By MosHer

            Uvidjevši potrebu da se osposobi biblioteka u Dječijem domu u Mostaru, autor Ognjen Pudar je ovog ljeta (2011. godine) svojom donacijom kompjutera i knjiga pokrenuo jednu divnu ideju, inicirao jednu građansku akciju pod nazivom “Svi kao Ognjen” - Akcija prikupljanja slikovnica i knjiga za Dječiji dom u Mostaru.
            Ovo je poziv građanima, izdavačima, autorima, svim prijateljima djece, ljubiteljima kvalitetne pisane riječi, obrazovnim radnicima, učiteljima, profesorima, te ljudima i ženama dobre volje, kako u Mostaru, tako i širom svijeta, da donesu svoje očuvane slikovnice i knjige za djecu školskog uzrasta u Dječiji dom u Mostaru.
            Akcija nema ograničen karakter, tako da svi koji planiraju posjetiti Dječiji dom ili poslati knjige narednih mjeseci ili čak naredne godine da doniraju slikovnice i knjige će biti dobrodošli. Adresa Dječijeg doma je: Maršala Tita b.b., 88000 Mostar.

            Hvala vam na učešću!

            Ukoliko su vam potrebne informacije o radnom vremenu, kako doći do Dječijeg doma i sl. obratite se na sljedeće:

            Adresa: Ul. Maršala Tita b.b. (Južni logor), 88000 Mostar, BiH

            Direktor: Ćamil Ramić

            Tel. (centrala): 036/576-130

            Tel. (direktor/ fax): 036/576-248

            Tel. (socijalni radnik/ fax): 036/577-604

            E-mail: djeciji_dom_mostar@hotmail.com

            E-mail: domparallel@gmail.com

            Nedavno sam ovdje objavio apel za pomoć Udruženju „Sunce“ Mostar. Taj apel možete pročitati na sljedećem linku:  http://bymosher.blogger.ba/arhiva/2011/04/26/2745731

Na ovom, gore navedenom, linku ćete pronaći sve potrebne informacije kako možete pomoći ovom, nadasve humanom udruženju da nabavi specijalni kombi koji im je itekako potreban.

            Ukoliko želite redovno pratiti, ili čak i aktivnije se uključiti u život i rad ovog udruženja, postoje dvije službene Facebook grupe!

Link za FB grupu Udruzenje Sunce Mostar je:  http://www.facebook.com/home.php?sk=group_188117874557938&ap=1

Link za FB grupu ZagrliMO Sunce je:  http://www.facebook.com/home.php?sk=group_116329611764448&ap=1

            Prije svega, moram da podijelim sa Vama, prelijep i posebno vrijedan, komentar koji je napisala jedna gošća ovog bloga na moj prošli tekst o Udruženju „Sunce“ Mostar:  „Dobar i koristan članak za ovu dobru djecu. Dobro je da se uključi svako prema svojim mogućnostima. U njihovom kiosku u Cernici ima stvari koje su neophodne svima nama, recimo lavanda za ormare, pa kantarionovo ulje, šnalice za kosu za djevojčice... i.t.d. Uvjerila sam se da evidentiraju svaku donaciju za kombi u teci u kojoj je naveden iznos, svrha i potpis donatora. Ugodno sam iznenađena njihovim odnosom prema radu. Svi, koji žive u Mostaru usputno im je otići do Cernice i obradovati ovu djecu.” - poručuje ova gošća i hvala joj od srca za svaku napisanu riječ.

            Danas želim da Vas pobliže upoznam sa Udruženjem „Sunce“ Mostar!

            Udruženje roditelja i prijatelja osoba s posebnim potrebama „Sunce“ je nevladina organizacija, regionalnog karaktera koja organizirano radi na rješavanju problema osoba s posebnim potrebama i njihovih porodica, kako kroz zakonsku regulativu, tako i svim drugim oblastima života. Osnovano je 1998. godine i ima 140 evidentiranih korisnika - djece, mladih i osoba starije dobi različitog stepena onesposobljenja od lakog, umjerenog, težeg do teškog stepena, sa kombinovanim smetnjama, smetnjama u govoru, sluhu i slabovidnosti.

            Udruženje pomaže roditeljima da lakše ostvare prava svoje djece, pri čemu je obaveza roditelja da podrže, ali i učestvuju u aktivnostima koje realizuje udruženje. Velika podrška radu udruženja jesu mladi volonteri, koji svojim idejama i neiscrpnom energijom oživljavaju najplemenitija stremljenja čovječanstva, koji daju snagu i vraćaju vjeru u bolju i sretniju budućnost.

            Duh pozitivizma, ljubavi, podrške i zajedništva, to je zapravo ono što nas čini ljudima, što nas čini sretnima i ono čemu trebamo težiti da bi naš život bio potpun.

            I, za kraj, s posebnom radošću i zadovoljstvom mogu reći da sam od Udruženja „Sunce“ Mostar dobio dozvolu da odaberem po želji i da objavim bilo koju njihovu fotografiju, pa ćete tako ispod ovog teksta pronaći galeriju od 10 fotografija! Kliknite na svaku posebno da bi ih pregledali u većem formatu!

            U ime ovog veličanstvenog udruženja, srdačan pozdrav i HVALA VAM OD SRCA!

            Udruženje “Sunce” Mostar,

            Vas poziva da podržite akciju kupovine specijalnog kombija sa rampom za potrebe naših korisnika.

            Vozilo nam je neophodno da bi osobe težeg stepena onesposobljenja, koje nisu socijalizirane na neki drugi način, mogli ostvariti pravo na socijalizaciju, edukaciju, rehabilitaciju u dnevnom centru udruženja.Ukoliko nema vozila, oni ostaju kod kuće, segregirani i isključeni iz društvenog života.

            U dnevnom centru se odvija dnevno zbrinjavanje osoba težeg stepena onesposobljenja, zatim radionica vešeraj, kreativne i edukativne radionice, imamo svoj kiosk u kome se prodaju radovi korisnika, otvorili smo stambenu jedinicu za samostalno stanovanje osoba s umjerenim intelektualnim teškoćama i još mnogo drugih aktivnosti.

            Realizacija većine aktivnosti je uslovljena korištenjem vozila, jer su naše prostorije udaljene od centra grada.

            Dakle za uspješan rad i kvalitetniji život naših korisnika, za njihovu socijalizaciju i uključenost neophodno je vozilo-kombi, jer u suprotnom dolazi u pitanje opstanak i dnevnog boravka i udruženja.

            Na žalost, zbog sveukupne loše socio-ekonomske situacije u zemlji, nismo sakupili dovoljno novca.

            Nadamo se da ćete imati razumjevanja za naš problem i pomoći shodno mogućnostima, da vratimo osmjeh našim korisnicima!

            Za sve koji su u mogućnosti da pomognu u novčanoj donaciji za kupovinu vozila, uplate primamo na:

1. Paypal acount

            Our Kids Foundation sa adresom http://www.our-kids.co.uk/2010/12/hello-world/

s naznakom za vozilo “Sunce”

2. Devizni (eurski) žiro-račun kod Raiffeisen Bank

            0620000975-1 IBAN BA391611200000453523

            SWIFT KOD: RZBABA 2S

3. Za sve na području BiH, donacije se mogu direktno odnijeti u Udruženje na adresi: Južni logor bb 88000 Mostar

            Od 01. aprila - 30. aprila 2011. godine ponovo je aktivan humanitarni telefon za donacije za kupovinu specijalnog vozila. Broj telefona je 090 292 068

            Cijena jednog poziva iznosi 3 KM.

4. Žiro-Račun za Konvertibilne marke kod Raiffeisen Bank 1610200003350187

Preuzeto sa: Kliker.info

Postavljeno: 10/04/2011 - 16:27

Sretan nam trideseti (brojevima: 30 okruglo)!!!!!!!

Od srca nam želim da i sljedećih trideset dočekamo kao što smo i ovih trideset: PONOSNI, PRKOSNI i CRVENI...

PRESTATI NEĆEMO NIKADA!!!!!!!!!!

Kliknite na svaku fotografiju ispod da bi je pregledali u većem formatu! HVALA!

Ensvid Hadžajlić - MosHer

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisala je, naša draga Mostarka, Arijana Kandić Hinić, srcem i dušom mostarskom 30. marta 2011. godine.

            Šta dalje? Gdje odlutati, kojom džadom proći? Pred čijom avlijom zastati, a da ne krene bujica? Ili hodati ne obazirući se na ono, na šta oči lete, a srce pita-sjećaš li se? Evo i sad tuče, a nisam se ni makla sa stolice. Bije u nekom buntovničkom ritmu, skoro da guši. Polako, smiri se, ići ćemo, pa se nauživaj svega. Samo, nemoj meni da se žališ, što tamo nije sve kao prije. Evo vodim te na Šemovac. Znam steglo si se i onda, kad sam te vodila, poslije dugo vremena. Sjećaš li se da nije bilo ni one kapije, ofarbane tamno smeđom bojom, uvijek otvorenog, jednog krila. Samo krik ruševine i praznina, nigdje nikog. Ti se steglo, oči plaču. Šta je ostalo meni nego da odlutam kroz tu istu kapiju u neke daleke godine...

            Topao dan, onaj naš, samo naš, modrog neba i tišine. Čini se, da cijeli grad poštuje kućni red, osim nas četiri. A i kako da ga poštujemo? Vratila se iz Zagreba, puna utisaka, puna novih dječijih pjesmica. Ako nas odmah ne nauči, prođe voz! Učiš i naučiš. I evo zapamtiš za cijeli život, pa onda naučiš  i svoju djecu. Tako se uči temeljno. A ona, zaboravila! Zaboravila pjesmicu, ali baštu nije ni jedna od nas. Skoro smo se sjetile bašte i zida i svih igara, ali im ja nisam rekla nešto. Svaki put kad pjevam “Mostarsku mati” ja u glavi vidim baš tu baštu. Zašto baš nju? Zašto ne onu, od preko puta, preko Radobolje, onu sa najdivnijom japanskom jabukom? Ne znam! Nekako mi je valjda ova baš onako prava ona mostarska, baš za tu pjesmu. Sjećam se i nečije prve Barbike i teka s vjeronauke, slika po zidovima, toplih riječi, jednog paprikaša i još mnogo sličnih stvari. Svašta ima u ovoj mojoj ludoj glavi. Nego računam, bolje  da ima, nego da je prazna.

            Hoćemo li dalje? Hajde idemo na Bulevar! Šta je, frka? E, frka je i glavi, pa ipak ide. Znam, nema više ničeg da liči na ono nekad. Pa čak ni onog grafita, sa zadnje strane “Rin”-a, za kog me uvijek intrigiralo, ko je siš’o baš dole da ga napiše. A ako me slučajno pitate, šta je pisalo-iskreno, pojma nemam, zaboravila sam. Od svih tadašnjih grafita pamtim samo jedan, malo neprikladan za priču, ali meni tako drag. Reći ću samo da mu je autor Radovan.

            Mnogo slika nosi moj ringišpil s ovog mjesta.Valjda zato što nam je ono bilo i Meka i Medina, Jerusalim, Međugorje, Sveta gora i Tjentište i Kadinjača. Svetilište i hodočašće moje i još nekoliko generacija, u ona dva dana vikenda. Najmnogoljudniji korzo ikad viđen. Kako nismo izlizali onaj asfalt, ne znam. Mladost-ludost, pa šta!? Neka je! Kome nije taj period života najljepši? Eto ti sad pa se prisjećaj svih laganih šetnji kroz onu gužvu, pa po sto puta prođi istim putem, jer onog nekog nisi vidio (vidjela), nisi se očešao(la) ono k’o slučajno o njegovo (njeno) rame. Stani na mostić, gledaj u vodu i, slušaj pjesmu i traži pogledom željeno lice. Eeee, to su bili dani, da ne kažem noći, zvučalo bi pretenciozno. I nemojte me pitati zašto nisam pomenula ovaj ili onaj kafić!? Ja sam imala neke svoje omiljene, svi vi neke svoje. Ko bi tu kome ugodio?

            Gdje ćeš sad? Ne mogu da se odlučim gdje da te vodim. Sve mi se nekako čini, da smo se ti i ja ponašali kao turisti u ostalim djelovima grada. Stvarno! Podhum, Panjevina, Zahum, Balinovac, Đikovina, Bijeli brijeg, Strelčevina, Rudnik, Zgoni, Avenija, Centar II, Carina, Pasjak, Mazoljice, Brankovac, Cernica, Musala, Rondo, šta smo uopšte tražili tamo!? Da, šta li smo to tražili? Ma bilo je uvijek nešto za tražiti i pronaći. Zato smo valjda i istraživali, šta to ima tamo skriveno, od pogleda javnosti. I bilo je lijepo,moraš priznati. Bilo je lijepo i ono javno, vidljivo svima, onako reprezentativno, prepoznatljivog mostarskog šarma. Ono što ponesemo sa sobom, ma kud da krenemo. Ono što zapravo tražimo u nekim drugim dalekim mjestima i vječito upoređujemo, šta je i gdje ljepše. Po čemu je to njujorška Peta avenija ljepša od naše? Gdje piše da je Kopakabana ljepša od bilo kojeg našeg pijeska???? Milion pitanja, dva miliona odgovora.

            Gdje god da krenemo sad, svejedno nam je. Oči će vidjeti jedno, glava će motati stare filmove, a ti ćeš tući u onom svom ritmu koračnice. Svaka stopa i svaka ćoša te na nešto sjećaju, nije ti lako. Tvoja luda gazdarica pamti takve sitnice, da će je ako ih bude napisala, strpat u najbližu ustanovu zatvorenog tipa i izgubiće ključ. I tebe su mi rekli da vežem! Ne znam mogu li, a da budem iskrena, ne želim?! Ko će mi se onda svađati s razumom? Ako tebe umirim, sve sam izgubila! Džaba mi sjećanja, ako ti ne zaigraš. Neka mi tebe, tako velikog i toplog. Slobodno tjeraj i suze nek klize. Ma nikad me nije bilo sramota da plačem. Otplakala sam stotine tuđih muka i tuga, pa mogu valjda i ovu svoju. I može se promijeniti hiljade država i njihovih imena, himna, pasoša, zastava i grbova. Mogu nas trpati u razne torove, poturati nam riječi u usta, mogu nas i prezirati, mogu nam se i rugati, ne hajemo. TI I JA OSTAJEMO ONO ŠTO SMO UVIJEK BILI! Ti me držiš u životu, ja te slijepo slijedim, a njega nosimo i volimo zajedno. I TAKO ĆE BITI DOK JE  NAS!

            Sklopiću oči, da ne vidimo, samo ćemo da osjećamo: žubor Radobolje kroz Gospin park, šuštanje platana na Lenjinovom šetalištu, miris rose u Velikom parku, okus vode na česmi u Fejićevoj, gužvu na putu do Nove gimnazije, muziku, smijeh, radost...

Devetogodišnji Marko dobio Microsoft-ov certifikat sistem inženjera

            Mladi genijalac Marko Čalasan iz Makedonije postao je najmlađi inženjer Microsoft-a u svijetu. Iako mu je tek devet godine, već je počeo nuditi svoje projekte. Matej Potokar, glavni menadžer Microsoft-a u Sloveniji, izjavio je da je Marko po tehnološkoj obučenosti čudo od djeteta. Upravo u Sloveniji je, u januaru 2010. godine, ovaj genijalni devetogodišnjak dobio certifikat za sistem-inženjera.

            Budući da je položio zadnji ispit u Ljubljani i postao najmlađi inženjer Microsoft-a, intervju s njim objavila su dva američka medija, CNET i CBC.

            Marko je izjavio i da bi želio živjeti u Americi jer bi na taj način bio blizu najnovijih tehnoloških dostignuća i blizu Microsoft-a. Rekao je da na računaru provodi u prosjeku četiri sata dnevno, ali ponekad premaši i deset.

            Igrice ne igra jer smatra da mu ne nude ništa pametno, te smatra da bi njegovi vršnjaci trebali izaći vani i igrati se, a ne buljiti u kompjuterski ekran igrajući igrice.

            Matej Potokar izjavio je da je Marku trebalo pola sata da pokaže sve svoje kvalitete. Poduzetni dječak je zajedno sa svojim roditeljima otvorio u Skoplju informatičku školu za djecu, a osim toga radi na svom projektu, produkciji visokokvalitetnih HD lekcija u full HD formatu.

            Svoj projekt želio bi promovisati na velikom svjetskom IT skupu, a nada se da će se za njegov rad zainteresovati neka firma u rodnoj mu Makedoniji. Za njegov genij saznalo se prije tri godine, a nakon toga ministarstvo mu je poklonilo kompjuterski laboratorij.

Porno-snimka zaustavila saobraćaj u Moskvi

            Dvominutni video “hardcore” pornografskog materijala nekako se zabunom našao na ogromnom ekranu postavljenom uz gustu saobraćajnicu u samom srcu Moskve i uzrokovao velike gužve i zastoje.

            Prolaznici i vozači nisu mogli vjerovati svojim očima kad su oko ponoći u četvrtak (28. januara 2010. godine) prolazili ulicom Garden Ring u centru Moskve i na ogromnom reklamnom ekranu gledali “hardcore” porno-akciju. Neki su samo prošli, neki su usporili da bolje vide šta se događa, a neki su se i zaustavili da bi odgledali kad se već prikaziva besplatno...

            Gradske vlasti, naravno, nemaju pojma kako je pornić tamo dospio i u petak (29.01.2010.) su izdale službeno saopštenje da će istražiti iznenadni problem.

            Iz reklamne firme koja je u vlasništvu tog velikog ekrana u petak su rekli da za ‘napad protiv njihove kompanije’ treba okriviti hakere. Oni spekulišu radi li se o običnom huliganizmu ili o podvali konkurencije?!

            Nije bilo izvještaja o saobraćajnim nesrećama vezanim za ovaj incident.

Hoteli “Holiday Inn” zapošljavaju žive termofore

            Hoteli u lancu “Holiday Inn” počeli su zapošljavati ljude čiji je posao tjelesnom toplinom gostima ugrijati krevet.

            Krajem janauara 2010. godine počinju petominutna eksperimentna zagrijavanja kreveta u hotelima “Holiday Inn” u London-u i Manchester-u. Radnici hotela u posebnim odijelima zagrijavat će gostima krevete prije spavanja.

            Direktor Centra za spavanje u Edinburgh-u dr. Chris Idzikowski kaže da bi ta ideja mogla pomoći ljudima da lakše zaspu. Takođe, navodi da postoji mnogo dokaza da spavanje počinje kada tjelesna temperatura počne padati te da je topli krevet, između 20 do 24 Celzijevih stepeni, pogodan za brži proces padanja u san, a pogotovo poslije dolaska izvana kad je hladno.

Naučnici žele oživjeti izumrlu vrstu

            Talijanski naučnici “Konzorcija” za eksperimentalnu biotehnologiju u Benevent-u u Italiji nadaju se da će današnjim genetskim metodama uspjeti rekreirati vrstu divljeg goveda koja je živjela u evropskim šumama, a izumrla prije otprilike 400 godina.

            Još Julije Cezar divio se sirovoj snazi i veličini divljih goveda zavijenih rogova, ali baš zbog tih kvaliteta divlja goveda izlovljena su do istrebljenja.

            Talijanski naučnici nadaju se da će uspjeti ponovo oživjeti tu vrstu tešku u prosjeku oko jedne tone metodom ukrštavanja vrsta unazad. S obzirom na to da znaju gotovo tačan genom životinje, smatraju da ne bi smjelo biti problema.

            Naučnici su do sad već ukrštali tri vrste te čekaju mladunce kako bi znali jesu li na dobrom putu. Ali, mnogi se pitaju šta će nam divlja goveda veličine nosoroga?!

Škoti za godinu popiju 46 boca alkohola

            Odrasli Škoti godišnje popiju količinu alkohola jednaku 46 boca votke, prenosi BBC. Škoti piju više od Engleza i Velšana.

            Istraživanje provedeno od strane Ministarstva zdravstva baziralo se na podacima o prodaji alkoholnih pića prema kojima je prodaja od septembra 2008. do septembra 2009. godine iznosila oko 12,2 litre čistog alkohola po osobi starijoj od 18 godina.

            Tako je u Škotskoj prošle godine prodano više od 50 miliona čistog alkohola, što bi značilo da je svaka punoljetna osoba prekoračila preporučenu sedmičnu količinu alkohola. Škoti su tako popili 25 posto više alkohola po glavi nego Englezi i Velšani.

            “Smanjenje cijena alkohola neće smanjiti njegovu konzumaciju”

            “Moramo razmotriti uvođenje radikalnih mjera kojima bi smanjili problem konzumiranja alkohola”, izjavila je Jackie Baily, jedna od članova vlade koji su smatrali da bi smanjenje cijena alkohola moglo uticati na problem prevelikog konzumiranja. Prema njenom mišljenju upravo je konzumacija alkohola najveći zdravstveni problem u Škotskoj.

            “Prijedlog o najnižoj cijeni alkohola neće donijeti ništa dobro, osim profita supermarketima”, dodala je i rekla kako smatra da je upravo pad cijena alkoholnih pića usko povezan s porastom konzumacije istih.

Roditelji djeci daju imena likova iz “Avatar-a”

            Zadrti filmofili požurili su kako bi svojoj novorođenčadi dali imena najdražih likova iz naučnofantastičnog spektakla “Avatar”, pa su tako sada popularna imena poput Neytiri, po uzoru na princezu ratnicu iz naroda Na’vi, kao i gigantskog letećeg bića Toruk-a.

            Još jedno ime koje je postalo posebno popularno među obožavateljima “Avatar-a” širom Sjedinjenih Američkih Država, u istoj mjeri kao i u Velikoj Britaniji je Pandora, što je ujedno i ime izmišljene planete u spomenutom filmu.

            Do ovog saznanja došla je internet-stranica “BlinkBox.com”, koja svakodnevno prati uspjeh “Avatar-a”, filma koji je u rekordnom roku zaradio milijardu dolara na svjetskim kino-blagajnama, kao i sve vezano za taj film.

Multimilioner ostavio bogatstvo kraljevskoj porodici

            Španski multimilioner, koji je umro u novembru 2009. godine, svojom je odlukom šokirao javnost, prenosi “Telegraph”.

            Juan Ignacio Balada Llabres, poslovni čovjek sa Baleara, ostavio je desetine miliona eura u nasljedstvo princu Felipeu i unučadi kralja Juana Carlosa.

            Pokojnikova je želja da se njegov imetak podijeli na dva dijela, jedan dio pripao bi princu Felipeu, njegovoj ženi Letiziji i osmero unučadi kralja Juana Carlosa i kraljice Sofije, a drugi je namijenjen fondu koji će se baviti temama od opšteg interesa, a treba ga osnovati princ Filipe, objavila je kraljevska palača. Takođe, kažu kako niko iz porodice nije upoznao dotičnog muškarca.

            Španska se javnost, zajedno sa strankom zelenih, digla na noge. Smatraju da bi kraljevska porodica trebala pravilno postupiti i odreći se bogatstva u korist žrtava katastrofalnog zemljotresa u Haitiju.

Metalna religija ima već 10 hiljada sljedbenika

            Kampanja da se “heavy metal” prizna kao religija počela je sredinom januara 2010. godine u časopisu “Metal Hammer” i već je privukla 10.000 sljedbenika na Facebook-u.

            Voditelji kampanje predlažu svim obožavateljima te vrste muzike da na mjestima gdje se treba upisati vjera upišu “heavy metal” kad sljedeći put popunjavaju formular za popis stanovništva. Vođa grupe “Saxon”, Biff Byford, postao bi prvi ambasador dobre volje nove vjere ako kampanja uspije.

            Na prošlom popisu stanovništva oko 390.000 Britanaca deklarisalo se “Jedijima”, sljedbenicima izmišljene filozofije iz serijala filmova “Ratovi zvijezda”. “Jediji” iz 2001. godine uspjeli su privući više sljedbenika nego što ih imaju deklarisani “Sikhi”, no kako ih Zavod za državnu statistiku nije vodio kao pripadnike priznate religije, tadašnji obožavatelji “Ratova zvijezda” završili su kao nedeklarisani.

Zbog prostih riječi zabranili – rječnik!

            Školska oblast u južnoj Kaliforniji zabranila je za upotrebu u školama deseto izdanje poznatog rječnika “Merriam-Webster” jer se jedan roditelj požalio na definiciju termina “oralni seks”.

            U dugoj i slavnoj istoriji najpoznatije američke leksikografske firme “Merriam-Webster” (George i Charles Merriam su 1847. godine nastavili rad slavnog Noaha Webstera koji je 1828. godine objavio “An American Dictionary of English Language” - “Američki rječnik Engleskog jezika”), ovakav slučaj još se nije dogodio, ali je, s obzirom na američku sklonost hipokratiji i površnom moraliziranju, to bilo samo pitanje vremena.

            Deseto izdanje Merriam-Websterovog rječnika koje se koristilo u četvrtom i petom razredu (dob učenika 9 i 10 godina) povučeno je iz upotrebe u školskoj oblasti Menifee Union zbog straha da “seksualno eksplicitna” definicija u rječniku “nije pogodna za djecu te dobi”.

            Ono što je jednom od roditelja zasmetalo je defnicija koja “oralni seks” definiše kao “oralnu stimulaciju genitalija”, što je, je li, previše eksplicitno za četvrtaše i petaše, i rječnik je sklonjen sa školskih polica.

            - Teško je sjediti i čitati rječnik, ali mi ćemo nastaviti tražiti i druge previše eksplicitne stvari - rekla je Betti Cadmus, portparol školske oblasti, i dodala kako “to jednostavno nije pogodno za tu dob”.

            Neki roditelji, poput Randyja Freemana (učitelja u osnovnoj školi, oca četvero djece), podržali su odluku da se privremeno zabrani rječnik “koji možda jeste prestižan rječnik koji se koristi prilikom takmičenja u ‘spelling-u’ (sricanju), ali mogu zamisliti da unutra ima riječi koje zabrinjavaju”. Drugim roditeljima je, ipak, pao mrak na oči, kao Emanuelu Chavezu (čija su djeca u drugom i šestom razredu).

            - Cenzura u školi, ma dajte! Ako tako krene, onda će jedini rječnik, koji če u školskoj knjižari ostati, biti “Rječnik Berta i Ernija” (dječji rječnik s popularnim likovima iz “Sezam ulice”). Ako djeca naiđu na takve stvari, na roditeljima je da im ih objasne na njihovoj razini, rekao je Chavez.

            Članica školskog odbora Rita Peters postavila je pitanje zašto je žalba samo jednog roditelja bila dovoljna da se rječnici povuku s polica.

            - Ako ćemo povlačiti knjigu zato što u njoj ima nešto o oralnom seksu, onda svaku knjigu u knjižari u kojoj ima toga treba povući. Standard mora biti čvrst, a ne da nam roditelji određuju postupke, objasnila je Peters.

            A mi se ne možemo ne zapitati šta bi bilo ako bi se neko od roditelja požalio i na jednu posebno popularnu i poznatu knjigu koja sadrži neke vrlo zanimljive dijelove o Sodomi i Gomori, da i ne spominjemo šta su Lotove kćeri radile svom ocu...

Doživjela 100-tu, diplomirala pa umrla

            Jedini san Harriet Richardson Ames bio je da diplomira - i životna želja napokon joj se ispunila nepune tri sedmice poslije 100. rođendana.

            Ali, dan nakon što je primila diplomu, penzionisana učiteljica je umrla, zadovoljna što je ostvarila cilj, rekla je njena kćerka. “Imala je listu želja i diploma je ostala posljednja neostvarena”, rekla je Marjorie Carpenter. Ames, koja je 100. rođendan proslavila 2. januara 2010. godine, završila je dvogodišnju učiteljsku školu Keene 1931. godine. Poslije toga radila je u jedinoj učionici u školi u South Newbury-ju, a zatim je 20 godina prvačiće učila pisati u Memorijalnoj školi u Pittsfield-u.

            Godinama je pohađala predavanja i polagala ispite na “newhampshirskom” Univerzitetu u Plymouth-u i fakultetu Keene-u. Ali, poslije penzionisanja 1971. godine, kada joj je već oslabio vid, prestala je polagati ispite i nije bila sigurna da li je ostvarila sve uslove za sticanje univerzitetske diplome. Za njenu se želju saznalo kada ju je prije nekoliko godina intervjuisao profesor filmske umjetnosti s Keene-a za film posvećen 100. godišnjici fakulteta.

            Uprava fakulteta odlučila je provjeriti da li je položenim ispitima stekla uslove za sticanje dugo željene diplome. Kada su je obavijestili da bi mogla dobiti diplomu, Ames je zaplakala i rekla: “Ako sutra umrem, umrijet ću sretna jer mogu diplomirati”. Predstavnici uprave fakulteta donijeli su joj diplomu u dom u kojem je bila smještena. “Svaki bi roditelj za svojeg prvačića poželio baš takvu učiteljicu, punu brige i ljubavi”, rekla je Norma Walker, koordinatorica Zlatnog društva fakulteta Keene-a, društva bivših studenata koji su diplomirali prije 50 i više godina.

Drugi trudni muškarac na svijetu očekuje dijete s partnerom

            Drugi trudni otac na svijetu tridesetogodišnji Scott Moore i njegov partner Thomas u februaru 2010. godine će upotpuniti svoju porodicu novim članom.

            Moore je, naime, prošao promjenu spola kako bi postao muškarac ali je zadržao ženske organe kako bi jednog dana mogao postati roditelj. Scott, ranije poznat kao Jessica, uklonio je grudi, sa šesnaest godina prošao hormonske tretmane i od tada je, kako sam kaže, presretan u braku s Thomasom, koji je takođe prije bio žena.

            Par živi u Kaliforniji i ima još dvoje djece u dobi od deset i dvanaet godina iz prethodnih veza, a za novu bebu su zajedničkim snagama već odabrali ime - Miles. Neki nagađaju kako su ime odabrali zbog mnogih milja (“miles”) koje su morali preći kako bi došli do svog krajnjeg cilja na kojem su sada.

*NAPOMENA: Ovu priču napisao je dragi i poštovani Ognjen Pudar, u Osečini, 22.03.2011. godine.

            Tamo negdje u ljeto 1983.g nabavio sam, više iz sažaljenja na njen težak život, nego iz potrebe, kuju njemačkog ovčara koja je tad bila stara nekih šest mjeseci. Gazda joj, neki banjalučki taksista, ostao bez dozvole na godinu dana, radi nekih nakupljenih saobračajnih prekršaja i ko će ga znati čega još, te nije imao dovoljno hrane ni za vlastitu dijecu, a kamoli još i za kuju i četvero njenih štenadi. Bila je zaostala u rastu i mršava da si je mogao za svako rebro pojedinačno uhvatiti. Mene neka tuga spopane te, i pored Dudinog protivljenja, kupim je i donesem kući. Više od pola godine je trebalo da joj izliječimo traume i da jadna sebi dođe. Kasnije smo je vodili na ocjenjivanje. Radi visine koja je bila na donjoj dozvoljenoj granici dobila je četvorku, što je dozvoljavalo parenje pod kontrolom kinološkog saveza te da štenad i rodovnik dobiju. Pokušali ama nije bilo šanse ali prvi uličar, ako samo uspije da nam izmakne bio je njen, i tako tri puta.

            Prvi put se desilo u ljeto 84. g. Ja ranom zorom ustanem i, dok još nikog nema, izvedem je napolje da se iskaće bez povodca i bez brnjice, ne znajući da ima nagon. Na vrh naselja Starčevica, milina božija. Puno zelenila, puno slobodnog prostora, šuma blizu. Raj i za ljude i za životinje. Poslije jedno sat ili nešto malo više ja je zovem da idemo u kuću a ona...hop pa za momcima, il’ momci za njom. Ko će ih znati. Tek tad shvatih da ona ima nagon. Trka tamo, trka vamo; sve uz brdo niz brdo; dok jezičinu ja ne isplazih. Ostavim i Reu (tako joj ime dadosmo po vučici što odhrani Romula i Rema) i prvac u kuću. Jedva se uspentrah na drugi sprat gdje nam je bio stan u toj zgradurini. Kako otvorih vrata Duda će:

            „A gdje ti je Rea?“

            „Eno je vani s momcima!“

            „E ti stvarno nisi normalan!“

            „Ja bogme jesam. Ne čuvam nevinost kćerima a da čuvam kuji; ma ne pada mi na pamet!“

            Desilo se to još dva puta; po belaju svaki put kad sam je ja izvodio. Kćeri nisam nikud izvodio niti sam im nevinost čuvao, kao što već rekoh. Da li su nevinost sačuvale ne znam, a nisam ih ni pitao. Nije ni red a mater im neće ništa da mi kaže. Nisam vala ni nju pitao. Ma pravi se luda, a i ja na nekakav način.

            Elem za kaznu,  morao sam ja, svaki put da budem babica kuji i da vodim računa o štenadima što mi i nije bilo teško. Iako nisu mogli dobiti rodovnike, svaki put su bili pristojno udomljeni i to bez bilo kakvog miraza, što i nije bilo lako.

            Rea postade naša velika maza i pravi član porodice. Plačali smo za nju i vodu i čiščenje stubišta i sve ostalo što se plača po članu domaćinstva. Bilo je tu i prijava, i ovoga i onoga, ali inspekcija ustanovi da su neosnovane, te se i to nekako završi. Pravi mir nasta tek onda kad počesmo da plačamo i za nju zajedničke obaveze, kao što već napomenuh.

            Moj badžo, rahmetli Enes Ramić, koji je živio u Zagrebu, imao je običaj da, kad dođe u Banja Luku, odvede mog Nebojšu na ćevape dole pod Starčevicu u neku kafanu gdje je bila i fina bašta u hladovini i malo dalje od ulice. Jedan dan pridružim im se i ja zajedno sa Reom koju sam bio izveo u popodnevnoj šetnji, naravno sa povocom i korpom na njušci. Zavukla se Rea pod sto i miruje; ne javlja se nikako. Donosi konobar i ćevape i sokove i nama dvojici neko žestoko piće (vjerovatno Rubin vinjak). Traje to sat vremena najmanje, a lona samo miruje i miruje. Kad je konobar  donio račun izleti Rea ispod stola bjesno lajući i otjera konobara. Kaže moj badžo:

            „E od sad je uvijek vodim u kafanu“

            Napisano u Osečini 22.03.2011.g u spomen na našu Reu koja je nekako u ovo vrijeme 1990.g. uspavana radi neizliječive bolesti.

            Uvršteno u neobjavljenu zbirku „Galerija uspomena“