a šta smo najrazumljivije rekli jedno drugom bez ijedne izgovorene riječi. Pošto sam Ti ranije obećao da nećemo nikada šetati ulicama grada, jer bi Te to moglo podsjetiti na neka tmurna i strašna vremena minulog i preživljenog ratnog pakla, kada je sunce visoko odskočilo na nebu, prešli smo i sjeli u hladovinu i intimu jednog povučenijeg ugla “Lavirinta”. Jos jedno od naših omiljenih i dragih mjesta.

            Smirivao nas je očaravajući pogled na najljepšu smaragdnu damu na svijetu, koja tako divlje, a tako graciozno žuri na svom vječnom putu prema jugu, u zagrljaj plavog mora. Vitkog kamenog ljepotana, iz našeg tihog ugla, nismo mogli da vidimo, ali smo osjećali njegovu vijernu prisutnost iza nas. Uživali smo u tim neopisivo čarobnim trenucima, u svijetu bez bola i tuge, u svijetu napravljenom i rezervisanom samo za nas.

            Tražila si da Te gledam u oči i da Ti obećam svim svojim srcem i dušom da, nikome i nikada, neću dozvoliti da dotakne ili razruši ovaj naš svijet. Tražila si da Ti obećam da će naše prijateljstvo biti vječno, bez obzira na sve. Tražila si da Ti obećam da ću Ti uvijek prepričati svaku priču koju napišem dušom, čak i onda kada nas više ne bude, jer su duše, ipak, vječne i neuništive. Tražila si da Ti obećam da ću Ti prepričati sve moje najljepše priče koje ću napisati za ljubav mog života, a moguće je da će to biti upravo ONA. ONA, koju osjećaš kao dio same sebe, koju voliš svim svojim srcem i dušom. ONA, koja je najradosniji i najvedriji “Sunshine”. ONA, koja je najljepši i najnježniji cvijet koji se ikada pojavio u mom životu. ONA, koja zaslužuje da joj napišem, posvetim i poklonim najljepše moguće priče…  Obećavam Ti, cijelim svojim bićem, svim svojim srcem i dušom, da ću u potpunosti ispuniti sve što želiš i da ću zauvijek održati moje obećanje.

            Najposebnije se nadam da će Ti ova priča uvijek pomoći, kada god Ti bude najteže, jer je ova priča vječna. Jer je ovo priča o samo našem, nedodirljivom svijetu. Jer je ovo priča o svijetu u kojem ne postoje bol i tuga. Jer je ovo priča samo TEBI, MOJA VJEČNA PRIJATELJICE!!!
By MosHer
<< 06/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
Uvod!, ili "Malo o meni!"

O knjizi "Mostar - vječni grad"

Sadržaj knjige "Mostar - vječni grad"

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 1. dio

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 2. dio

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

Pravda za Velež

Justice for Velež, Mostar

Slovo humanosti!!!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Deveti novembar – Dan borbe protiv fašizma – Dan kada je srušen Stari most u Mostaru

Naučna istraživanja ljubavnih muka

“Zmijonosac”, novi, 13. horoskopski znak? – “Ne trčite pred rudu!”

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (1.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (2.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (3.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (4.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (5.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (6.)

PREPORUČUJEM: Posjetite RADOVIĆA SOKAK - vrhunski Blog, u vrhunskom izgledu

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (7.)

Antifašizam i renesansa

ANTIFA Mostar: Zaljubljeni u slobodu

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: NA PARTIZANSKOM GROBLJU (Ognjen Pudar)

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: Sretan Vam Dan Zaljubljenog Mostara (Teodor Radović - Tozza)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (8.)

Dragan Markovina: Suton jednog grada

ZA VELEŽ SE NE NAVIJA, ZA VELEŽ SE ŽIVI

Mostalgija moja sveprisutna (1. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (3. dio)

Hoteli i Restoran “Kriva Ćuprija” Mostar

Dragan Markovina: DOSTOJANSTVO - Drugo ime za VELEŽ

“Ðe ti je Pita” - Anton Draht

SRETAN VAM 8. MART

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (9.)

Mostalgija moja sveprisutna (4. dio)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (10.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (11.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (12.)

Osman Džiho kolumna: U Bosni cunamisti haraju već 20 godina

“CRVENA NOĆ” ZA SJEVERNU AMERIKU 2011.

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (13.)

REA (Ognjen Pudar)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (14.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (15.)

Mostalgija moja sveprisutna (5. dio)

SRETAN NAM TRIDESETI

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

POMOZIMO: Udruženje "Sunce" Mostar

FOTO GALERIJA: Udruženje „Sunce“ Mostar

"Svi kao Ognjen"

Stari Most nam Šapuće - by Monija Radović

Mostarski Ikari (MOSTARI) - nova Facebook stranica

Mostar Bosnia and Herzegovina-ALL - Facebook stranica

PRIČE DUŠE – Blog Arijane Hinić

E moj tata....... By Monija Rebac Radović

Svijet u 2012. – Smail Špago u Novoj Slobodi

Dva Hrvata haraju Facebookom

70 GODINA OD SMRTI NIKOLE TESLE: Jedan od najvećih naučnika u istoriji čovječanstva

MM - sjećanje

4. Antifa fest u Mostaru, 6. i 7. septembra 2013. godine

Događaji 2013. - Smail Špago u Novoj Slobodi

Na granici sjećanja – Blog

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

Znanje je moć

Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

Nermin Bise u raljama intelektualne prostitucije

Ekološki sistem Černobila 28 godina poslije nuklearne katastrofe

Doktor Raymond Rife - zdravlje i zavjere!

Alan Ford pripremio mnoge za život

Ledeni zid namijenjen sprječavanju iscurivanja radioaktivne vode iz Fukushime ne zamrzava se dovoljno brzo

Pravi razlog zašto Nikola Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu?!

Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

Stranci pitaju: Mi pomažemo poplavljene, ali šta rade bh. vlasti?

Povratak iz tuđine u tuđinu

Priča o nuklearnom dobu

Priča o Jugotonu, prvoj tvornici ploča u ovom dijelu svijeta

Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

Mobing

Meho Džeger, prvi poslije Alekse; Pjesnik prezrenih i odbačenih

Islamska obrtnička zajednica Mostar

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

NOVI POČETAK

Zanimljivosti o svemirskim sondama

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Mirisne pare hercegovačke vale

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

Moj prvi televizijski intervju

SVE MOJE KRATKE PRIČE NA OVOM BLOGU

MOJA E-MAIL ADRESA
mostar4ever@sbcglobal.net







ONI KOJE ČITAM...NEKE REDOVNIJE...A, NEKE OBAVEZNO

BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETIOCA
126530

Powered by Blogger.ba