By MosHer

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati razne priče i tekstove. Ne zamjerite što ne pišem baš redovno, ali se nadam da ćete, ipak, biti zadovoljni sa onim što pročitate. HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

17.05.2009.

Justice for Velež, Mostar

This letter is another in a series of attempts, our fans, that we turn attention to the problems of what has our lovely club Velež.
Since domestic football institutions are not doing anything to help us, moreover they making our life more miserable, we decided that this letter be sent to you, umbrella institutions Football UEFA and FIFA. We do not need any privileges from you, we wish only that your's influence can help Velež and football in Bosnia and Herzegovina. We will start with most current story and that is that until the end of rest of this championship is only two games left, unfortunately our Velež fights for survival and the only real danger is NK Orašje.
Nothing unusual would have been if this was not a ''private club'' of one of the main officials of the Football/Soccer Association of Bosnia and Herzegovina, Iljo Dominković. All media is about the survival of NK Orašje in the most elite rank because the official concerned, which is a public secret, Iljo Dominković began negotiate to purchase points, fixing the remaining matches in which NK Orašje to be the winner and ensure survival of his own team. We beg you for a little intensive monitor of the situation in our league championship to the end.
As a second, longer lasting problem lead us to our stadium. As you all know FK Velež is, until the last minute played at the stadium under Bijeli Brijeg in Mostar when War (1992 – 1995) begun in our City. Our team FK Velež was expelled from our stadium Bijeli Brijeg and now plays on the lawn near Mostar, which does not provide normal conditions for playing, on the meadow where visiting fans can not get there if the game a little at risk due to the condition of present situations. We do not have appropriate lighting for night games because that is a luxury, we do not remember when we played a home game under the floodlights, which is tearfuly sad. Several years ago, you (UEFA) have donated money to build a stadium as part of the project “Goal” and you are probably happy because you helped develop soccer in Bosnia and Herzegovina, but the public remained in shock when they learned that the money you donated was gone to build a private stadium under ownership of Mr. Iljo Dominkovi
ć. That money went to build stadiums NK Orašje, a club that has emerged, 1996, the club which comes from the place where he lives, where barely 20 000 people live although it is a fact for the municipality a place means there are less residents although behold all that aside, the biggest reason why is just NK Orašje received the donation is Iljo Dominković, one of the main leaders Football/Soccer Federation of Bosnia and Herzegovina, the man who was born in Orašje.
Whatever your criteria was, the club that barely 10 years exist, the club that never achieved a noticeable result on any level, could not get the privilege to be honored with a modern stadium. Interesting is how a small place gets such a stadium with a capacity of 5500 fans. After construction, the stadium has never been filled to full capacity, even to the half was not amended, to be 2700 fans. We do not hate that club, we do not have anything against them, and we are glad that any sports collective in Bosnia and Herzegovina is progressing well as the NK Orašje, but it is funny that their club passed our club Velež. Our club Velež has always played outstanding roles in the former Yugoslavian Championships, which was sometimes considered as one of the stronger leagues in Europe, the club that played Quarterfinals UEFA Cup, the club that organized every year one of the strongest winter warm-up tournaments in Europe, the club who brought the aces as Meho Kodro (Barcelona, Real Sociedad), Hasan Salihamidžić (Hamburg, Bayern, Juventus), Sergej Barbarez (Hamburg, Bayer L.), Dušan Bajević, Enver Marić, Vahid Halilhodžić, Boro Primorac, Blaž Slišković and a lot of players who played outstanding roles in European football. Must say that Velež youth and school was one of the best in Yugoslavia, even Velež was once called Yugoslavian Ajax because it brought perhaps the largest number of football masters in Yugoslavia and on the Balkans.
But since we are left without the stadium, we are reduced to these low levels. Politics destroy us, we are the club for which were playing Serbs and Croats and Muslims, and the club that they like, Serbs and Croats and Muslims, and so therefore we can not succeed, because today, main conditions for development of the club in Bosnia and Herzegovina national prejudice that we rejected smoothly and declared as everyone’s club, regardless of nationality. Must to emphasize that in our championship, Premier League of Bosnia and Herzegovina, champions are determined by the national key and if you move little closer in issues you may notice that champions the principle of alternating the Serbian club, Croation club, Muslim club.
This season champion is HŠK Zrinjski, last year was FK Modriča, before that was FK Sarajevo. Which means that the champion of Premier League of Bosnia and Herzegovina and a Cup winner can not be the clubs with the same sign of nationality in same season.
Check!
We hereby send this mesage to you in need of assistance and to help us in order to get a normal stadium, where our Velež can play and where our children can continue legacy of our beloved club VELEŽ. By doing that it is the most important things for our progress and that Stadium which is our greatest problem. We still have problems but we can solve them alone, while this is the largest and undoubtedly we can not do this alone without your help. Our desire is to return to our old stadium under Bijeli Brijeg upon which this HŠK Zrinjski now plays, or to help us in building a new stadium in Mostar, which at the moment we as a club we can not afford without someone else helping. Our club VELEŽ deserves it, because it is not from yesterday, this club has a success, this club has a tradition, has fans, this club is loved.Our club played great in the role in the second world war, this club has had several heroes who fought against fascist. In this difficult time for our country, when hated is expressed on all sides, when criminals holds the fate of the state, when all human values lost their meaning, when the morale fell to a low level, we hope that the love of football can be strong enough to win over all the hardships and that your love for football can see this dream come true with your help.
We hope that this letter will reach you and you'll be willing to help us and our beloved club FK VELEŽ.
Best regards to all of you from Mostar!

We are friends from Mostar, all of us connect one love FK VEL

 

www.moforaja.com
17.05.2009.

Pravda za Velež

Ovo pismo je još jedan u nizu pokušaja, nas navijača, da skrenemo pažnju na probleme kakve ima naš voljeni klub Velež.

Pošto domaće fudbalske institucije ništa ne čine da nam se pomogne, štaviše samo nam zagorčavaju život, odlučili smo da ovo pismo pošaljemo vama, krovnim fudbalskim institucijama UEFA-i i FIFA-i. Mi od vas ne tražimo neke povlastice, želimo samo da svojim utjecajem pomognete kako Veležu tako i fudbalu u BiH. Počet ćemo s najaktuelnijom pričom.

Do kraja ovog prvenstva ostala još dva kola, nažalost naš Velež se bori za opstanak i jedina prava opasnost mu je NK Orašje. Ništa neobično ne bi bilo da to nije ''privatni'' klub jednog od glavnih funkcionera u Fudbalskom/Nogometnom Savezu BiH, Ilje Dominkovića. Čitava bh. javnost već bruji o opstanku NK Orašja u najelitnijem rangu našeg fudbala jer je dotični funkcioner, što je javna tajna, Iljo Dominković počeo da dogovara kupovinu bodova, tj. namještanje preostalih utakmica u kojim bi NK Orašje izašao kao pobjednik te osigurao opstanak. Treba napomenuti da je jedan klub već sačuvao svoj obraz, NK Čelik iz Zenice, i nije prepustio bodove NK Orašju iako mu je bila ponuđena određena svota novca da bi izgubili. Mi zahtijevamo da malo intenzivnije pratite situaciju u našoj ligi do kraja prvenstva jer ne želimo da po ko zna koji put ostanemo pokradeni.

Kao drugi, trajniji problem navodimo naš stadion. Kao što znate FK Velež je do zadnjeg nesretnog rata svoje utakmice igrao na stadionu pod Bijelim brijegom nakon čega je protjeran te danas igra na livadi pokraj Mostara koja ne pruža normalne uslove za igru, na livadi gdje gostujući navijači ne mogu doći ako je utakmica malo rizičnija.

Za nas su reflektori postali luksuz, ne pamtimo kad smo igrali domaću utakmicu pod reflektorima što je žalosno. Vi (UEFA) ste prije nekoliko godina donirali novac za izgradnju stadiona u sklopu projekta ''Goal'' i vi ste vjerovatno sretni jer ste pomogli razvoju fudbala u BiH ali javnost je ostala u šoku kad je saznala za koji stadion ide taj novac. Taj novac je otišao za izgradnju stadiona NK Orašju, klubu koji je nastao 1996. godine, klubu koji dolazi iz mjesta gdje živi jedva 20.000 ljudi (podatak za općinu a mjesto ima još manje stanovnika). Najveći razlog zašto je baš NK Orašje dobilo tu donaciju je Iljo Dominković, jedan od glavnih čelnika Fudbalskog/Nogometnog Saveza BiH, čovjek koji je rođen u Orašju.

Kakav god da je vaš bio kriterij, klub koji postoji jedva 10-tak godina, koji nikakav zapažen rezultat nije postigao ni na kojem planu, nije mogao dobiti privilegiju da bude počašćen modernim stadionom. Interesantno je da tako malo mjesto dobije takav stadion, kapaciteta 5.500 gledalaca. I nakon te izgradnje, taj stadion nikad nije bio napunjen do zadnjeg mjesta, čak ni do pola. Ne mrzimo taj klub, nemamo ništa protiv njega i drago nam je da bilo koji sportski kolektiv u BiH napreduje pa tako i NK Orašje, ali smiješno je da je taj klub preči od npr. Veleža, kluba koji je uvijek igrao zapaženu ulogu u bivšem prvenstvu Jugoslavije koja je nekad važila za jednu od jačih liga u Evropi, kluba koji je igrao četvrtfinale Kupa UEFA, kluba koji je svake godine organizovao jedan od najjačih pripremnih turnira u Evropi, kluba koji je iznjedrio asove poput Mehe Kodre (Barcelona, Real Sociedad), Hasana Salihadmidžića (Hamburg, Bayern, Juventus), Sergeja Barbareza (Hamburg, Bayer L.), Dušana Bajevića, Envera Marića, Vahida Halilhodžića, Boru Primorca, Blaža Sliškovića i još dosta igrača koji su igrali zapaženu ulogu u evropskom fudbalu.

Treba reći da je i Veležova omladinska škola slovila za jednu od najboljih u Jugoslaviji, čak su Velež nekad nazivali jugoslovenski Ajax jer je iznjedrio možda i najveći broj fudbalskih majstora u Jugoslaviji, pa i na Balkanu. Otkako smo ostali bez stadiona, svedeni smo na niske grane. Politika nas uništi, klub smo za kojeg su igrali i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i klub kojeg su voljeli i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. Danas, glavni uslovi za razvoj kluba u BiH su nacionalni predznaci koje smo mi glatko odbili i deklarisali se kao svačiji klub bez obzira na nacionalnost. Treba istaći i da se u našem prvenstvu, Premier ligi BiH, prvaci određuju po nacionalnom ključu.

Ove godine prvak je HŠK Zrinjski, prošle godine FK Modriča, pretprošle godine FK Sarajevo. Prema prvaku se onda određuju i ostala mjesta za Evropu, što znači da prvak Premier lige BiH i prvak Kupa BiH ne mogu biti klubovi s istim predznakom. Provjerite!

Mi vam ovim putem poručujemo da nam je potrebna vaša pomoć u namjeri da dobijemo normalan stadion, na kojem bi naš Velež igrao i na kojem bi naša djeca trenirala.

Naša je želja ili da nam se vrati stari stadion pod Bijelim brijegom na kojem igra HŠK Zrinjski ili da nam se pomogne u izgradnji novog stadiona u Mostaru kojeg trenutno mi kao klub ne možemo priuštiti bez nečije pomoći. Ovaj klub to zaslužuje, jer nije od jučer, ovaj klub ima uspjehe, ovaj klub ima tradiciju, ima navijače, ovaj klub se voli.

U ovom teškom vremenu za našu državu, kada se mržnja iskazuje na sve strane, kada nam kriminalci kroje sudbinu države, kada su sve ljudske vrijednosti izgubile smisao, kada je moral pao na nizak nivo, nadamo se da će ljubav i fudbal biti dovoljno jaki da pobijede sve nedaće a u tome nam vi možete pomoći. Nadamo se da će ovo pismo doprijeti do vas i da ćete biti voljni da nam pomognete. Lijep pozdrav iz Mostara!

MI SMO RAJA IZ MOSTARA, SVE NAS ISTA LJUBAV (FK VELEŽ) SPAJA!

 

www.moforaja.com
11.05.2009.

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

           “Rođeni” moj, pišem Ti ovo pismo da Ti izrazim svoju podršku, da Ti kažem da nas ima mnogo širom svijeta koji smo uz Tebe u ovim teškim trenucima…  Da Ti kažem kako vjerujemo svim srcem da ćeš i ovoga puta, kao bezbroj puta do sada, izdržati, da nećeš pokleknuti, da ćeš opstati nošen na krilima ljubavi naših srca koja uvijek kucaju za Tebe…  Znamo da možeš…  Znamo da hoćeš…

Pišem Ti ovo pismo podrške, iako Ti sve ovo već znaš, od davnina…  od samog trenutka kada si se rodio, tog prelijepog junskog dana 1922. godine, jer su Te sa neopisivom ljubavlju stvorili i iznjedrili naši dragi pretci i preko generacija i generacija Te sa najvećom pažnjom čuvali i štitili, da bi Te sačuvali i predali nama da Te, isto tako, sačuvamo i predamo budućim generacijama. Rekoh već da Ti sve ovo već znaš, a kako i ne bi znao, kada sa NAMA, od samog svog rođenja, dijeliš istu istorijsku, političku, nacionalnu i sportsku sudbinu…  Kao i MI, bio si nepravedno napadan, protjerivan, zatvaran, ubijan…  Ali, kao i MI, uvijek si se ponosno borio i opstajao, i uvijek ostajao veličanstveniji i jači…

Da je sve to tako, potvrđuje i ova priča koju nekada ispriča moj dragi prijatelj i sugrađanin, a prije svega ČOVJEK, Mišo Marić (fotos koji spominje je uslikan prije utakmice sa banjalučkim “Borcem” 1939. godine):

>> “Trebalo je imati hrabrosti pa pristupiti ‘Veležu’. Ja sam obukao dres 1935. Bio sam gimnazijalac. Dvaput sam dobijao jedinicu iz vladanja zbog tog dresa” - sjećao se tihi Mostarac, a marljivi fudbalski poslenik, Leo Hrvić…  Leo je jedan od momaka na fotosu uz ovaj tekst. Ne znam koji. Na ovom fotosu su Sule Gušanac, Bora Čečez, Muhamed Hadžiomerović, Vojo Ivanišević, Šerif Husrefović, Enver Čemalović, Savo Milović, Meha Trbonja…  Davno, sjetno nagnut nad fotos, diktirao mi Heroj imena živih i mrtvih. Fotos je, pred susret s ‘Borcem’, 1939. Sjećao se:

“ ‘Borac’ je bio što i ‘Velež’. Radnici, đaci, sirotinja. Skojevci. Prava raja. Mi smo jedni drugim išli radosni ko ovaj moj Mili što se sprema na ekskurziju. Na terenu smo ratovali. Prije i poslije utakmice se družili. Na posljednjoj utakmici pred rat, uvali mi Niko Jurinčić đon. Skrešem mu majku fašističku. ‘Đe ćeš, bolan Meha, meni mater fašističku’, žali se. ‘Jebi ga, Niko, omaklo se. Šta god me zaboli, fašizam je.’ ”

Te ’39. kad je nastao ovaj fotos, “Velež” je zabranjen, a fašizam krenuo u Drugi svjetski rat. Godinu i po kasnije rat je dopro i do Banje Luke i do Mostara. Momci s ovog fotosa su otišli u partizane. Pod istom zvijezdom nastavili jurišati po lijevim i desnim krilima, probijati se kroz centar, padati u odbrambenim prostorima rodnog zemljopisa.

77 “Veležovaca” je poginulo. 7 proglašeno Narodnim herojima. Ukupno: 7 zauvijek prvih timova sa 7 kapitena.

Ubilježeni su na bijelom spomeniku, pred klupskim prostorijama, pod Bijelim brijegom. Ne znam jesu li mrtvi još tamo. Živi nisu. U sramno proljeće ’93. oružani suci su im pokazali crveni karton. Oni su izbjeglice u sopstvenom gradu, s drugu stranu vode. Oni su beskućnici. Pod Brijegom im je okupiran stadion. Pod Veležom im je s amblema zguljena petokraka. Jedni su im opljačkali sadašnjost, drugi prošlost. Ono što nisu uspjeli batinaši Kraljevine, gostujući i domaći fašisti u Drugom svjetskom, uspjeli su demokratski izabrani nacionalni predstavnici u novom, domaćem ratu…

“Velež” je, u svemu, imao i trun sreće. Osvješćen, uvažen rodoljub je predlagao novo ime: “Đerzelez”. Kao prikladnije. Nije prošlo. Klub je sačuvao ime, grad obraz…

Sad su se “Veležu” vratili njegovi najrođeniji. 

Raja s tribina, ustvari, nikad nije ni otišla. Samo su tribine izmještene, proširene. Od USA i Canade, do Australije. Od vrha Skandinavije do rta Dobre Nade.

Odakle, sve snažnije, dopire jeka davnog navijanja: “Cr - ve - ni, cr - ve - ni, Ve - lež - ži - vi - u - me - ni…”

Skandira raja iz Mostara, koju ista ljubav spaja…<<

“Najrođeniji”, kao što već i sam znaš, ova Mišina priča je samo jedan, od mnogih dokaza da, Ti i MI s Tobom, kroz istoriju dijelimo istu sudbinu o kojoj sam Ti već pisao. A, isto, znaš već da nisi slučajno baš crvene boje, boje koja peče dušmanske oči…  ne slučajno boje krvi koja život znači…  krvi koja se za Tebe i prolijevala (i opet će, i uvijek će, kada i ako trebadne), kako na fudbalskim terenima i tribinama, tako i izvan njih…  Znam da se s ponosom sjećaš NAŠEG dragog Mehmeda Ćumurije (1910. – 1945.), kojeg fašisti u Drugom svjetskom ratu uhvatiše, mučiše i ubiše, a on im, ipak, ne otkri gdje je sakrio svu Tvoju originalnu dokumentaciju i papirologiju, pa im tako ne dozvoli da Te ubiju, da Ti “zatru sjeme”…

O nježnosti NAŠE ljubavi prema Tebi svjedoči i izjava Senada Hadžifejzovića na jednom Centralnom Dnevniku Hayat televizije, koji reče: “Niko na svijetu, provjerite, nema tako lijepo, pitomo, ljudsko tepanje za svoj klub. U masi navijačkih, divljih, ratobornih, životinjskih naziva, između Tigrova, Lavova, Svinja, Pijetlova, Zmajeva, Grobara izdvaja se to pitomo ROĐENI.”

O snazi i vječnosti NAŠE ljubavi prema Tebi da Ti i ne spominjem, jer ionako već sve znaš…  Znaš da ćeš i ovaj put, kao i bezbroj puta do sada, snagom te ljubavi ponosno opstati, bez trunke sumnje…  Znaš, kao i MI SVI, da je ta ljubav vječno najčistija ljubav koja može da postoji, jer znaš da se ta ljubav ne stiče i ne dobija vremenom, nego se rađa sa NAMA, samim NAŠIM rođenjem i živi u NAMA cijele NAŠE živote, ali ne umire sa NAMA, pošto se NAŠIM genima i krvlju prenosi u NAŠE BUDUĆE GENERACIJE, NAŠE POTOMSTVO…  Znaš da je NAŠA LJUBAV PREMA TEBI, A I TI S NJOM, NEUNIŠTIVA I VJEČNA…  Znaš da ćeš tako postojati do zadnjeg otkucaja NAŠIH srca i do zadnjeg otkucaja srca NAŠEG POTOMSTVA…

Znaš da ćeš radi toga i ovog puta, kao i bezbroj puta do sada, ponosno ostati i opstati…

 

MOSTAR U SRCU, VELEŽ DO GROBA

 

            Ensvid Hadžajlić - MosHer  (06.05.2009.)
By MosHer
<< 05/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
Uvod!, ili "Malo o meni!"

O knjizi "Mostar - vječni grad"

Sadržaj knjige "Mostar - vječni grad"

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 1. dio

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 2. dio

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

Pravda za Velež

Justice for Velež, Mostar

Slovo humanosti!!!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Deveti novembar – Dan borbe protiv fašizma – Dan kada je srušen Stari most u Mostaru

Naučna istraživanja ljubavnih muka

“Zmijonosac”, novi, 13. horoskopski znak? – “Ne trčite pred rudu!”

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (1.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (2.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (3.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (4.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (5.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (6.)

PREPORUČUJEM: Posjetite RADOVIĆA SOKAK - vrhunski Blog, u vrhunskom izgledu

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (7.)

Antifašizam i renesansa

ANTIFA Mostar: Zaljubljeni u slobodu

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: NA PARTIZANSKOM GROBLJU (Ognjen Pudar)

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: Sretan Vam Dan Zaljubljenog Mostara (Teodor Radović - Tozza)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (8.)

Dragan Markovina: Suton jednog grada

ZA VELEŽ SE NE NAVIJA, ZA VELEŽ SE ŽIVI

Mostalgija moja sveprisutna (1. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (3. dio)

Hoteli i Restoran “Kriva Ćuprija” Mostar

Dragan Markovina: DOSTOJANSTVO - Drugo ime za VELEŽ

“Ðe ti je Pita” - Anton Draht

SRETAN VAM 8. MART

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (9.)

Mostalgija moja sveprisutna (4. dio)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (10.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (11.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (12.)

Osman Džiho kolumna: U Bosni cunamisti haraju već 20 godina

“CRVENA NOĆ” ZA SJEVERNU AMERIKU 2011.

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (13.)

REA (Ognjen Pudar)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (14.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (15.)

Mostalgija moja sveprisutna (5. dio)

SRETAN NAM TRIDESETI

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

POMOZIMO: Udruženje "Sunce" Mostar

FOTO GALERIJA: Udruženje „Sunce“ Mostar

"Svi kao Ognjen"

Stari Most nam Šapuće - by Monija Radović

Mostarski Ikari (MOSTARI) - nova Facebook stranica

Mostar Bosnia and Herzegovina-ALL - Facebook stranica

PRIČE DUŠE – Blog Arijane Hinić

E moj tata....... By Monija Rebac Radović

Svijet u 2012. – Smail Špago u Novoj Slobodi

Dva Hrvata haraju Facebookom

70 GODINA OD SMRTI NIKOLE TESLE: Jedan od najvećih naučnika u istoriji čovječanstva

MM - sjećanje

4. Antifa fest u Mostaru, 6. i 7. septembra 2013. godine

Događaji 2013. - Smail Špago u Novoj Slobodi

Na granici sjećanja – Blog

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

Znanje je moć

Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

Nermin Bise u raljama intelektualne prostitucije

Ekološki sistem Černobila 28 godina poslije nuklearne katastrofe

Doktor Raymond Rife - zdravlje i zavjere!

Alan Ford pripremio mnoge za život

Ledeni zid namijenjen sprječavanju iscurivanja radioaktivne vode iz Fukushime ne zamrzava se dovoljno brzo

Pravi razlog zašto Nikola Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu?!

Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

Stranci pitaju: Mi pomažemo poplavljene, ali šta rade bh. vlasti?

Povratak iz tuđine u tuđinu

Priča o nuklearnom dobu

Priča o Jugotonu, prvoj tvornici ploča u ovom dijelu svijeta

Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

Mobing

Meho Džeger, prvi poslije Alekse; Pjesnik prezrenih i odbačenih

Islamska obrtnička zajednica Mostar

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

NOVI POČETAK

Zanimljivosti o svemirskim sondama

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Mirisne pare hercegovačke vale

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

Moj prvi televizijski intervju

SVE MOJE KRATKE PRIČE NA OVOM BLOGU

MOJA E-MAIL ADRESA
mostar4ever@sbcglobal.net







ONI KOJE ČITAM...NEKE REDOVNIJE...A, NEKE OBAVEZNO

BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETIOCA
133434

Powered by Blogger.ba