By MosHer

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati razne priče i tekstove. Ne zamjerite što ne pišem baš redovno, ali se nadam da ćete, ipak, biti zadovoljni sa onim što pročitate. HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

29.11.2008.

Sjeverni vjetrovi - 2. dio

            Osvrnuo sam se oko sebe i primijetio da stojim u sredini prvog reda, na čelu svoje hrabre vikinške vojske koja je brojala, impresivnih tri do četiri stotine neustrašivih ratnika. Stajali smo na posljednjoj granici odbrane cijelokupnog vikinškog teritorija i egzistencije.

            Na suprotnoj strani je stajala daleko mnogobrojnija vojska koja je brojala zastrašujući broj od čak dvije do tri hiljade ratnika, sastavljenih od raznih vojski evropskih carevina i kraljevina koje su odlučile da je došlo vrijeme za konačni obračun sa moćnim i opasnim vikinzima. Tu ujedinjenu carskokraljevsku silu je predvodio neki odvažni vitez, ratničke odjeće rojalno-plave boje, sa plavo-žutim grbom svoje kraljevine, na sjajnom metalnom štitu koji je nosio u lijevoj ruci i sa opasnim, visokokvalitetnim mačem sa zlatnom drškom, u desnoj. Ta spektakularna ratna mašinerija nam se, u zgusnutim redovima, polako po taktu ratnih bubnjeva, nezadrživo približavala, dok je svaki viking spremno i mirno čekao na moj znak, u stvari, čekali su na Hastingov znak, da bi još jednom neustrašivo i vjerno krenuli u slavni ratni pohod sa svojim voljenim vojskovođom.

            U mukloj tišini među vikinzima, sve više se osjećalo ubrzano kolanje uzavrele krvi koja je pumpala i raznosila ogromne količine adrenalina po cijelom tijelu. Kad se odvažni vitez, sa svojom moćnom ratnom silom, približio na nekih pedesetak metara od nas, isukao sam odlučno svoj mac i zaustavio ga u čvrstom, uspravnom položaju visoko iznad glave, što je popratio jedan cijeli metalno-reski hor stotina, istovremeno isukanih i izdignutih vikinških mačeva. Pred tim veličanstvenim i zastrašujućim prizorom izgledalo je, kao da je vitezova spektakularna i nadmoćnija vojna mašinerija, na trenutak sleđeno zastala u pokretu.

            I, onda sam odmjereno, pod oštrim uglom od četrdesetpet stepeni, spustio ruku sa izdignutim mačem i zaurlao prodorni bojni poklič, koji se stopio u gromoglasni poklič stotina grla, nadjačavajući neprekidni zvuk ratnih bubnjeva i fijuk čudesnih sjevernih vjetrova, i u tom momentu, zemlja je počela da se trese od topota stotina pari noga, u našem odlučnom i neustrašivom trku prema neizbježnom i nezadrživom sudaru sa daleko brojnijim i nadmoćnijim carskokraljevskim odabranim ratnicima. Kroz nekoliko trenutaka stopili smo se u jednu ogromnu gužvu ljudskih tijela, iz koje su počeli da se razliježu zvonki metalni zvuci pri svakom zamahu i kontaktu oštrih sječiva mačeva, izmiješani sa bolnim kricima ranjenih, sasječenih, umirućih ratnika na obje strane.

            Zadivljujuće i iznenađujuće nepravedna bitka je još uvijek trajala i ulazila je već u treći sat od njenog početka. Obje strane su pretrpile ogromne gubitke i redovi su se svakog trenutka sve više i više razrijeđivali, posebno vikinški, što je unaprijed bilo i za očekivati, ali svi preostali ratnici su se i dalje odlučno i srčano borili do posljednjeg daha, do posljednje kapi krvi. Na sve strane su ležala razbacana tijela mrtvih i umirućih ratnika, a smrt je, gusta i teška, neumoljivo lebdila nad krvavim bojnim poljem. Neumorne, sitne kapi ledene kiše su i dalje, uz izdašnu pomoć tih veličanstvenih sjevernih vjetrova, neprestano zasipale cijelu poljanu, koja je sada bila preplavljena crvenom bojom stotina litara nemilosrdno prolivene ljudske krvi. Oštri i kiselkasti miris krvi se zagušujuće isparavao nad cijelom poljanom.

            Napokon, poslije skoro puna tri sata iscrpljujuće borbe, umorni i zamazani, blatom i krvlju, našli smo se oči u oči, prsa u prsa, mač na mač, odvažni vitez i ja. S posebnim poštovanjem smo pogledali jedan drugog direktno u oči, a onda smo istovremeno odbacili na zemlju svoje metalne štitove i poveli ravnopravni okršaj na život i smrt. Poslije mnogobrojnih zveketa sudara naših mačeva, u jednom trenutku smo, istovremeno, dobili željenu priliku i brzim, vještim pokretima mačeva smo uspijeli da zbodemo jedan drugoga direktno u grudi. Bez jauka, bez krika, u trenu smo shvatili šta se dogodilo i da smo uspijeli da pobijedimo jedan drugoga i ne pomišljajući da smo obojica, u stvari, poraženi i gubitnici u besmislu rata.

            Još jednom su nam se pogledi sreli sa izrazom onog istog posebnog uzajamnog poštovanja u očima sa početka našeg međusobnog dvoboja i prije nego su se naša tijela stropoštala na zemlju, uspijeli smo s krajnjim naporom da izvučemo sječiva mačeva iz naših grudi. Tek tada sam u svojim grudima osjetio oštar i vruć bol, da bih pri padu na zemlju tu bol počela da zamjenjuje hladnoća potpune tame i tišine u koju sam nezadrživo tonuo.

            Nadljudskim naporom sam smogao posljednje atome snage da još jednom otvorim oči i pokučam vidjeti koliko zastrašujuće izgleda opričano lice te ružne i strašne smrti, ali na moje veliko iznenađenje i oduševljenje, pred mojim očima se ukazalo prelijepo lice žene anđeoske, rajske ljepote koje mi je izgledalo tako poznato, tako umiljato i umirujuće a, ipak, nikako nisam uspijevao da se prisjetim ko je ona i gdje sam je prije vidio. Bila je na najčistijem, najbijelijem konju čija su, gusta i duga, griva i rep se presijavali u raskoši sjaja mliječnobijele boje. Obučena u svečanu ratničku odjeću, držala je koplje u desnoj ruci i shvatio sam da je ona jedna od prelijepih glasnica smrti, koje su u službi vrhovnog Boga Odina dolazile na bojna polja i birale najhrabrije pale vikinge da bi ih odvele Odinu koji ih je primao i svrstavao kao svoje vječne ratnike u redove svoje najmoćnije vječne vojske.

            Ljupko se osmjehivala pružajući ruku da bi mi pomogla da se ustanem sa krvave zemlje i uzjašem iza nje na njenog očaravajućeg snježnobijelog konja i tada sam primijetio da više ne osjećam ni umor, ni hladnoću, ni bol smrtonosne rane na grudima, a i da nisam više zamazan blatom i krvlju, čak je i moja odjeća bila potpuno suha kao da je nijedna, ni najsitnija kap uporne kiše, koja je još uvijek neprestano padala, nije doticala. Tada sam shvatio da ova prelijepa glasnica smrti na veličanstvenom bijelom konju nije bilo koji predivni anđeo smrti, nego najljepša i najmoćnija Brunhilda, vrhovna zapovijednica svih prelijepih glasnica u Odinovoj službi.

            Namjestivši se udobno, na golim bijelim leđima njenog čarobnog konja, osjetio sam neopisivu toplinu i nježnost Brunhildinog tijela, a na znak njene komande taj čarobni konj se vinuo, bez krila, put oblačnog neba. Jašući kroz vazduh, vjetrovi su nježno milovali naša priljubljena tijela.

            Vinuvši se iznad oblaka, prigrlila nas je posebna toplina plavog neba okupana u sunčevoj svjetlosti dok su ispod nas, bijeli oblaci, ostavljali utisak kao da jašemo po najčistijem snježnom pokrivaču. U daljini se već nazirala prelijepa, vitka duga i znao sam da je to Bifrost, odnosno most preko kojeg moramo preći da bi stigli do ulaza u Asgard, veličanstvene prijestolnice bogova u kojoj su zadivljujuće palače i dvori vrhovnog Boga Odina.

            Prejahavši preko Bifrosta stigli smo pred spektakularni ulaz u Asgard, a Heimdall, čuvar Asgarda i svih bogova, ugledavši koja dva konjanika prilaze na prepoznatljivom bijelom konju, s dužnim poštovanjem se naklonio propuštajući nas da uđemo u raskošnu prijestolnicu. Zaustavili smo se i sjahali pred kolosalnim dvorima, za koje sam odmah znao da su Valhalla dvori u kojima se svečano primaju odabrani vikinzi u Odinovu vječnu vojsku.

            Nježno je uzela moju ruku i povela me u čuvenu Valhallu. Od ulaza je vodio dugi mramorno popločani put sve do visokog prijestolja na kojem je sjedio Odin. Sa obje strane ovog puta, impozantni prostor je bio ispunjen najhrabrijim palim ratnicima svih vremena. Čim smo stupili u Valhallu glasne fanfare su najavile naš dolazak, a svi ratnici su se vjerno naklonili čekajući da prođemo između njih na putu do prijestolja.

            Iznenađen i uzbuđen masovnim i neočekivanim odavanjem počasti, kojima sam počašćen već pri samom ulazu u Valhallu, instiktivno sam zastao. Brunhilda je osjetila moju zbunjenost i uzbuđenje, te se istog trena okrenula i prišla mi toliko blizu da su nam se tijela skoro priljubila jedno uz drugo razmjenjujući ogromne količine toplote. Objašnjavala mi je tiho, da samo ja mogu čuti njen predivni, smirujući glas, gledajući me neprestano u oči, pričala je najnježnijim tonom kako sam upravo ja njen posebni izabranik koji je odabran da danas bude proglašen vrhovnim vojskovođom Odinove najmoćnije, vječne vojske, odabran da vodim najhrabrije ratnike svih vremena i da je upravo zbog toga ona lično došla po mene da me, kao svog izabranika, svečano dovede u Valhallu. Dok mi je sve to govorila, zaneseno sam posmatrao nekoliko nestašnih pramenova njene predivne tamne kose koji su padali na nježnu kožu visokog ćela, a njene oči su se čarobno sjajile kao da su me gledale dvije najljepše zvijezde najvedrijeg noćnog neba.

            Tog trenutka mi je sve postalo kristalno jasno i sjetio sam se ko je ona, gdje i kada sam je prije vidio. Osjetivši da sam otkrio sve nepoznanice koje su me mučile, nježno se priljubila još više uz mene, zagrlivši me čvrsto objeručke, stavila je svoje usne na moje, koje su se zajedno stopile u jedan posebni, svilenomeki, dugi poljubac pri kojem se pojavio jači pritisak u mojim grudima, gubeći svijest i padajući na leđa nisam ni osjetio kada sam tresnuo leđima i glavom o tvrdu površinu mramornog poda.

            Kad sam, konačno, uspio da ponovo otvorim snene oči, sa posebnim oduševljenjem sam shvatio da sam opet MosHer i da sam ponovo u njenoj udobnoj i toploj sobi, a ona mirno spava u mom čvrstom zagrljaju, s glavom položenom na moje grudi. Ležali smo na udobnom i mekom ćilimu ispred kamina, prekiveni toplim snježnobijelim pokrivačem koji je štitio toplinu naših zagrljenih tijela.

            Više se nisu čuli tihi zvuci romantične klasične muzike. Na ciglanom podnožju kamina bila je boca sa naše dvije čaše poluispijenog crvenog vina, a u samom kaminu je tihi žar svjedočio o rasplamsaloj vatri jedne nezaboravne noći. Cijela prostorija je bila preplavljena slatkim mirisima ljubavi i tropskog cvijeća.

            Vani je blijedosiva svjetlost najavljivala rađanje novog dana, dok su sitne kapi kiše, još uvijek, neumorno padale, nošene specifičnim fijukom čudnih sjevernih vjetrova.

            Ti čudesni sjeverni vjetrovi su bili jedino objašnjenje na koje sam mogao da pomislim pri razjašnjavanju svih čarobnosti koje su se dogodile minule noći, dok sam sa posebnim osmijehom na usnama uplovljavao u slatke i odmarajuće snove, prigrljavajući čvršće njeno nježno, toplo tijelo.
By MosHer
<< 11/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
Uvod!, ili "Malo o meni!"

O knjizi "Mostar - vječni grad"

Sadržaj knjige "Mostar - vječni grad"

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 1. dio

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 2. dio

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

Pravda za Velež

Justice for Velež, Mostar

Slovo humanosti!!!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Deveti novembar – Dan borbe protiv fašizma – Dan kada je srušen Stari most u Mostaru

Naučna istraživanja ljubavnih muka

“Zmijonosac”, novi, 13. horoskopski znak? – “Ne trčite pred rudu!”

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (1.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (2.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (3.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (4.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (5.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (6.)

PREPORUČUJEM: Posjetite RADOVIĆA SOKAK - vrhunski Blog, u vrhunskom izgledu

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (7.)

Antifašizam i renesansa

ANTIFA Mostar: Zaljubljeni u slobodu

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: NA PARTIZANSKOM GROBLJU (Ognjen Pudar)

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: Sretan Vam Dan Zaljubljenog Mostara (Teodor Radović - Tozza)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (8.)

Dragan Markovina: Suton jednog grada

ZA VELEŽ SE NE NAVIJA, ZA VELEŽ SE ŽIVI

Mostalgija moja sveprisutna (1. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (3. dio)

Hoteli i Restoran “Kriva Ćuprija” Mostar

Dragan Markovina: DOSTOJANSTVO - Drugo ime za VELEŽ

“Ðe ti je Pita” - Anton Draht

SRETAN VAM 8. MART

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (9.)

Mostalgija moja sveprisutna (4. dio)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (10.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (11.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (12.)

Osman Džiho kolumna: U Bosni cunamisti haraju već 20 godina

“CRVENA NOĆ” ZA SJEVERNU AMERIKU 2011.

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (13.)

REA (Ognjen Pudar)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (14.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (15.)

Mostalgija moja sveprisutna (5. dio)

SRETAN NAM TRIDESETI

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

POMOZIMO: Udruženje "Sunce" Mostar

FOTO GALERIJA: Udruženje „Sunce“ Mostar

"Svi kao Ognjen"

Stari Most nam Šapuće - by Monija Radović

Mostarski Ikari (MOSTARI) - nova Facebook stranica

Mostar Bosnia and Herzegovina-ALL - Facebook stranica

PRIČE DUŠE – Blog Arijane Hinić

E moj tata....... By Monija Rebac Radović

Svijet u 2012. – Smail Špago u Novoj Slobodi

Dva Hrvata haraju Facebookom

70 GODINA OD SMRTI NIKOLE TESLE: Jedan od najvećih naučnika u istoriji čovječanstva

MM - sjećanje

4. Antifa fest u Mostaru, 6. i 7. septembra 2013. godine

Događaji 2013. - Smail Špago u Novoj Slobodi

Na granici sjećanja – Blog

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

Znanje je moć

Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

Nermin Bise u raljama intelektualne prostitucije

Ekološki sistem Černobila 28 godina poslije nuklearne katastrofe

Doktor Raymond Rife - zdravlje i zavjere!

Alan Ford pripremio mnoge za život

Ledeni zid namijenjen sprječavanju iscurivanja radioaktivne vode iz Fukushime ne zamrzava se dovoljno brzo

Pravi razlog zašto Nikola Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu?!

Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

Stranci pitaju: Mi pomažemo poplavljene, ali šta rade bh. vlasti?

Povratak iz tuđine u tuđinu

Priča o nuklearnom dobu

Priča o Jugotonu, prvoj tvornici ploča u ovom dijelu svijeta

Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

Mobing

Meho Džeger, prvi poslije Alekse; Pjesnik prezrenih i odbačenih

Islamska obrtnička zajednica Mostar

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

NOVI POČETAK

Zanimljivosti o svemirskim sondama

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Mirisne pare hercegovačke vale

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

Moj prvi televizijski intervju

SVE MOJE KRATKE PRIČE NA OVOM BLOGU

MOJA E-MAIL ADRESA
mostar4ever@sbcglobal.net







ONI KOJE ČITAM...NEKE REDOVNIJE...A, NEKE OBAVEZNO

BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETIOCA
115179

Powered by Blogger.ba