By MosHer

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati razne priče i tekstove. Ne zamjerite što ne pišem baš redovno, ali se nadam da ćete, ipak, biti zadovoljni sa onim što pročitate. HVALA VAM ZA POSJETU I ČITANJE!!!

03.01.2017.

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

            *NAPOMENA: Izvor informacija za tekst koji slijedi je korišten sa portala bh-index.com, federalna.ba, aa.com.tr/ba i sportsport.ba

Ensvid Hadžajlić - MosHer

 

 

 

            Staroj 2016. godini trebalo je par mjeseci da se zagrije. Kad je krenula nije bila ništa bolja nego prethodne. Za svaku kažemo: “Ne ponovila se i ko preživi pričat će”.

            U Briselu su 22. marta ubijene 32 osobe u terorističkom napadu. Dan i po poslije, izrečena je presuda, na Tribunalu u Hagu je na 40 godina zatvora osuđen za genocid i ratni zločin Radovan Karadžić.

            Najvažniji sportski događaj za BiH: Amel Tuka je bio šesti na Olimpijadi u Riju. Iznenađujuće dobar rezultat zbog anemije kojoj je bio izložen. Za nekoliko dana tri puta mu je isisavana krv, pa bi se moglo reći da u Svjetskoj antidoping kontroli rade vampiri.

            Britanija je 23. juna izglasala izlazak iz Evropske unije. Brexit je razočarao Evropu. Ko će popuniti mjesto Britanije u Evropskoj uniji? Bosna i Hercegovina je ozbiljan kandidat. Ako ništa mi se nabolje znamo praviti Englezi.

            Početkom novembra Donald Tramp je izabran za američkog predsjednika. Pred sami kraj izborne trke, počela je iznenadna priča da bi on trebao biti pobjednik. Demokratska kandidatkinja Hilari Klinton dobila tri miliona glasova više, ali je porazio izborni sistem.

            Ko ima bolji finiš taj pobjeđuje. Izbori i referendumi u zapadnom svijetu sve više izgledaju kao da ih uređuju kladioničari. Mi se i dalje čudimo što na izborima kod nas nikad ne pobijedi najbolji.

            Lokalni izbori pokazali da jačaju pojedinci na račun bošnjačke SDA. Ko pobjegne od SDA taj ima najveće šanse da pobijedi na izborima. Četvorka Mehmedović, Sokolović, Šepić i Ahmetović uspjela se samo jednom, početkom godine, sastati sa Bakirom Izetbegovićem. Primio ih je na parkingu ispred Predsjedništva. Uručili su mu zahtjeve sa odgođenim djelovanjem. Osmotrio ih je, ali ih još nije razmotrio.

            Najgori dio rata završio padom Alepa, najvećeg sirijskog grada i nekada najvećeg i najljepšeg grada Levanta. Poslije svega Alep je pretvoren u ruševinu.

            U svijetu se vodi tridesetak aktuelnih ratova, a sukobljene strane su apsolutno Muslimani.

            Teroristi su počeli djelovati kamionima. Teži zločini dogodili su se na šetalištu u Nici, a pred kraj godine i na skupu u Berlinu. Turska je prošle godine zapljusnuta terorističkim zločinima. Bombe su eksplodirale desetak puta na ulicama turskih gradova i ubile stotine nevinih ljudi.

            Jula 15. i 16. prvi put smo na TV-u mogli gledati uživo pokušaj vojnog puča u Turskoj. Bilo je 290 žrtava. Pokušaj likvidacije turskog lidera Redžepa Erdoana nije uspio.

            Iako je govoreno da je Balkan mjesto za izbor novog generalnog sekretara UN-a, to se nije dogodilo. Sedam kandidata od Vardara pa do Triglava se začešljalo. Od svih bivših jugoslovenskih republika samo BiH nije imala kandidata. Izabran Portugalac Antonio Gutjereš.

            Umro je Fidel Kastro. Posljednji i najveći politički fosil 20. vijeka.

            Devetog decembra uručen upitnik od 3.200 pitanja za prijem BiH u EU. Pitanja su prevedena uoči samog kraja stare godine. Mnogi kažu da mi znamo sve tačne odgovore, samo se još nismo dogovorili hoćemo li odgovarati. Mi sve ostavljamo za kraj, pa nam se većina stvari i događa pred kraj godine.

            Čitavu 2016. godinu očekivali smo ispunjenje obećanja o masovnom zapošljavanju. Na kraju godine smo saznali da smo i premašili obećanja. Zaposlili smo više od 23 hiljade ljudi.

            2016. godina je godina u kojoj su populizam, post-istina i Brexit postale ključne riječi. Naravno, uz niz događaja koji su na kraju ubili vjeru Zapada u liberalno društvo. 2016. broj je koji bi ubuduće trebao značiti prekretnicu, ako ništa drugo onda simbol toga.

            Zašto bi trebao postati brojem koji će biti svrstan među one opšte poznate, poput 11.9., 24/7, 360 ili možda 3.14159265359? Zašto je ova prošla godina bila - 2016.? Evo i nekih razloga iz 2016.

 

            Brexit

            Malo ko je mogao vjerovati da će 23. juna skoro pa 52 posto Britanaca izglasati izlazak iz EU. Šok je to bio za one koji su duboko vjerovali u temelje EU. Majke i oca svih onih koji njoj streme. Majke i oca demokratskog načela, liberalizma i ljudskih prava. Majke i oca jedne od članica, Grčke koju su dužničkom krizom uspjeli pretvoriti, u recimo bilo koju od siromašnih i potlačenih zemalja Afrike. „Tuđe nećemo, svoje ne damo“, ukratko bi se mogao objasniti animozitet koju je kako rekosmo 'skoro pa 52 posto' Britanaca osjećalo prema toj „visoko demokratskoj instituciji“. Malo ko je mogao vjerovati da će nekadašnji klaun iz Evropskog parlamenta Nigel Farage uspjeti u nezamislivom poduhvatu. Malo ko je vjerovao, ali to se desilo. Ono se desilo. Referendum se desio. Nagađa se sada kada će se želje i snovi većine Britanaca i ostvariti. Dvije, deset, dvadeset godina. Koliko god, narod, odnosno populisti su rekli svoje.  I uzalud prozivanja da Britaniji, ali i Evropi danas treba jedan Winston Churchil. Da ih trzne. Snažno udari šakom u stol i uzvikne „Ako smo ujedinjeni, ništa nije nemoguće. Ako smo podijeljeni, propast ćemo“. Jer Britaniji? Britaniji se desila 2016.

 

            Trump

            Malo ko je vjerovao u Trumpa. Malo ko je vjerovao da će još jedan klaun (istina veoma, veoma bogati klaun) izvući populiste iz američkog blata dugogodišnjeg „gnjeva i bijesa“. Amerika. Zemlja u kojoj se ispunjavaju svi snovi. Pa dovoljno je spomenuti samo buduću prvu damu, Slovenku Melanie i njene snove, da bi stvar bila kristalno jasna. Istina, Amerika ispunjava snove, snove pojedinaca. Zemlja je to koja je, sada je i zvanično, ispunila i one Trumpove. I to one najluđe. „Izgradit ćemo zid, zabraniti Kini da uvozi, ukinut ćemo sporazume o slobodnoj trgovini, bušiti i tražiti naftu tamo gdje je možda i nema, jer klimatske promjene su kineska podvala, one ne postoje“, govorio je (ok, ne baš tim riječima), novoizabrani, glavni svjetski klaun. I dok se većina svjetske populacije zabrintuo češkala po glavi u stilu „Really? Yeah right?“ fazona, Trump je gazio. I zgazio. Jer budimo iskreni, „american dream“ teško da može biti ostvariv u zemlji gdje iako dobiješ 3 miliona glasova više, gubiš. U zemlji u kojoj se ustav, zakoni, zakletve i mnogo štošta, baziraju na samo jednom. Onom gore. „In God we trust“ i „so help me God“, ako je suditi po Trumpovim najavama, postat će noćna molitva brojnih Amerikanaca. Koji će, vjerovatno, biti primorani i da prestanu sanjati. I birati. „Vrijeme očaja, vrijeme nade, jedni ruše, a drugi grade prolaze ratovi, padaju vlade, Pitove ruke više nisu mlade. Jer, od Aljaske do Meksika to je ona druga slika Pit, i to je Amerika“, opjevao je Štulić američki san. I da, SAD-u? Pa, SAD-u se desila 2016.

 

            Sirija

            Sirija nema klauna. Sirijci nemaju snove. Oni imaju Assada. Oni imaju ISIS. Imaju i Ruse, Turke, Francuze, Irance tu i tamo Saudijce. A oni su uglavnom tu da razore, sruše i unište. Baš kao što je uništen Alep, baš kao što je sravljen Homs. Ali koga oni da optuže? Populiste? Post-istinu? Boraca za sirijska prava je mnogo. Ali oni uglavnom sjede udobno smješteni u danas toplim prostorijama Londona, Istanbula, i inih evropskih gradova odakle nam šalju svježe, provjerene i ekskluzivne informacije o broju stradalih. Oni imaju, enorman broj bjelosvjetskih „građana“, koji će uz svesrdno poštovanje, u hladnoj noći ustati, sa svijećom i pokojim transparentom upozoriti na genocid, užas stradanja, djecu u prašini, djecu koja više ne plaču. I baš kao što je hladna ta noć, hladni su i oni, u nespoznavanju da rat, stradanje, bombardovanje i sve ostalo traje već pet godina. 1825 i kusur dana. Dok je broj izbjeglih i ubijenih hiljade puta veći. I dok se nižu „prije i poslije“ slike ovog nekadašnjeg raja na zemlji, uz mnogobrojne teorije zavjere o tome ko sve od svjetskih sila tu šta traži, Sirijci nemaju snove. Sirija nema klauna. Sirija, ipak, više ništa nema. Šta se desilo? Da, desila se 2016.

 

            Migranti

            „Gorki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije“...stotine hiljada migranata  koje se kao kapi vode rasipaju po Evropi, dok ih evropski zvaničnici u bobu prebrojavaju, zadajući obavezne kvote koliko će njih svaka članica primiti, sigurno nikada nisu čuli za Aleksu Šantića, autora stiha s početka ovog dijela. Stotine hiljada migranata potražilo je (i ove prošle) godine, svoju šansu. Za život. I puko preživljavanje. I dok se pustinje pretvaraju u izbjegličke kampove, a Sredozemno more (p)ostaje najvećom masovnom grobnicom na svijetu, granice prošarane zidovima i bodljikavom žicom, njihovo nezadovoljstvo je sve veće. Jer niti su u novoj zemlji vidjeli šansu, niti preživljavanje. „Moramo nastaviti raspravu o situaciji izbjeglica, i kako naše društvo i zemlje širom Evrope treba da reaguju na ljudsku katastrofu koja se trenutno odvija u Siriji. Koliko smo ljudi u mogućnosti da pomognemo, i gdje, i kako, treba da im pomognemo? Ovo je debata sa mnogim pitanjima i naizgled malo odgovora. Odbijajući da pomognemo ljudima koji stoje u redu ispred nas kojima je potrebna njega i pomoć, kvari naše moralne vrijednosti i shvatanja o pristojnosti i humanosti. A to je opasan put koji biramo“, rekla je Lisbeth Zornig Andersen, Dankinja koja je u svojoj zemlji osuđena novčanom kaznom zbog pomaganja – migrantima. Da, ono što se desilo Lisbeth i beskrajnom broju migranata je...pogađate. 2016.

 

            Terorizam

            I da, bez obzira na brojne teorije zavjere, od kojih su najzlokobnije one da Evropljani sami sebe ubijaju i da su sve to sami zaslužili, teroristički činovi kucali su na vrata starog kontinenta i ove godine. I to u najužasnijem mogućem obliku. Aerodromi, metroi, svečanosti dana bastilje, a potom i božićni sajmovi...Sumanuto gaženje kompletnih porodica dok gledaju vatromet? Neki možda i po prvi, ali i zadnji put. Mora da postoji neka nova riječ za ovakve masakre. Riječ koju će poput post-istine, možda već naredne godine usvojiti ugledni Oxford kao riječ godine. Jer „humano i lijepo“ iz rječnika pomalo i blijede,  sasvim lagano postaju pojmovi koje će neke buduće generacije tražiti samo u enciklopedijama (ili wikipedijama). „Radikaliziran“, „preobraćen“, „nekada fin momak“ - opisi su koje se uz ove ubice mogu pronaći u gotovo svakom tekstu svjetskih medija. Izolovan incident ili organizovano djelo. „Je suis....“ ili „zašto nije Sirija bitna kao Pariz/Nica/Berlin“, te post-istina kojom obiluju društvene mreže u pokušaju objašnjavanja i pojednostavljivanja bilo kakvog, pa i svjetskog poretka, dovoljan je pokazatelj, gdje mi, kao ljudi stojimo. I šta to uopšte znači? Ubistvo je ubistvo. Tačka. Nema potrebe objašnjavati, opisivati, teoretisati, pravdati. Šta se desilo? Pa, 2016.

 

            Filipini

            “Oni uništavaju našu djecu. Upozoravam vas, nemojte se miješati iako ste policajac jer ja ću vas lično ubiti“, reče The Punisher prije nego je širom Filipina počeo krvavi rat protiv dilera. Na desetine hiljada ljudi predalo se policiji, dok su drugi 'nesretnici' (njih preko 5.800) hladnokrvno likvidirani. Duterteu to ne smeta. Ne smeta mu ni da vrijeđa, ponižava. On je taj koji kažnjava, on je taj koji presuđuje, odlučuje ko 'ide', a ko 'ostaje' - bog koji hoda po zemlji. Za Punishera nema nedodirljivih: Obama, UN, Krivični sud, njemu nema ravnog. Pa kaže: „Hitler je masakrirao tri miliona Jevreja. Ima tri miliona zavisnika od droge. Bio bih sretan da ih pobijem", hladno izgovara Duterte.

            „Radio sam u više od 60 zemalja, pokrivao ratno stanje u Iraku i Afganistanu i proveo skoro čitavu 2014. godinu u zoni ebole u zapadnoj Africi, mjestu straha i smrti. Ono što sam vidio na Filipinima doseglo je novi nivo nemilosrdnosti; policajci nasumice ubijaju sve za koje postoji mrva sumnje da dilaju ili čak koriste drogu, osvetnici su ozbiljno shvatili Duterteov poziv da ih sve pokolju“, rekao je ugledni fotoreporter New York Timesa, Daniel Berehulak koji je za 35 dana provedenih na Filipinima bio svjedokom 57 ubistava.

            Igranje Boga, pa čak i u uslovima koji vladaju Filipinima, čak kada su u pitanju i  nemilosrdni dileri, opasan je segment svijeta u kojem živimo. Jer pravila više ne postoje, sud nema više nikakav smisao, a ljudski život izgubio je svaku vrijednost. Filipini su doživjeli 2016.

 

            Turska

            On ne ubija. On hapsi. On ne sudi. Ali traži smrtnu kaznu. On želi biti batina svima koji misle suprotno. Profesorima, vojnicima, policajcima, naučnicima, novinarima. Posebno novinarima. Ne postoji zvanični podatak koliko je od, kako ga podobni vole nazvati, 'propalog državnog udara', u Turskoj ljudi uhapšeno, maltretirano, pa pušteno. Pa ponovo uhapšeno...Začarani krug, rata protiv Gulenovaca i pučista, Erdoganu je samo dao krila. Pobijedivši državni napad, turski predsjednik ubijeđen je, nekako duterteovski da nema od njega većeg. Baš kao i da cilj opravdava sredstva. I dok ispod stola miješa ratne sirijske karte sa ruskim liderom, gotovo licemjerno upozorava EU da će preko granice pustiti 'bijesnu armiju izbjeglica', on je siguran da njegov 'rat' ima smisla. Rijetki su oni koji zbog toga prstom upiru u Erdoganovo lice tiranije, cenzuru koja je u Turskoj poprimila potpuno novi oblik, gušenje svake slobode i ljudskog prava. Iz petnih žila, Tayyip se trudi da ustav, sekularni ustav, podredi, a kome drugo nego sebi. Izvršna vlast treba pripasti predsjedniku, tj. meni, smatra Erdogan. Toliko zagrijan za ideju o supervladavini jednog, nespretno se izrazvši, Erdogan je još u januaru rekao: „Hitlerova Njemačka jedan je od primjera u istoriji u kojima je predsjednički sistem funkcionisao.“ I budali dovoljno. Erdogan i Turska, kao i njegovi neistomišljenici doživljavaju 2016.

 

            Žena, majka, kraljica... i 2016.

 

            Chibok i Boko Haram

            “Djeca ljudi nisu novac, djeca nisu odjeća koju nosite, djeca su ponos svojih roditelja“, rekao je otac jedne od oslobođenih djevojaka koje je Boko Haram držao u zarobljeništvu od aprila 2014. godine. Bila je mrkla noć kada su islamisti Boko Harama upali u školu, prerušeni u čuvare i oteli oko 250 djevojaka i djevojčica. Mjesecima je trajala borba za njihovo oslobađanje, apeli su upućivani sa svih strana. A potom su utihnuli. Nemilosrdnost islamističke grupe iz Nigerije iskazana je u više navrata na najbrutalnije načine strave i užasa. Ali, djevojčice koje su s njima nestale, uvijek su bile najočitiji primjer mržnje. One ljudske. Ostala je nepoznanica zašto su djevojke otete. Zbog toga što su kršćanke ili zbog toga što su jednostavno djevojke. Jer njihovi otmičari koji su ih držali u šumskim kampovima imali su i svoje uslove, preobratite se na islam i udajte se za nas ili postanite našim slugama. Preprodavane, silovane i mučene. Mnoge od njih postale su njihovim ženama, ako ne to onda mašinama. Mašinama za rađanje. I ništa drugo. Jednako kao i vijest o njihovom nestanku, u oktobru ove godine iznenadno je objavljeno puštanje na slobodu, njih 21. Krhke, ranjive i potpuno izgubljene, većina njih se nije izvukla. Djevojkama iz Chiboka desila se 2016.

 

            Jemen

            Humanost ovdje više ne postoji. Svijet je zatvorio oči na ono što se ovdje dešava“, rekao je jedan humanitarac u prisustvu sedmogodišnje Inaas. Inaas želi da se vrati svojoj kući i da se igra. Ali ne. S obzirom da joj je otac poginuo, ona sada mora pomoći svojoj majci u dnevnim obavezama. Više od 10 posto izbjegličkih domova (ako se tako mogu zvati) vode žene, a njih oko tri posto su djevojčice mlađe od 18 godina. Raseljene, djevojčice Jemena ostale su bez ikakve nade u zdravo i sretno djetinjstvo, uostalom kao i sva djeca ratnih zona širom svijeta.

            Ipak Inaas, kao i njene vršnjakinje u ogromnoj su opasnosti. Neimaština, tradicija ili nešto treće prisilit će ove djevojčice na udaju. I one će, baš poput djevojčica Chiboka postati mašinama. Za rađanje. Sluge prisiljene na život sa svojim napasnicima. Za razliku od nigerijskih djevojaka, one nisu otete. One su prodate. Izgubljene. Jer u zemlji gdje je porodično nasilje bilo prisutno u 92 posto domova i prije nego su sukobi počeli, mržnja prema majkama, sestrama i kćerkama samo je dobila još jači oslonac. Kobna 2016. pogodila je i žene Jemena.

 

            Žene gerilci - FARC

            „Žene su najgore. Ukoliko vas uhvate molite se da to bude muškarac gerile“, rekao je jedan vojnik specijalnih jedinica Kolumbije. Više od 40 posto gerilaca FARC-a činile su žene. Rame uz rame, dijelili su istu ideologiju sa muškarcima u 53-godišnjem ratu koji je odnio više od 220.000 života. Zvanično, rat je završen, a radi primirja koje je ove godine potpisano, predsjednik Kolumbije Juan Manuel Santos dobio je Nobelovu nagradu za mir.

            Ali, izgleda da su žene gerile još sretnije. Stravičan je podatak da je 80 posto žena koje su godinama pristupale FARC-u bile mlađe od 15 godina, te da su to uglavnom činile zbog teškog siromaštva, ali i seksualnog zlostavljanja u kući. Zlostavljanje među gerilcima je strogo zabranjeno, kao i romanse među njihovim članovima. Danas, žene gerile sanjaju. Sanjaju o tome da će poslije godina provedenih u gustim džunglama Kolumbije, napokon dobiti priliku da postanu inžinjerke, doktorice, arhitektice...šansu za bolji život. Šansu za život. Žene Kolumbije i FARC-a dobile su svoju 2016.

 

            Kuba

            Ona nije žena. Ona nije djevojčica. Ona je Majka. Zemlja. Kuba. Jedinstvena. Ova je godina Njena. Ova je godina simbol njenog oslobađanja. Ali i gubitka. Godinama smatrana prokletnicom, vješticom, Majkom svih zala, ovu je godinu dočekala sretnim vijestima, a završila tužnim. Stekla je novog, velikog prijatelja. Moćnog prijatelja. Ameriku. I više nije tako prokleta. Možda upravo radi toga i ona izgubi svoju čarobnost. A možda i radi toga što je Majka Kuba izgubila svog oca. Fidela. Jedna epoha je zvanično završila. Revolucija je završila. Brojne kontraverze su završile. Uprkos silnoj tugi, Majka Kuba može odahnuti. Bar na neko vrijeme. Ni Kubu nije poštedila 2016.

 

            Majka priroda

            I ona je majka. Najljepša, najveća, ali i najokrutnija od svih. U odnosu na nju, svi, apsolutno svi, postajemo jako, jako mali. I ranjivi. Ni ove nas godine nije poštedila. Svog bijesa. Potresa, poplava, suše, uragana, klizišta. Na desetine hiljada poginulih, uništenih, razorenih. Njoj se nije desila 2016. Njoj se 2016. dešava već jako dugo. I da, mi smo joj glavni krivci. A kako i ne bi bili? Majka kao majka, bezuslovno nam je pružila sve svoje ljepote, resurse, sve ono što obilno koristimo. A ne dajemo ništa zauzvrat. Naprotiv, mi je kao staru i iznemoglu ostavljamo na milost i nemilost. Iskorištavamo i zlostavljamo. A ona nam potiho vraća. Tamo gdje smo najkrhkiji. I ne, nije se Majki prirodi desila 2016. Ona se desila nama.

 

            Bob Dylan

            „A kad bi mogli vidjeti moje misli-snove, vjerovatno bi mi glava završila na giljotini, ali uredu je mama, to je život i život samo“, pisao je Bob Dylan u pjesmi „It's Alright, Ma (I'm Only Bleeding). Dylanova majka bila je njegov glavni oslonac, pokretač i snaga koja je od Dylana napravila vrhunskog tekstopisca i umjetnika. Umjetnika koji je ove godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Upravo je svojoj majci Betty napisao prve stihove. Nobelov komitet je u obrazloženju nagrade naveo da je Dylan nagrađen za “stvaranje novih poetskih izraza u okviru velike američke pjesničke tradicije”. Tradicije, u kojim je dobrim dijelom opjevao i Betty. Svoju majku. „Oh mother tell your children, not to do what I have done...“ e pa Bob, je učinio mnogo toga. Dobio je predsjedničku medalju slobode, 11 Grammyja, Oscara i Zlatni globus, kao i posebno priznanje Pulitzera. I eto, zapečatio sve Nobelom. Na ceremoniji se nije pojavio, a trebale su mu dvije sedmice da se uopšte javi komitetu. Kako reče, ostao je bez teksta. E da, Nobelu se desio Dylan. A Dylanu se desila 2016.

 

            Hillary Clinton

            U jeku izborne kampanje, društvenim mrežama se proširila fotografija, fotošopirana naravno, na kojoj su Hillary i Bill  mladi, nasmijani. Bill komentariše: „Misliš li da će jednog dana neko od nas dvoje ili možda oboje postati predsjednikom SAD-a?”, a Hillary odgovara: „Da, to će se desiti onog dana kad Bob Dylan dobije Nobelovu nagradu za književnost“. Originalnost autora ove fotografije, bila bi vjerovatno još poznatija da je Hillary zaista dobila izbore (što po demokratskom principu i jeste jer, kako rekosmo u prvom dijelu osvojila je tri miliona glasova više od Trumpa, no, Pit i to je Amerika). Ipak, Hillary nije dobila priliku postati prvom predsjednicom SAD-a. Ženom, majkom na čelu (valjda još uvijek) najmoćnije zemlje svijeta. Klaun jeste. I Hillary zadesi 2016.

 

            Brangelina

            “Postoje momenti kada sam cool, ali oni vole da se zezaju sa mnom. Vole da me ismijavaju. Misle da sam čudna. A ja sam samo....mala mama“, govorila je Angelina Jolie u intervjuu za The Guardian. Bilo je to u neko vrijeme mirne luke, braka sa Bradom i njihovih šestero djece. „Ponekad želim samo sjediti kod kuće i raditi nešto mirnije, samo BITI u svom životu. Znate, ne pokušavati riješiti sve stvari odjednom“, govorila je tada Jolie. Suočimo se sa činjenicom, Angelina je zvijezda o kojoj se govori više nego o bilo kome drugo. Troje usvojene i troje biološke djece, ožiljci, kancer, turbulentna i kontroverzna prošlost, UN, brak, a sada i razvod od Brad Pitta. Nekada najljepši par svijeta dočekao je 2016. Još jednom postao meta medija i top vijest širom svijeta. Ne vole se, razvode se. Nisu više Brangelina. Vrištalo je sa svih strana. Vrištalo, a onda i utihnulo.

 

            HRONOLOŠKI NIZ DOGAĐAJA U 2016. GODINI

           

            Među događajima u svijetu koji su obilježili 2016. godinu su sukobi, političke krize, izbori, teroristički napadi, nesreće i elementarne nepogode.

            Ono što će ostati upamćeno su teroristički napadi u Briselu, pokušaj državnog udara u Turskoj, predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), izlazak Velike Britanije iz Evropske unije (Brexit), ali i humanitarna kriza u Siriji koja traje već nekoliko godina.

            Prošlu godinu obilježio je pokušaj državnog udara u Turskoj, koji je 15. jula izvela teroristička organizacija Fetullahci (FETO). Teroristi FETO-a su tokom noći 15. jula, prije nego je pokušaj puča ugušen, ubili blizu 250 ljudi, a više od hiljadu ranili.

            U mnogim zemljama održani su predsjednički i parlamentarni izbori, a treba izdvojiti one u SAD-u, na kojima je pobijedio republikanski kandidat Donald Trump. Ističu se i izbori u Mijanmaru, na kojima je poslije 50 godina vladavine vojne uprave, prvi put izabran civil za predsjednika i to Htin Kyaw. Na izborima na Tajvanu Tsai Ing-wen je postala prva predsjednica te zemlje.

            Tokom proteklih 12 mjeseci preminuo je i veliki broj poznatih osoba, među kojima su predsjednik Uzbekistana Islam Kerimov, kralj Tajlanda Bhumibol Adulyadej, bivši predsjednici Izraela Shimon Peres, Grčke Konstantinos Stefanopulos, te Kube Fidel Castro.

            U 2016. godini preminuo je i svjetski poznati bokser Muhammad Ali, ali i talijanski pisac Umberto Eco.

            Slijedi hronološki niz najvažnijih događaja koji su se dogodili u 2016. godini:

 

            6. januar - Sjeverna Koreja saopštila da je testirala hidrogensku bombu. Međunarodna zajednica oštro je reagovala na ovaj čin Pyongyanga.

            7. januar - U bombaškom napadu na policijski centar za obuku u gradu Zlitan, u Libiji poginulo 50 ljudi, 127 ranjeno.

            8. januar - U Meksiku uhapšen narkobos Joaquin Guzman, poznat pod nadimkom ”El Chapo”.

            14. januar - Okončana epidemija ebole u Zapadnoj Africi. Od epidemije je preminulo 11.316 osoba.

            10. januar - Poslije borbe sa karcinomom preminuo je David Bowie. Rođen je kao David Jones, bio je jedan od najznačajnijih predstavnika glam rocka 1970-ih godina prošlog vijeka. Imao je izuzetan osjećaj za imidž i to kako ga publika doživljava, te je svoj vanjski izgled mijenjao kako je mijenjao i muzičke pravce i zvuk svojih pjesama. Neke od njegovih najpoznatijih pjesama su “Fame”, “Heores”, “Let's Dance”...

            16. januar - Međunarodna agencija za nuklearnu energiju (IAEA) saopštila da je Iran uveo sve mjere potrebne za početak provođenja nuklearnog sporazuma, nakon čega su SAD i EU ukinule sankcije Iranu.

            29. januar - Počeli pregovori o Siriji u Ženevi. Specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija (UN) za Siriju Staffan da Mistura sastao se sa delegacijom režima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

           

            10. februar - Iz ruku terorističke organizacije Boko Haram u provinciji Borno, na sjeveroistoku Nigerije spašena 324 taoca.

            12. februar - Poglavar Rimokatoličke crkve papa Franjo i poglavar Ruske pravoslavne crkve patrijarh Kiril sastali se na Kubi. Riječ je o istorijskom sastanku dva vjerska lidera od Velikog raskola u 11. vijeku.

            20. februar - Preminuo pisac Umberto Eco u 84. godini života. Svjetsku slavu stekao je djelom ”Ime ruže”. Ecove knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike i prodane u milionima primjeraka.

            26. februar - Šef kosovske diplomacije Hashim Thaci izabran za predsjednika te zemlje.

            29. februar - Dodijeljena najprestižnija nagrada u svijetu filma, Oscar. Oscara za najbolji film dobio je film ”The Revenant” (Povratnik), za najboljeg režisera nagradu je dobio Alejandro Gonzalez Inarritu, najboljeg glumca Leonardo DiCaprio, a glumicu Brie Larson.

           

            2. mart - Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je jednoglasno rezoluciju o proširenju postojećih sankcija protiv Sjeverne Koreje kao odgovor na njen nuklearni test 6. januara. Prijedlog rezolucije dogovorile su prethodno SAD i Kina.

            6. mart - U samoubilačkom napadu u iračkom gradu Al Hilahu poginule 52, a ranjeno 100 osoba. Odgovornost za napad je preuzela teroristička organizacija ISIS.

            15. mart - Poslije 50 godina vladavine vojne uprave u Mijanmaru, prvi put izabran civil za predsjednika i to Htin Kyaw.

            18. mart - Evropska unija (EU) i Turska potpisale sporazum o readmisiji izbjeglica.

            19. mart - U padu aviona aviokompanije FlyDubai na jugu Rusije, poginula 61 osoba.

            20. mart - Američki predsjednik Barack Obama posjetio Kubu. Obama je postao prvi američki predsjednik koji je ovu zemlju posjetio nakon pauze od 88 godina.

            22. mart - U Briselu izvedeni teroristički napadi na aerodrom Zaventem i metrostanicu Maelbeek. Poginule su 32 osobe, a 270 ih je ranjeno. Odgovornost za napad preuzela je teroristička organizacija ISIS.

            24. mart - Radovan Karadžić osuđen je na kaznu od 40 godina zatvora za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

           

            2. april - U Nagorno Karabahu armenska vojska otvorila vatru na položaje i naseljena područja Azerbejdžana. Ministarstvo odbrane Azerbejdžana saopštilo je kako je u sukobima do kojih je došlo ubijen 31 azerbejdžanski i 240 armenskih vojnika.

            3. april - Jedanaest i po miliona dokumenata procurilo je iz kompanije Mossack Fonseca iz Paname, koja je brojnim svjetskim državnicima pomagala u pranju novca i izbjegavanju plaćanja poreza.

            5. april - U poplavama i klizištima u Pakistanu stradalo 212 osoba.

            17. april - U zemljotresu jačine 7,8 stepeni po Richteru koji je pogodio Ekvador, poginula 661 osoba, a više od šest hiljada ljudi je povrijeđeno. Gotovo 30.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom, a šteta je procijenjena na tri milijarde dolara.

            21. april - U 57. godini života preminuo je legendarni muzičar Prince. Karijeru je započeo krajem 1970-tih, a proslavio se hitovima “Little Red Corvette”, “Let's Go Crazy”, “When Doves Cry” i “Purple Rain”. Tokom karijere je snimio 39 studijskih, četiri live albuma, šest kompilacijskih, 17 video albuma, jedan remix album, 104 singla te 136 spotova. Obavio je ukupno 28 turneja od 1979. do 2015. godine. Dobitnik je sedam Grammy nagrada. Na listi ”Najboljih 100 pjesama svih vremena” koju je sastavio časopis ”Rolling Stone” našao se na 28. mjestu.

            24. april - Na prijevremenim parlamentarnim izborima Srpska napredna stranka (SNS) predsjednika Aleksandra Vučića sa više manjih koalicionih partija osvojila je najviše glasova u Narodnoj skupštini Srbije čime je Vučić dobio mandat za sastav još jedne srbijanske vlade.

           

            1. maj - Požari zahvatili provinciju Alberta u Kanadi. Vatrena stihija u potpunosti je uništila oko 2.000 stambenih i poslovnih objekata, a šteta je procijenjena na devet milijardi dolara.

            7. maj - Sadiq Khan izabran za gradonačelnika Londona. Khan je prvi gradonačelnik Londona koji je Musliman.

            15. maj - Na 61. takmičenju za pjesmu Evrovizije pobijedila Tatarka Jamala, pravog imena Susana Jamaladinova. Ona je pobijedila s pjesmom pod nazivom “1944.”, posvećenoj masovnoj deportaciji Tatara s Krima 1944. godine koju je naložio tadašnji sovjetski lider Josif Visarionovič Staljin.

            23. maj - Turska bila domaćin prvog Humanitarnog samita Ujedinjenih nacija (UN). Samit je održan u Istanbulu, a prisustvovalo je više od 60 šefova država i vlada.

            24. maj - Ispražnjen izbjeglički kamp u Idomeniju na grčko-makedonskoj granici u kojem se nalazilo 9.000 migranata.

           

            4. juni - U 74. godini preminuo poznati bokser i svjetski šampion u teškoj kategoriji Muhammad Ali.

            12. juni - Afganistanac Omar Mateen (29) u Orlandu, saveznoj američkoj državi Florida, usmrtio 49 ljudi, 53 ranio.

            18. juni - Egipatski sud osudio je bivšeg predsjednika Mohameda Morsija na ukupno 40 godina zatvorske kazne u slučaju navodne špijunaže za Katar.

            21. juni - U Mostaru zvanično iz štampe izašla obimna dokumentarna knjiga “Mostar - vječni grad” čiji je autor Ensvid Hadžajlić - MosHer. Knjigu je vrhunski kvalitetno štampala i izdala “IC štamparija Mostar”.

            23. juni - U Ujedinjenom Kraljevstvu održan referendum o napuštanju Evropske unije. EU je željelo napustiti 52 posto glasača.

            25. juni - U napadu ruskih ratnih aviona vakumskom bombom na naselje i džamiju u mjestu El-Kuriye, koje pripada sirijskom gradu Deir ez-Zor, poginulo je 35, a ranjeno 70 ljudi.

 

            (Nastavlja se)
03.01.2017.

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

            *NAPOMENA: Izvor informacija za tekst koji slijedi je korišten sa portala bh-index.com, federalna.ba, aa.com.tr/ba i sportsport.ba

Ensvid Hadžajlić - MosHer

           

            7. juli - Iz Mediteranskog mora izvučeno 217 tijela migranta čiji je brod potonuo 18. aprila 2015. godine.

            14. juli - U terorističkom napadu u Nici ubijeno 84 ljudi, a ranjeno oko 200. U Francuskoj je proglašena trodnevna žalost.

            15. juli - Vojna lica odana terorističkoj organizaciji Fetullahci (FETO) pokušala su izvesti državni udar u Turskoj. Teroristi FETO-a su tokom noći ubili oko 250 ljudi, a više od hiljadu ranili.

            26. juli - Avion na solarnu energiju ”Solar Impulse 2” sletio u Abu Dhabi i time okončao put oko svijeta. Riječ je o prvom avionu koji je obišao svijet koristeći samo solarni pogon.

            27. juli - Hillary Clinton, objavila zvaničnu kandidaturu na predsjedničkim izborima u SAD-u i time postala prva kandidatkinja za šefa države SAD-a.

           

            9. avgust - Indijka Irom Sharmila okončala štrajk glađu koji je trajao 16 godina.

            24. avgust - U zemljotresu jačine 6,2 stepeni po Richteru koji je pogodio unutrašnjost Italije poginule su 292 osobe.

           

            11. septembar - Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na izborima u Hrvatskoj osvojila 61 mandat.

            21. septembar - U brodolomu na sjeveru Egipta utopile se 204 osobe. Spašene su 164 osobe koje su se nalazile na brodu.

            27 . septembar - Američka administracija donijela odluku da poslije 55 godina postavi prvog ambasaora na Kubi, zemlji s kojom je diplomatske odnose prekinula 1961. godine. Izabran je Jeffrey DeLaurentis.

            28. septembar - U 93. godini preminuo bivši izraelski predsjednik Shimon Peres.

           

            2. oktobar - Na referendumu u Kolumbiji odbijen istorijski mirovni sporazum koji je predviđao okončanje sukoba koji u zemlji traju više od pola vijeka.

            3. oktobar - Nobelovu nagradu za medicinu dobio japanski naučnik Yoshinori Ohsumi.

            4. oktobar - Nobelovu nagradu za fiziku dobili naučnici David J. Thouless, F. Duncan M. Haldane i J. Michael Kosterlitz.

                               - Uragan Matthew koji je pogodio Haiti, Jamajku, Kubu, Dominikansku Republiku i SAD odnio oko 900 života.

            5. oktobar - U 89. godini preminuo prvi predsjednik Slovačke Michal Kovač.

            16. oktobar - Na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori pobijedila Demokratska partija socijalista Crne Gore (DPS).

            17. oktobar - U Iraku pokrenuta akcija oslobađanja Mosula od terorističke organizacije ISIS.

           

            8. novembar - Na predsjedničkim izborima održanim u SAD-u pobjedio republikanski kandidat Donald Trump.

            22. novembar - Azra Bašić, osumnjičena da je počinila ratni zločin tokom rata u Bosni i Hercegovini, iz SAD-a izručena Bosni i Hercegovini.

            26. novembar - U 90. godini preminuo bivši predsjednik Kube Fidel Castro.

            29. novembar - U avionskoj nesreći do koje je došlo u Kolumbiji poginule 72 osobe, među kojima se nalazila i postava brazilskog fudbalskog tima Chapecoense.

           

            10. decembar - U terorističkom napadu u Istanbulu u blizini stadiona fudbalskog kluba Bešiktaš ubijene 44 osobe.

            11. decembar - U nesreći do koje je došlo u Nigeriji, nakon što se urušio krov crkve, poginulo više od 200 ljudi.

            15. decembar - U Siriji postignut dogovor o prekidu vatre u istočnom dijelu Alepa. Od 15. novembra do tada su režimske snage sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada i njihove pristalice u istočnom dijelu Alepa usmrtile 1.138 civila.

            16. decembar - U napadu na evakuacijski konvoj koji je krenuo iz istočnog dijela Alepa ubijeno 14 ljudi.

            18. decembar - Preminula je glumica Zsa Zsa Gabor. Porijeklom je iz Mađarske, a ostavila je svoj pečat u Hollywoodu. Glumila je u više od 30 filmova, a među najpopularnijima su “Moulin Rouge” i ”Queen of Outer Space”.

            19. decembar - U terorističkom napadu u Ankari ubijen ruski ambasador u Turskoj Andrey Karlov.

                                    - U terorističkom napadu na Božičnom sajmu u Berlinu ubijeno 12, a ranjeno oko 50 ljudi.

            25. decembar - Ruski putnički avion koji je pripadao Ministarstvu odbrane Rusije, srušio se u Crno more nekoliko minuta poslije polijetanja iz Sočija. U ovoj nesreći je poginulo 92 ljudi.

                                      - Preminuo je George Michael, rođen 1963. godine. Rođen u Londonu kao Georgios Kyriacos Panayiotou Michael, pjevač grčkog porijekla, najveću popularnost doživljava ‘80-tih godina hitom “Wake me up before you Go-Go”. U tridesetogodišnjoj karijeri osvojio je brojne muzičke nagrade - tri Brit Awardsa, četiri MTV Video Music Awardsa, tri American Musical Awards i dva Grammyja. Jedan od njegovih najvećih hitova nosi naziv “Last Christmas” (Posljednji Božić).

            27. decembar - Slavna glumica Carrie Fisher, najpoznatija po ulozi princeze Leije u Star Warsu, preminula je u 60. godini života.

            28. decembar - Majka Carrie Fisher, proslavljena 84-godišnja glumica, Debbie Reynolds preminula je dan poslije kćerkine smrti.

            Kako pišu strani mediji, pozlilo joj je dok je sa sinom Toddom Fisherom u njegovoj kući na Beverly Hillsu dogovarala detalje Carrie-na sprovoda. Hitna pomoć pozvana je oko 13 sati, a nekoliko sati kasnije je objavljeno da je preminula.

            “Željela je biti s Carrie. Tako mi nedostaje, želim biti s Carrie, rekla mi je”, ispričao je Todd za ABC News. To su bile i njene zadnje riječi.

            Debbie se proslavila pedesetih godina prošlog vijeka ulogama u “Singin’ In The Rain”, “Three Little Words”, “It Started with a Kiss”, a posljednjih godina glumila je u brojnim TV serijama.

            Prošle je godine osvojila počasnog Oscara, nagradu Jean Hersholt za svoj humanitarni rad, ali je bila previše bolesna da dođe na dodjelu. Za Oscara je bila nominovana 1965. godine za ulogu u filmu “The Unsinkable Molly Brown”, ali ga je osvojila Julie Andrews za ulogu u “Mary Poppins”.

            Na vrhuncu karijere Debbie je doživjela brojne teške trenutke. Carrie-in otac Eddie Fisher ostavio je Debbie zbog Elizabeth Taylor, dok joj je drugi muž uzeo milione.

 

 

 

            SPORTSKI DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI 2016. GODINU

 

            Prošla godina donijela je mnoštvo veoma zanimljivih sportskih događaja, pa su svi zaljubljenici u sport mogli da uživaju. Svjedočili smo raznim rekordima, iznenađenjima, dominacijama, pa je vrijeme i da se prisjetimo kako je sve izgledalo u hronološkom nizu.

           

            Evropsko prvenstvo u vaterpolu

            Evropsko prvenstvo u vaterpolu održano je po 32. put, a domaćin je od 10. do 23. januara bio glavni grad Srbije Beograd. Učešće je uzelo 16 reprezentacija, a sve utakmice igrane su u beogradskoj Kombank Areni. Završnicu turnira gledalo je preko 18.000 gledaoca čime je postavljen novi rekord u vaterpolu. Jedini debitant bila je Malta, a titulom najboljih po treći put zaredom okitila se reprezentacija Srbije.

 

            Evropsko prvenstvo u rukometu

            Evropsko prvenstvo u rukometu ove godine održano je u Poljskoj od 15. do 31. januara. Učešće je uzelo 16 zemalja, računajući i pet zemalja iz regiona (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Makedonija). Ukupno je odigrano 48 mečeva, a najbolji strijelac turnira bio je Španac Valero Rivera Folch koji je postigao 48 golova. Za najboljeg igrača proglašen je također Španac Raul Entreirros. Titulom se, po drugi put u istoriji, okitila reprezentacija Njemačke koja je u finalu slavila protiv Španije sa 24:17. Treća je na kraju završila Hrvatska, a četvrta Norveška.

 

            Evropsko prvenstvo u futsalu (malom fudbalu)

            Srbija, tačnije Beograd, organizovali su i Evropsko prvenstvo u futsalu (malom fudbalu) početkom ove godine. Učešće je uzelo 12 država, a prvenstvo se igralo od 2. do 13. februara. Titulom najbolje reprezentacije okitila se Španija koja je u finalu bila bolja od Rusije 7:3. Gledaoci su mogli uživati u sjajnim potezima portugalskog majstora Ricardinha, ali njegova reprezentacija poražena je u četvrtfinalu od Španije.

 

            Super Bowl

            Super Bowl je tako veliko takmičenje da ga na kraju svake godine vrijedi spomenuti među najveće sportske događaje. Santa Clara je 7. februara ugostila jubilarni 50-ti Super Bowl u kojem su igrali Denver Broncosi i Carolina Panthersi. Broncosi su na kraju slavili 24:10 pred 71.000 gledaoca. Za MVP-a izabran je linebacker pobjedničke ekipe Von Miller. Nacionalnu himnu pred početak meča pjevala je Lady Gaga.

 

            Roland Garros

            Srbijanski teniser Novak Đoković zauvijek će pamtiti Roland Garros 2016. godine, jer je upravo poslije ovog turnira ušao među teniske besmrtnike. Novak je dugo čekao titulu na Roland Garrosu kako bi konačno kompletirao sve titule sa Grand Slam turnira i dočekao je. U finalu se sastao sa Andyjem Murrayjem kojeg je savladao sa 3:1, po setovima 3:6, 6:1, 6:2 i 6:4.Turnir je održan od 22. maja do 5. juna u Parizu.

 

            Finale evropske Lige šampiona u fudbalu

            Baš kao i Super Bowl i finale evropske Lige šampiona u fudbalu je događaj koji vrijedi spomenuti na kraju svake godine. Liga šampiona nikada nije iznevjerila njene vjerne obožavatelje, a tako je bilo i ove godine. U velikom finalu igrali su Real Madrid i Atletico Madrid. Real je pred finale izbacio Manchester City, dok je Atletico bio bolji od Bayerna. Finale je odigrano u Milanu pred 71.000 gledaoca 28. maja. Real je poveo golom Ramosa u 15. minuti, a Atletico je izjednačio u 79. minuti preko Carrasca. U dodatnih 30 minuta nije bilo golova pa se pristupilo izvođenju penala. Jedini promašeni penal izveo je Juanfran i Real je slavio sa 5:3, a pobjednički gol postigao je Ronaldo.

 

            Copa America u fudbalu

            Copa America Centenario u fudbalu održana je od 2. do 26. juna u Sjedinjenim Američkim Državama. Učestvovalo je ukupno 16 reprezentacija, a titulu je na kraju odnijela po drugi put zaredom reprezentacija Čilea. Čileanci su se u velikom finalu sastali protiv Argentine, a poslije regularnog toka i produžetaka golova nije bilo. Pristupilo se izvođenju penala, a tamo su se bolje snašli Čileanci koji su slavili sa 4:2. Zanimljivo, jedan od dva penala za Argentinu promašio je Leo Messi koji je poslije meča rekao da više neće igrati za reprezentaciju i to je sigurno bio detalj koji je obilježio ovogodišnje takmičenje Copa America. Ipak, Messi se nakon nekoliko mjeseci predomislio pa je ponovo obukao dres Argentine. Najefikasniji fudbaler turnira bio je Eduardo Vargas iz Čilea sa šest golova, dok je Messi postigao gol manje. Za najboljeg fudbalera proglašen je Čileanac Alexis Sanchez.

 

            Evropsko prvenstvo u fudbalu

            Po prvi put su na Evropskom prvenstvu u fudbalu učestvovale 24 reprezentacije i to definitivno nije donijelo poboljšanje, barem kada je u pitanju ljepota fudbala. Većina utakmica donijela je dosadan fudbal, a na kraju su se u svemu najbolje snašli hrabri Portugalci koji su u velikom finalu slavili protiv domaćina Francuske sa 1:0 poslije produžetaka. Proširenje Eura donijelo je i pet debitanata (Albanija, Island, Sjeverna Irska, Slovačka i Vels), a od njih se najbolje snašao Vels koji je igrao u polufinalu. Najbolji strijelac i fudbaler turnira bio je Antoine Griezmann koji je postigao šest golova na takmičenju. U prosjeku je postignuto 2,12 golova po meču, što svakako nije zadovoljilo ljubitelje fudbala. Finalni meč obilježila je povreda Cristiana Ronalda koji je teren napustio tokom prvog poluvremena, ali Portugalci su na kraju ipak uspjeli slaviti i to golom Edera u drugom produžetku. Prvenstvo se održalo u Francuskoj od 10. juna do 10. jula.

 

            Olimpijske igre

            Centralni događaj cijele godine bile su Olimpijske igre u Riju. Učešće je uzelo čak 11.544 sportista iz 205 zemalja širom svijeta računajući i 11 takmičara iz Bosne i Hercegovine. Ceremonija otvaranja održana je 5. avgusta, a ceremonija zatvaranja 21. avgusta. Uvjerljivo najviše medalja osvojile su Sjedinjene Američke Države (121) od čega 46 zlatnih. Iza njih (po broju zlatnih medalja) je Velika Britanija koja ih je skupila 27, dok je Kina imala jednu manje. Slijede Rusija (19) i Njemačka (17). Nijedan takmičar iz BiH nije uspio ući u finale svojih disciplina, a najbolji rezultat zabilježio je Amel Tuka koji je zaustavljen u polufinalu trke na 800 metara.

 

            Paraolimpijske igre

            Obzirom da su događaji poredani po kalendaru, stigli smo i do posljednjeg važnog sportskog događaja u 2016. godini, a to su Paraolimpijske igre u Riju. Učešće je uzelo 4.342 takmičara iz 159 zemalja računajući i bosanskohercegovačku reprezentaciju u sjedećoj odbojci koja je osvojila srebrnu medalju nakon što su u velikom finalu poraženi od Irana sa 3:1 u setovima. Najviše medalja osvojila je Kina, čak 239, od čega 107 zlatnih. Iza njih je Velika Britanija sa 147 medalja, odnosno 64 zlatne. Takmičenje je održano od 7. do 18. septembra.

27.08.2016.

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

            Sve svoje drage prijatelje, poznanike, kao i sve zaljubljenike u naš Mostar, obavještavam da je iz štampe izašla moja prva knjiga „Mostar - vječni grad“.
            Knjigu je štampala i izdala „IC štamparija“ iz Mostara. Knjiga je rađena u tvrdom šivenom povezu i u tvrdim koricama, u B5 formatu (23.5 cm x 16.5 cm - dimenzije stranica) i sadrži 976 stranica i preko 280 fotografija raznih dimenzija i iz raznih vremenskih perioda Mostara.
            Izdavač (IC štamparija Mostar) će uskoro organizovati i njenu zvaničnu promociju u Mostaru, a do tada, od danas je možete već kupiti, ili naručiti direktno preko mene. Cijena knjige kupljene na licu mjesta u Mostaru (kao i narudžba za sve države sa prostora bivše Jugoslavije) košta 45 konvertibilnih maraka, a narudžba za sve ostale države Svijeta je 45 američkih dolara.
            Za sve pojedinosti možete se obratiti lično meni na e-mail adresu: mostar4ever@sbcglobal.net

            ili privatnom porukom na moj Facebook profil: https://www.facebook.com/ensvid.hadzajlic

            ili privatnom porukom na moju Facebook stranicu MosHer: https://www.facebook.com/MosHer-114827975207804/

 

            Veliko hvala!
            S poštovanjem,
            Ensvid Hadžajlić MosHer - autor knjige

 

            Pošto na ovom Blogger.ba ne može u cjelosti stati sadržaj knjige u ovaj isti post, možete kliknuti na sljedeći link, koji je za post sa mog bloga na Blogspot.com i koji u jednom postu ima cjelokupan sadržaj:  http://bymosher.blogspot.com/2016/08/o-prodaji-knjige-mostar-vjecni-grad.html
06.01.2016.

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

     *NAPOMENA: Tekst koji slijedi priredio je Smail Špago za mostarsku Novu Slobodu (http://www.novasloboda.ba). Inače, ovaj tekst prenosim sa Smajinog bloga (http://www.spagosmail.blogspot.com) gdje ga možete vidjeti sa svim odabranim fotografijama.

Ensvid Hadžajlić - MosHer

 

 

     Donosimo pregled događaja koji su uzbudili svijet u protekloj godini

 

     Grčka finansijska kriza, kao i kriza u Ukrajini, držale su Evropu čvrsto u zagrljaju u prvoj polovini godine, isto kao i izbjeglička kriza u drugoj polovini.   Svijet je potresla katastrofa aviona Germanwingsa, u martu protekle godine, kao i teroristički napadi takozvane “Islamske države” na razne ciljeve u svijetu.

     Bilo je vrlo malo događaja koji su nas obradovali. Ovdje moramo napomenuti fantastične pobjede Amela Tuke na najvećim svjetskim atletskim takmičenjima ove godine, i nadu da će Bosna i Hercegovina konačno dobiti i olimpijsku medalju na OI u Riju 2016. godine.

     Moramo ustati i spomenuti uspjeh mladih, zlatnih košarkaša, koji su u avgustu razgalili srca osvajanjem zlatne medalje na Evropskom juniorskom prvenstvu.

     Za razliku od njih, nismo se previše mogli radovati uspjesima naših rukometaša, košarkaša, kao ni fudbalera, koji su se po treći put sapleli u baražu za jedno veliko takmičenje.

 

     Januar
     Godina samo što je počela, a Francusku je potresao talas terora. Prilikom napada na satirični magazin „Charlie Hebdo” poginulo je dvanaest ljudi.

     Sa Svjetskog prvenstva naši rukometaši se vraćaju sa samo jednom pobjedom u grupi, protiv Irana i četiri poraza, uz nadu da će ovo prvo učešće na jednom velikom takmičenju biti jedno pozitivno iskustvo za buduće nastupe.

 

     Februar
     Polovinom februara dešavala se prava drama sa izbjeglicama u Sredozemnom moru. Sve više izbjeglica odlučivalo se na opasan morski put iz pravca Libije. Brodovi su se prevrtali, izbjeglice ginule. Spašeno više od tri hiljade izbjeglica.

     Evropska unija se našla pred dužničkim problemom Grčke, koja je zahtjevala daljnju finansijsku pomoć, sa čime se nisu slagale mnoge članice Unije. Pomoć u vidu trećeg programa stigla je ipak u ljeto.

     Nagradu Oscar za najbolji film, na 87. dodjeli Oscara, podijelili su filmovi „Birdman” i „Grand Budapest hotel”, sa po četiri Oscara, a Eddie Redmayne je dobio Oscara za najboljeg glumca.

 

     Mart
     Mart su obilježile dvije katastrofe. Prva je bila teroristički napad na jedan muzej u Tunisu, u kome su teroristi uzeli kao taoce veliki broj ljudi, pri čemu je više ljudi izgubilo život.

     Nesreća godine desila se 24. marta u francuskim Alpama, kada je u avionskoj nesreći poginulo 150 osoba, od kojih je većina bila porijeklom iz Njemačke. Francuski istražioci polaze od toga da je pad aviona namjerno izazvao kopilot aviona.

 

     April
     U Njemačkoj je Bayern iz Munchena prijevremeno postao šampion Njemačke u fudbalu, po 25. put.

     Tokom čitavog aprila, kao i prethodnih mjeseci stizale su vijesti o drami izbjelgica u Sredozemnom moru. Hiljade su spašene, a mnogima je to putovanje bilo zadnje u životu.

     U aprilu ja zabilježena aktivnost vulkana Calbuco u Chileu, što je bio samo jedan od brojnih vulkana koji su bili aktivni tokom čitave protekle godine.

 

     Maj
     U kraljevskoj porodici u Londonu, na svijet je došla nova princeza, Charlotte Elisabeth Diana.

     A u Berlinu je jedna 65. godišnjakinja na svijet donijela zdrave četvorke. Slučaj je izazvao brojne komentare, između ostalog, da je jedna trudnoća u tako poodmakloj životnoj dobi opasnija za majku nego za bebe. Usput. Majka četvorka tada je već bila sedmerostruka baka.

     Na takmičenju Evrovision Song Contest, pobjedu je odnijela Švedska, pjesmom Heroes u izvođenju Mans Zelmerlowa.

 

     Juni
     Početkom juna na vidjelo izlazi afera unutar Svjetske fudbalske organizacije FIFA. Samo četriri dana nakon izbora za predsjednika, Sep Blatter je ponudio ostavku, pošto je FBI protiv njega posredovao zbog korupcije.

     Barcelona je osvojila Ligu šampiona pobjedivši Juventus u finalu.

     Najviši državnici okupljeni u okviru grupe G7 sastali su se u dvorcu Elmau u Njemačkoj. Iako na skupu nije bio prisutan ruski predsjednik Putin, on sam se prethodno pobrinuo za dovoljno materijala za razgovor. G7 je zaprijetio oštrijim sankcijama Rusiji pogorša li se stanje na istoku Ukrajine, navedeno je u zaključcima summita, a između ostalog data je podrška čelnika te grupe da se globalno zagrijavanje ograniči do 2 stepena Celzijusa.

 

     Juli
     Mjesec je počeo talasom vrućina na području čitave Evrope, kada su u skoro svim područjima kontinenta mjerene temperature preko 40 stepeni. Tako vruće nije bilo ni jedne godine od početka mjerenja temperatura 1881. godine.

     Na planetu Pluton spustila se sonda „New horizons”, nakon više od devet godina leta i preko pet milijardi kilometara puta tamo i ovamo, koliko treba poslatim podacima da se vrate na zemlju.

     NASA je otkrila planetu veoma sličnu planeti zemlja, a istraživači diskutuju da li bi na toj planeti, barem teoretski, bio moguć život za čovjeka.

 

     Avgust
     Mostar je polovinom avgusta bio domaćin svjetskog prvenstva u skokovima u vodu Red Bul Cliff Diving. Na takmičenju se okupila elita svjetskih skakača u vodu, a Mostar je na trenutak dospio u vrh svjetskog interesovanja po nečemu pozitivnom.

     Mjesec je naznačio dešavanja koja će tek koji mjesec kasnije kuliminirati u Evropi. Talas izbjeglica iz Sirije i susjednih zemalja prvo je preplavio Grčku, a tek kasnije se razmilio prema Evropi.

     Izbjeglička kriza donijela je prve žrtve, kad su u jednom kamionu hladnjači otrkrivena beživotna tijela 71 osobe, među njima i četvoro djece. Do smrti je došlo zbog gušenja, a vozač kamiona, koji je pobjegao, i pet saučesnika, uhvaćeni su i zatvoreni.

     Kraj mjeseca obilježila je njemačka kancelarka Anglela Merkel izjavom, da će Njemačka uspjeti da prevlada krizu izbjeglica, bez obzira na protivljanje većeg broja zemalja članica EU.

     Za nas će avgust protekle godine ostati u sjećanju po dva sportska događaja, za koje su zaslužni mladi košarkaši i Amel Tuka. Mladi košarkaši do 16 godina vratili su se sa zlatnom medaljom sa Evropskog prvenstva iz Litvanije, pobjedom nad domačinima, pri čemu je Džanan Musa proglašen najboljim igračem Eurobasketa, a u prvoj petorci se našao i naš košarkaš Njegoš Sikiraš.

     Amel Tuka je proteklu godinu započeo pobjedom na Balkanskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu, pa na Evropskim igrama u Monaku, da bi se sa Svjetskkog prvenstva u Pekingu vratio sa bronzanom medaljom u trci na 800 metara.

 

     Septembar
     Na Evropskom prvenstvu za košarkaše, slično kao i rukometaši u januaru, kući smo se vratili sa jednom pobjedom, i nadom da će sljedeći put biti bolje.

     Svijet je saznao za detalje falsifikovanja certifikata za nova vozila VW, u kojima su upisane vrijednosti ispuštanja CO2 manje od stvarno izmjerenih, čime je bilo obuhvaćeno nekoliko milona novih vozila, koja su povučena iz prodaje.

     Fudbaler Robert Lewandowski se pobrinuo da za devet minuta utakmice protiv glavnog konkurenta Wolfsburga postigne pet golova i postavi ni manje ni više nego pet svjetskih rekorda, za najbrže postignutih pet golova u istoriji fudbala.

     Krajem mjeseca, iznad Evrope se desilo pomračenje Mjeseca, pri čemu je Mjesec dobio bakarnu boju. Pojava veoma rijetka.

     U isto vrijeme, stigla je vijest sa Marsa da tamo postoji tekuća voda, što bi bio jedan od preduslova za mogući život na ovoj planeti, što je pokazano izmjerenim podacima koje je dala NASA.

 

     Oktobar
     U Njemačkoj na vidjelo izbijaju podaci koji ukazuju da je dobijanje Svjetskog prvenstva u fudbalu 2006. godine bilo kupljeno milionskim podmićivajem nekih članova iz Izvršnog komiteta FIFA.

 

     Novembar
     Petak, i uz to još 13. bio je crni petak u Parizu, koji po drugi put u istoj godini dolazi pod udar talasa terorizma. Pri tome su ubijene najmanje 130 osobe, a 324 ranjene. Odgovornost za napad preuzeo je ISIS.

     Krajem mjeseca zaoštrava se svjetska situacija, kada Turska u graničnom području između Sirije i Turske obara jedan ruski vojni avion.

     Na sportskom planu zabilježen je poraz jedne ere u boksu. Za iznenađenje se pobrinuo Britanac Tyson Furi, koji je pobijedio do tada nepobjedivog Wladimira Klitschka i uzeo mu sve četiri titule svjetskog prvaka u boksu u teškoj kategoriji, koje je on do tada neprikosnoveno držao u svojim rukama.

     Novembar je, konačno, ugasio nadanja svih nas da bi iduće godine mogli zaigrati na Evropskom prvestvu u fudbalu u Francuskoj. Po treći put, naši Zmajevi nisu prošli baraž. Ovog puta prepreka se zvala Irska, nakon poraza u Dublinu, slijedio je neriješen rezultat u Zenici i kraj nadanja.

 

     Decembar
     Početkom decembra registrovan je milioniti izbjeglica iz Sirije i Srednjeg istoka, koji je preko Turske, Grčke, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Austrije ušao u Njemačku. Za veliki broj izbjeglica, Njemačka je njihov obećani cilj.

     Decembar je obilježio i dugo najavljivani sedmi dio filmskog serijala „Rat zvijezda” pod naslovom „Buđenje moći”, što je, istovremeno, u čitavom svijetu izazvalo rušenje rekorda u broju prodatih kino ulaznica.

     Ministri zemalja učesnica Međunarodne konferencije o klimi, koja je održana u Parizu, usvojili su istorijski sporazum o ograničavanju globalnog zagrijavanja Izaslanici 195 država odobrili su sporazum, koji nudi nadu da čovječanstvo može da izbjegne katastrofalne klimatske promjene i sprovede energetsku revoluciju.

     Ovo je ujedno bila i vijest godine, koja je dala bar malo nade za budućnost čitave planete.

 

     Priredio: Smail Špago
     (Novasloboda.ba)
24.08.2015.

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

     *NAPOMENA: Izvor informacija za tekst koji slijedi je korišten sa nostalgija.com, a originalni autor teksta je Novica Marković - Zastava 101 Klub

Ensvid Hadžajlić - MosHer

 

 

     Koliko vozača ZASTAVE 101 i ljubitelja automobilizma uopšte zna šta je Ekspedicija “ZASTAVA 101 - Kragujevac-Kilimandžaro”?

     Odgovor je malo.

     Poslije više od 40 godina od Ekspedicije Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro, javnost je u potpunosti zaboravila na ovu, u svoje vrijeme, nevjerovatnu avanturu. Sve je počelo 2004. godine kada je jednostavnim ukucavanjem: “Ekspedicija Kragujevac-Kilimandžaro” na internet pretraživačima, rezultat bio negativan. Novica Marković, jedan od osnivača Zastava 101 Kluba je i pored suzdržanosti zvaničnika fabrike Zastava automobili, otpočeo opširno istraživanje o KK ekspediciji. Prvi tragovi da je ekspedicija zaista postojala su bili reklamna značka i blokčić, a  nakon nekoliko godina istraživanja, 2006. godine zahvaljujući tadašnjem uredniku Zastava Info, gospodinu Radojeviću utvrđen je tačan naziv knjige: “Džambo Afriko” Bogdana Šeklera. Prvi članak Novice Markovića je potpuno osvojio internet forume i uključen je u monografiju “Zastava - Priča o jednom brendu” Danijela Kadarjana. Konačne informacije o KK ekspediciji su obezbjedili ljudi koji su odigrali ključne uloge na KK ekspediciji na osnovu čijih je svjedočenja nastao ovaj članak, prof. dr Milan Rakočević - idejni tvorac ekspedicije, Branko Baletić - režiser filma “Kragujevac-Kilimandžaro” i Miodrag Barlov - mehaničar Zastave.

     Prof. dr Milan Rakočević je u svojoj mladosti bio veliki automobilista. Više je volio da bude suvozač nego vozač u reli sportu. Bio je stalni suvozač asa jugoslovenskog auto-moto sporta Bate Nađa. Te 1975. godine odlučio je da Crvenoj Zastavi predloži maestralan poduhvat: Ekspediciju Kragujevac-Kilimandžaro koju je osmislio dok je pješačio pustinjama Afrike, a u tehničkoj pripremi mu je pomogao Branimir Perić - Džo, naš šampion reli sporta. Kada je Zastava prihvatila izazov, pravi posao je bio naći sponzore. Međutim, poziv su odmah prihvatili “Modriča”, “Tigar”, fabrika konzervirane hrane iz Sombora i mnoge druge male fabrike.

     Dragan Drakulić, tadašnji direktor Komercijale Crvene Zastave uvidio je da je prijedlog o ekspediciji idealna prilika za promociju najboljeg modela jugoslovneske auto-industrije, ali i šansu da se “Stojadin” isproba u eksploataciji pod nenormalnim uslovima. Ekspediciju je podržao i tadašnji direktor Zavoda Crvena Zastava, gvozdeni Prvoslav Raković.

     Poslije prigodne svečanosti, ekspedicija je 14. februara 1975. godine krenula na put od Kragujevca do Kilimandžara, dužine preko 11.000 kilometara i to kroz bespuća Nubijske pustinje, savana, kamenjara, trnovitih predijela i močvara.

    

     Učesnici:

     - 5 novih, crvenih ZASTAVA 101, 4 sa ukrasnim naljepnicama, bez zadnjih sjedišta i jedna u punom fabričkom sjaju - sa nadimkom “Salonac” kako su je članovi ekspedicije nazvali. U motorima se nalazilo ulje OPTIMA MODRIČA, GUME TIGAR Pirot;
     - Branimir Perić Džo - vođa ekspedicije
     - Ginka Milinković - pomoćnik organizatora
     - Milan Rakočević - organizator ekspedicije
     - Slobodan Nikolić i Miodrag Barlov - automehaničari iz Zastave
     - Joža Vlahović - novinar “Vijesnika” iz Zagreba
     - Bratislav Grbić - kamerman
     - Branko Baletić - televizijski režiser
     - Dušan Sekulić - novinar “Ilustrovane politike”
     - Mioljub Jelesijević - fotoreporter
     - Bogdan Šekler - pisac knjige o ekspediciji Kragujevac-Kilimandžaro, “DŽAMBO AFRIKO”, zvanični ljekar ekspedicije, novinar “Večernjih novosti” i “Borbe”

    

     Maršruta:

     Ekspedicija je prošla i kroz zemlje NESVRSTANIH:

     - Grčka
     - Egipat
     - Sudan
     - Kenija
     - Uganda
     - Tanzanija

    

     Kako bi čitaoci mogli da provjere kuda je ekspedicija morala da prođe, evo spiska bitnijih mjesta kroz koja su prošli:

     - Kragujevac
     - Skoplje
     - Đevđelija
     - Atina
     - Pirej
     - Patras
     - Aleksandrija
     - Kairo
     - Kena
     - Luksor
     - Asuan
     - Jezero Naser
     - Vadi Halfa
     - Stanica broj 6 - u pustinji
     - Abu Hamed
     - El Šereik
     - Berber
     - Atabara
     - Sendi
     - Kartum
     - Kosti
     - Malakal
     - Kongor
     - Malek
     - Bor
     - Džuba
     - Torit
     - Kapeta
     - Lokičokio
     - Lodvar
     - Kitale
     - Eldoret i Nakuru (na samom Ekvatoru)
     - Najrobi
     - Namanga Aruha
     - Mosi
     - Marangu
     - Mombasa
     - Kilimandžaro - osvojen je vrh “Džilmas point” sa konačištima “Mandara hat”, “Orombo hat” i “Kibu hat”. Na vrhu Kilimandžara se tada zavijorila zastava samouprave.

    

     Kada KK ekspediciju posmatramo iz ugla istorijskog poduhvata, zaključak je da je to bio poduhvat koji je nemoguće ponoviti jer je 1975. godina bila jedina godina relativno stabilne političke i bezbjednosne situacije na Afričkom kontinentu. Osnovni adut koji je članove ekspedicije izvukao iz različitih nezgodnih situacija je bio postojanje saveza Nesvrstanih, a Jugoslovenski pasoš je otvarao različita vrata i omekšavao stavove lokalnih vlasti, pa su članovi ekspedicije ispraćani uz pozdrave Titu. Takođe, Energoprojekt i druge jugoslovenske firme su izvodile radove širom Afrike, tako da se ekspedicija mogla obratiti za pomoć i našim ljudima stacioniranim u Africi. Posmatranjem cjelokupne ekspedicije sa aspekta modernog vremena, slobodno možemo zaključiti da sve činjenice podsjećaju više na bajku nego na realan istorijski događaj.

     Ako KK ekspediciju posmatramo iz ugla medija, ovaj događaj je bio izuzetno važan i široko zastupljen. Jugoslovenski listovi koji su imali ekskluzivno pravo objavljivanja članaka i fotografija su bili: Ilustrovana Politika, Novosti, Borba, Vijesnik, a mnogi drugi su to pravo otkupljivali, dok je glavni medij bio TANJUG. To je bilo vrijeme kada su se informacije prenosile telefonskim putem ili teleksom, a fotografije su se slale avionskom poštom. KK ekspediciju su pratili i inostrani mediji Evrope, a naročitu pažnju su posvetili mediji zemalja kroz koje je ekspedicija prolazila. Naslovi koji su bili zanimljivi su bili: “Avantura 11 Jugoslovena”, “Kroz pustinju i prašumu”.

     Ako KK ekspediciju posmatramo iz ugla književne, fotografije i filmske umjetnosti, KK ekspedicija je izuzetno značajan poduhvat jer su napisane dvije knjige: “Džambo Afriko” Bogdana Šeklera i “Putokaz za jug” Dušana Sekulića.

     U režiji Branka Baletića, kroz kameru Bratislava Grbića, uz scenario Ginke Milinković i muziku Zorana Simjanovića, nastao je dokumentarni film “Ekspedicija Kragujevac-Kilimandžaro”, koji je bio nepovratno izgubljen dugi niz godina, ali upornost Novice Markovića, uz saradnju Zorana Simjanovića i Branka Baletića, ali i brižljivo čuvanje od strane Milana Rakočevića je rezultiralo da se kopija ovog filma nalazi pod zaštitom Jugoslovenske kinoteke, kao i Kinoteke Crne Gore.

     Veliki broj fotografija je načinio Mioljub Jelesijević, koje je Zastava kasnije koristila u svim reklamnim kampanjama. U Tanzaniji je organizovano fotografisanje automobila uz poziranje manekenke Vini Kibuja koje su i za današnje pojmove svojevrstan primjer umjetničke fotografije. Fotografije Mioljuba Jelesijevića su predstavljene u jubilarnim izdanjima “Ilustrovane Politike” kao fotografije koje su obilježile 1975. godinu. Takođe, za malo koji evropski automobil se može reći da je zagazio u siromašne, zabačene djelove Afrike gdje su ljudi 1975. godine još uvijek išli nagi i da nikada nisu vidili putnički automobil.

     Iz ugla automobilizma, KK ekspedicija je otvorila vrata tržišta sjeverne Afrike za “Zastavu 101”, ali i za “Fiat 128” . Naročita histerija za kupovinu “Fiata 128” je nastala u Egiptu gdje se ovaj model sklapao od djelova iz Kragujevca do 2009. godine, a i danas je taj automobil među omiljenima u Kairu.

     Zanimljivost je da je KK ekspedicija u pojedinim mjestima dočekana kao takmičarska ekipa “East African rally” jer je ruta ekspedicije zahvatila dio itinerera ovog takmičenja.

     Za samu “Zastavu 101”, ova ekspedicija je dokaz i svjedočenje o kvalitetu i izdržljivosti Jugoslovenskog četverotočkaša - preko 11.000 kilometara je prevaljeno, kroz bespuća uz minimum kvarova: zbog skokova sa pješčanih dina u pustinji pukao je jedan gibanj i dvije viljuške zadnjeg trapa, zbog prelijetanja suhih rječnih korita sa šiljatim kamenjem na obalama, jedan karter nije izdržao, a oštro trnje je na dionici nakon pustinje izazvalo veliki broj pucanja guma na relativno kratkom putu, ali nijedan kvar nije ozbiljno zaustavio ekspediciju. Visoke temperature nisu bile problem za “Stojadina”, ali kasetofoni “Ei Niš - Tesla” su se gotovo istopili.

     “Zastave 101” koje su krenule na ekspediciju su bile potpuno nove, sa linije za Francusko tržište što znači da su višestruko provjerene prije silaska sa same proizvodne trake. Sjedišta su bila specijalno tapacirana u kombinaciji vinil-štof na sjedalnom dijelu kako bi se umanjile nelagodnosti vrelih sjedišta na visokim pustinjskim temperaturama. Primjenjeni su eksperimentalni djelovi kao što su uljni pred-filter vazduha, utege prednjeg trapa - poznate pod nazivom “sanke”.

     Vješti automehaničari Zastave Nikolić i Barlov su tokom cijele ekspedicije vodili računa o dobrom stanju “Stojadina” uz krajnji zaključak da je “Zastava 101” zaista, za svoje vrijeme, bio izdržljiv i pouzdan automobil. Preventiva koja je urađena na motoru, kada su temperature prešle 50 stepeni Celzijusa na pustinjskom suncu, izvađeni su termostati motora, a ventilatori hladnjaka stavljeni u neprestani rad, što se pokazalo korisnim jer se nijedan “Stojadin” nije pregrijao, bez obzira na visoku turažu pod kojom su voženi po pijesku (ako brzina padne ispod 120 kilometara na sat, “Zastave 101” su se znale ukopati u pijesak do poda). Eksperimentalno su testirane posebne “pustinjske gume” iz Tigra - vrsta krampon  gume sa povećanom izdržljivošću na jake udare i visoke temperature.

     Cjelokupna ekipa ekspedicije je imala veliko iskustvo za volanom, ali veliki napor je bio potreban da se pobijedi Nubijska pustinja. Kada su automobili propadali u pjesak, svi su morali složno da otkopavaju i da guraju “Stojadine”. Pustinjska oluja “Habub” je bila stalna prijetnja koju su naši pobijedili odlučnom vožnjom.

    

     Epilog:

     Ekspedicija je uspješno okončana planinarenjem i osvajanjem vrha Kilimandžara, “Džilmans pointa”.

     Članovi ekspedicije su se vratili u Beograd avionom, zahvaljujući sponzorstvu “Al-Italie”.

     Svih 5 “Zastava 101” je u voznom stanju ukrcano na teretni brod u Tanzaniji i poslano u Atinu, gdje su ih ponovo preuzeli članovi ekspedicije i dovezli ih u Kragujevac. Jedan od KK “Stojadina” je bio izložen na sajmu automobila u Beogradu 1975. godine gdje su bili prisuti i svi članovi ekspedicije koje je publika pozdravila gromoglasnim aplauzom. Automobili su zatim razdjeljeni po filijalama Zastave gdje su dočekali kraj svog radnog vjeka. Međutim, prototip “Zastave 101” iz 1969. godine je u nekom trenutku stilizovan kao “Stojadin” sa ekspedicije i kao takav se nalazi pod zaštitom države u hangaru u Kragujevcu. Neprovjerene informacije govore da je svih 5 motora iz KK “Stojadina” sačuvano u prostorijama nekadašnjeg Zastava sporta.

     Više detalja o “Ekspediciji Zastava 101, Kragujevac-Kilimandžaro” možete pročitati  na stranici Zastava 101 Kluba (www.zastava101.serbianforum.info). Članovi Zastava 101 Kluba su dali svečano obećanje učesnicima ekspedicije da će čuvati sjećanje na ovaj događaj.
19.04.2015.

Mirisne pare hercegovačke vale

     *NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je Mustafa Alendar, za sarajevski "Svijet", specijalno izdanje "Gurman" u decembru 1998. godine!

     Ensvid Hadžajlić - MosHer

 

 

 

     Fast-food restorani i razni mekdonaldsi u Hercegovini nemaju šanse. Treba prvo sjesti, pa onda jesti i dugo uživati. Jedan buredžik u jednu ruku, drugi u drugu, a okom sacovati treći...

 

     Stomak je sasvim sigurno, centralno mjesto ljudskog iskušenja naspram života. Duša, mozak i srce, mogu se satima naguravati i prepirati oko laskave pozicije - glavnog u organizmu, ali kada se između njih, bijesno progura gladni stomak, bezopasna konkurencija odstupa, i počinje ozbiljna potraga za hranom. Tek nakon što gospodin Želudac dobije svoje, Duša može bezbrižno, na jaslama masnoća, vlakana i ugljikohidrata stvarati predivne retke o apsolutnosti ljubavi ovozemaljske.

     Ne bih želio ovim, tu predivnu stvar - ljubav, gurati u drugi plan, ili, ne daj bože, odbraniti onu prostačku poslovicu da ljubav na usta ulazi. Ne, naprotiv, ljubav i poštovanje prema hrani, treba dobiti svoje pravo mjesto, među hiljadama drugih vrsta ljubavi. Sada se postavlja pitanje koje mjesto - prvo, treće, dvadeseto...?! Nakon dužeg i napregnutog razmišljanja, došao sam do zaključka da ljubav prema hrani treba staviti kao preambulu nekog spiska o svim ljubavima ovog svijeta. Jer hrana je i potreba i ljubav i simbol u krajnjoj liniji, po kojima je moguće raspoznavati čak i nacije. Zamislite da u nekom kvizu trebate pogoditi o kojem je narodu riječ, i prvo vam puste himnu (koju prvi put čujete), a nakon toga pokažu npr. - tortilju. “Meksiko”, uzviknućete, i naravno da je puno više onih koji prepoznaju kako izgleda tortilja, nego kako se pjeva meksička himna. Zbog hrane su vijekovima vođene prepirke i ratovi, u moderno doba organizovane čak i burze, a i mojom ulicom, već godinama, svakodnevno prolaze stariji sugrađani, primjerno natovareni kesama, cekerima i fišecima, koji često mrmljaju sebi u bradu - “Sve ti se, boga mi, vrti oko guzice!” I ja im vjerujem.

     Zbog svega ovoga, već danima hodam ozbiljan po kući, iako sam, u stvari pozvan, da napišem jednostavnu prezentaciju karakterističnih jela Hercegovine. Hercegovina je, politički rečeno - autonomna gurmanska pokrajina, i to treba dokazati i odbraniti, da bi narod koji tu živi, imao pravo sebe zvati - Hercegovcima! Što se tiče samog “dokazivanja”, situacija je veoma delikatna, jer tu su susjedna Bosna i Dalmacija, a svako misli da - “Njegova mama kuha najbolje”! Stoga ću, odmah na početku, argumentovano objasniti, zašto “Hercegovačka mama kuha najbolje”. Ova, dakle “gurmanska pokrajina”, geografski leži dovoljno južno, da bi izbjegla teška i masna opterećenja bucmastih “sjevernih mama”, ali opet, nalazi se dovoljno sjeverno, od prelaganog ambijenta nasušene ribe i kuhane blitve, koji vlada morem. Tako smo dobili lepršave pirjane! To je osnovica i strateška baza ovdašnje ishrane. Pirjani su nastali zbog velikog priliva svježeg povrća, ali i zbog izvjesne nervoze kuharica, koje su često pitale svoje muževe i sinove: “Hoćeš da ti spirjanim nešto”?!

     Mnoge naše turističke izbjeglice posljednjih su godina upoznale silne internacionalne restorane po svijetu, i uvijek je isto iznenađenje bilo, kada bi, u Španskom restoranu, naručili specijalitet kuće. Na stol bi dolepršao poznati pirjan iz Hercegovine!

     Razmatranje - otkud on kod Španaca, ili otkud on kod nas, odvuklo bi nas daleko od teme. Međutim, neoboriva je činjenica, da su španske trupe mirovnih snaga, smještene upravo u Hercegovini, pa sad neka neko kaže da to nije zbog pirjana. Pirjan ima nekoliko rođaka, a najpoznatiji je bailma, jelo od patlidžana (uzduž rasječen na “četvero”), izdinstanog na tihoj vatri, uz dosta paradajza (hercegovački - kavade), i bijelog luka (hercegovački - saransaka). Za razumijevanje delikatnog okusa bailme, preporučuje se najprije sedmična kura konzumiranja isključivo pirjana. Kao što se, za npr. pizzu, boršč, ragu i sl., vežu legende, tako je to i sa pirjanom.

     Dok ti jedeš, posmatra te nena, koja obično, tom prilikom kaže: “Ko se ovoga najede, može slobodno skočiti u Neretvu, neće potonuti”. Ima tu i skrivene istine, jer se u Neretvi obično utapaju gosti sa strane (mostarski - kandidati), koji svoj stomak opterete pretežno teškim jelima.

     Za kontinentalnu sarmu, Hercegovina ima svoju verziju - japrak. On je tako poštovan, da su čak i neki ugledni građani Mostara, ponijeli nadimak - Japrak! Sastav je sličan kao kod sarme, ali je ovojnica neprikosnovena. Tu se ne radi o običnom, bijelom kupusu, nego o plemenitoj raštiki, kupusu zelenog lista i južnog podneblja. Poštovani japrak se po pravilu mota u manje komade, koji kasnije predstavljaju isključivo jedan zalogaj. Japrak nema rođaka, nego izvanrednu sestru zvanu jalan sarma ili sarma u lozi! Ovo djevičansko jelo zna biti opasno, jer prosječan i naivni konzument, vrlo lako izgubi kontrolu i predstavu o tome kada stati. Moga prijatelja Ćiška, koji sada živ i zdrav radi u gradu Lorenswilu, USA, morali smo satima vodati u krug, po prelijepoj avliji komšinice Šemse, a sve zbog njene neodoljive “loze”.

     Originalno pakovanje dobija se iz vinove loze, čiju sortu i kvalitet istinski prepoznaju samo ostarjeli gradski tersovi, pa se tako tajna teško saznaje. Originalna unutrašnjost nastaje iz niza obreda i procesa, sa dva elementa koja smijem odati - riža i nana. Neprocjenjivo korisno i “multikulturno” jelo, pogodno za doručak, ručak, večeru i mezu! Nevjerovatno.

     Što se tiče buredžika, mnogi će se u Hercegovini odmah pobuniti, ako se kaže da je to - samo burek preliven jogurtom. Ne radi se ni o bureku (jer nema luka i krompira u njemu), niti se radi o jogurtu, nego o smjesi kiselog mlijeka, jogurta i bijelog luka. Prosječna pita predstavlja u  Hercegovini običan ručak, a buredžici su tzv. - musafirsko jelo, tj. - samo za uvažene goste. Ako malo razmislite, ovom je formulom unaprijed obezbijeđen svaki ljubazni doček, jer ako se domaćin i ne raduje gostima, raduje se sigurno - buredžicima. Jedini je problem što čovjek psihološki povezuje ova dva subjekta, pa kada kasnije sretnete toga vašeg gosta ne znam kako da je čist i okupan, u nosu vam zamirišu njegovi buredžici! Među uskim krugovima meraklija, postoji i precizno utvrđeni bonton, po kojem se izjeda tepsija buredžika. Dakle ni u kom slučaju se ne služiti nožem i viljuškom, nego strogo rukama. Pri tome, desnu ruku držiš prinesenu ustima, i žvačeš buredžik, u lijevu ruku si već uzeo drugi, a desnim okom si zapikao treći komad, koji još uvijek leži u tepsiji. Potom slijedi brza izmjena - desna ruka uzima buredžik iz lijeve, lijeva uzima zapikani buredžik, a desno oko zacrtava novi. Izvanredno, efikasno, i po bontonu, naravno! Doduše, i buredžici imaju svoga rođaka - juvalake na kiselo, ali su oni, zbog iznimne popularnosti musafirskog jela, potpuno u sjeni. Juvalake ćete pripraviti, ako grudvice kuhanog mljevenog mesa upržite, a potom polijete sličnim sosom kao i kod buredžika. Ali, ovo jelo lagano odumire, i može se čuti još samo u čaršijskom žargonu, kada neko sjedi u kafani, i pri tome komplikuje, jer nije siguran šta bi jeo: “Šta bi to ti, juvalake na kiselo”?! Kada na sve ove opisane božanske nafaize dodamo profesionalan i hladan odnos prema sjevernim i južnim uticajima, po principu - “Mogu a i ne moram”, prostom deduktivnom metodom je izvučeno da - “Naša mama kuha najbolje”.
01.03.2015.

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

     Iako je početkom januara najavljeno njegovo gašenje, najpopularniji bh. blog servis Blogger.ba ipak će nastaviti svoj rad. Zahvaljujući interesovanju poznate novosadske blogerice Dragane Đermanović, njena kompanija Pepper communications akvizirala je Blogger.ba.
     Blogger.ba je prvi i najveći bosanskohercegovački blog servis, koji je pokrenut u novembru 2004. godine. Svojevremeno je bio jedan od najposjećenijih bosanskohercegovačkih web sajtova, a najavljeni prestanak rada 1. marta ipak se neće desiti.
     "Ovo za mene nije akvizicija ili kupovina, već prilika da unaprijedim blogosferu. Mnogi bi takvu priliku odbili i da im plate, ja sam platila da bih je dobila. Za mene je ovo veliki lični i profesionalni poduhvat. Blogosfera je zapuštena, blogeri su mnogo manje povezani nego 2009. ili 2010. godine, a njihov doprinos razvoju javnog dijaloga možda nikad nije bio potrebniji društvu", kazala je Dragana.
     Ona najprije želi pomoći bh. blogerima da iskoriste potencijal koji imaju.
     "Meni je blog donio mnogo. Zahvaljujući blogu posjetila sam brojne konferencije, dobila mnoge poslovne ponude, povezala se sa hiljadama ljudi u regionu i svijetu i što je najlepše - pišući sam učila. Željela bih pomoći blogerkama i blogerima da slično iskoriste potencijal koji imaju. Do blogova sam veoma sentimentalna i u razvoj platforme Blogger.ba ću sa svojim timom uložiti mnogo znanja, resursa i sigurno mnogo sebe", tvrdi srbijanska poduzetnica.

     Planovi i daljnji razvoj Blogger.ba
     Iskustvo blogerki i blogera će biti bitno poboljšano, kako u smislu unosa i kreiranja postova, tako i u dijelu čuvanja i unosa multimedijalnih sadržaja i povezivanja sa društvenim mrežama (takozvani "social share"). U pripremi je i kompletno novi set blog tema, uz mogućnost jednostavne izmjene i prilagođavanja blog tema potrebama svakog pojedinačnog blogera. Blogeri će postati apsolutni vlasnici svog blog prostora! Reklame oglašivačkih mreža pojavljivat će se samo ako to bloger želi, ako to lično omogući oglašivačkim mrežama, zadržavajući za sebe cjelokupnu zaradu koju svojim blogom ostvari. Sve pobrojane izmjene bit će postavljene na novoj serverskoj infrastrukturi, pa će blogovanje biti brže, efikasnije i čitaocima blogova pružit će više zadovoljstva. Ove su izmjene planirane već u prvim mjesecima preuzimanja projekta Blogger.ba.
     Dragana poručuje da će se raditi i na dodatnom povezivanju blogera i blogerki, povećanju vidljivosti i posjeta blogovima, a pripremaju i brojna druga prijatna iznenađenja, kao što su pozivi za konferencije i putovanja, zarada od blogovanja preko BeeShaper servisa, dodatna edukacija i brojne druge mogućnosti.

     Poruka Dragane Đermanović blogerima i blogerkama
     Ja sam Dragana Đermanović, blogerka sam i aktivna članica internet zajednice. Slična sam mnogima od vas, u nečemu slabija u nečemu uspješnija. Imam ozbiljne namjere i mnogo volje da blogger.ba bude bolje mjesto, a blogerska zajednica u BiH ponovo regionalni blog lider, kako je bilo do prije nekoliko godina. Nadam se da ćete mi ukazati povjerenje na ovom startu koji je za mene veoma zahtjevan u svakom smislu. Pišite mi svoje komentare, pitanja i sugestije na dragana.djermanovic@prpepper.com, mislim da imamo mnogo toga reći jedni drugima.

     O Dragani Đermanović
     Dragana Đermanović je blogerka, strateškinja i predavačica iz oblasti poslovne primjene interneta. Vlasnica je konsultantske firme Pepper communications, direktorica kompanije Bee Premium Group i suosnivačica BeeShaper startapa. Dragana je bila i počasna članica žirija za dodjelu prestižnih Social Media Awards u ime Evropske asocijacije za odnose s javnošću i istraživanje (EUPRERA) i Euroblog asocijacije. Članica je žirija za dodjelu ICT nagrada za Evropu u Luksemburgu, kao i počasna ambasadorka WebIT savjeta internet praktičara Jugoistočne Evrope. Savjetnica je za strateško online komuniciranje i istraživačica u oblasti primjene internet komunikacijskih platformi u korporativnom komuniciranju. Magistrirala je na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, na odsjeku za Industrijsko inženjerstvo i menadžment.

     Ovo sve iznad, što ste upravo pročitali, objavljeno je na Klix.ba 24. februara 2015. godine. Kao što je većini poznato, u januaru 2015. godine, objavljeno je da se prvi bh. blogerski servis Blogger.ba zatvara i u potpunosti prestaje sa radom od 01. marta 2015. godine, pa sam tada, kao i mnogi drugi blogeri ovog servisa, odlučio napraviti nove blogove na nekom drugom blogerskom servisu i prebaciti sve sa mojih prvih blogova na te novonastale i na tim novim nastaviti svoj blogerski rad. Takođe, većini je isto poznato da sam sve to već uradio.
     Ono što, možda, većini nije poznato je to da svoje prve blogove, koji su na Blogger.ba, nisam nikada ugasio, ni zatvorio, nego sam ih ostavio da se automatski ugase i zatvore sa cijelim Blogger.ba servisom. Pošto se to, eto, ipak nije i neće dogoditi odlučio sam da aktivno zadržim i nove i prve, tj. moje originalne blogove, tako da ćete od sada imati priliku da pratite „By MosHer“ blog putem Blogger.ba, kao i putem blogspot.com, a isto tako i blog „Iz istorije Mostara i Hercegovine“ putem oba ova već spomenuta blogerska servisa, jer ću svaki tekst koji objavim na jednom, kopirati i na drugi istoimeni blog, pa tako možete izabrati da čitate putem onog bloga čiji izgled Vam više odgovara za čitanje.
     Da napomenem na kojim adresama možete pronaći sve moje blogove:

            Blog „By MosHer“:  http://bymosher.blogger.ba/

                                                            i

                                                http://bymosher.blogspot.com/


            Blog „Iz istorije Mostara i Hercegovine“:  http://mosher.blogger.ba/

                                                                                                i

                                                                                    http://mosheristorija.blogspot.com/

     Nadam se da ćete i dalje nastaviti rado posjećivati i čitati Vaše omiljene blogove, a ja ću se truditi da ih, koliko mogu, redovnije obnavljam novim tekstovima!
     Hvala Vam!
 
     Ensvid Hadžajlić - MosHer
25.02.2015.

Zanimljivosti o svemirskim sondama

            *NAPOMENA: Izvor informacija za tekst koji slijedi je korišten sa CosmosUp (http://cosmosup.com)

            Ensvid Hadžajlić - MosHer

 

            Svemirske sonde su napravljene za obavljanje naučnih eksperimenata. Nema ljudi na njima, tj. bespilotne su letilice. Svemirske sonde su pomogle naučnicima da dobiju informacije o našem Sunčevom sistemu. Većina sondi nisu dizajnirane da se vrate na Zemlju. Neke su sletile na druge planete! Druge su letile pored planeta i fotografisale ih za naučnike da vide. Postoje čak i svemirske sonde koje orbitiraju oko drugih planeta i proučavaju ih dugo vremena. Slijedi 25 zanimljivih činjenica o svemirskim sondama.

 

            1. Sovjetska sonda Luna 15 srušila se na površinu Mjeseca sat prije nego što su ga napustili Buzz Aldrin i Neil Armstrong.

 

            2. 1991. godine Spacewatch sonda otkrila je tijelo od vještačkog materijala u blizini Zemlje, koje se sada u NASA-inoj astrofizičkoj bazi podataka vodi kao moguća vanzemaljska sonda. Njena orbita dovest će je na Zemlju 2016. godine.

 

            3. Od 1975. do 1982. godine Rusija je imala šest sonda koje su sletile na površinu Venere, preživjele temperaturu od 457 °C i uspješno napravile snimke.

 

            4. Sonda Mariner 1, koja je trebala stići u orbitu Venere, doživjela je neuspjeh zbog toga što je u jednoj liniji koda nedostajala crtica, što je najskuplja tipografska greška u istoriji.

 

            5. Sonda Gravity B ima najsavršeniji sferni oblik ikad napravljen od strane čovjeka; dio je skoro savršeno konstruisanog žiroskopa.

 

            6. Svemirska sonda Galileo namjerno je udarila u površinu Jupitera na kraju svog operativnog vijeka, kako bi izbjegla kontaminaciju Jupiterovih mjeseca bakterijama.

 

            7. Helios 1 i 2 najbrže su letilice koje je čovjek napravio. One su postigle brzinu od 252 000 km/h (70 000 m/s) i, iako više nisu funkcionalne, još uvijek orbitiraju oko Sunca.

 

            8. 19. avgusta 1960. godine Rusi su lansirali Korabl-Sputnik 2 u orbitu s dva psa, 40 miševa, 2 štakora i raznim vrstama biljaka. To je bila prva svemirska letilica koja je poslala životinje u orbitu i uspješno ih vratila nazad na Zemlju.

 

            9. Prva letilica koja je mogla uspješno sletiti na drugu planetu i poslati nazad podatke bila je sovjetska Venera 7 1970. godine. Poslije slijetanja na Veneru, letilica je nazad slala podatke samo 23 minute, vjerovatno zbog toga što se spustila na tamnu stranu planete.

 

            10. Slijetanja sovjetskih misija Venera otkrila su da je površina Venere uglavnom bazaltna, što se temelji na geohemijskim mjerenjima i morfologiji vulkanskih tokova.

 

            11. Letilica Juno, koja ide prema Jupiteru, nosi tri lego figurice koje predstavljaju Galilea, rimskog boga Jupitera i njegovu ženu Junonu.

 

            12. Svemirom već skoro 13 godina pluta letilica s motorom na jonski pogon, Deep Space 1 (DS1).

 

            13. Kad je letilica Cassini poslala sondu na Saturnov mjesec, Evropska svemirska agencija zaboravila je upaliti prijemnik pa je izgubljeno pola snimka.

 

            14. Cassini sonda može pratiti sve objekte u Saturnovom sistemu, pa čak i pratiti određenu tačku na određenom objektu.

 

            15. Letilica New Horizons, koja treba stići na Pluton 2015. godine, nosi četvrtinu dolara države Floride za simbolično plaćanje puta u carstvo mrtvih mitološkom skelaru Charonu, čije ime nosi i najveći Plutonov mjesec.

 

            16. Prema Cassinijevim podacima iz 2008. godine, Saturnov mjesec Titan ima sto puta više rezervi nafte i ugljenvodonika od Zemlje. „To je divovska fabrika organskih hemikalija”, rekao je Ralph Lorenz, voditelj relevantnog istraživanja.

 

            17. Kad New Horizons dosegne Pluton, slat će podatke brzinom od samo 1 kbit/s.

 

            18. New Horizons prešao je orbitu Mjeseca za samo 9 sati poslije uzlijetanja, za šta su astronautima Apolla trebala 3 dana.

 

            19. Početkom 2015. godine bespilotna letilica Dawn trebala bi stići na Ceres, patuljastu planetu i najveći objekat u asteroidnom pojasu našeg Sunčevog sistema.

 

            20. Voyager 1 lansiran je poslije Voyagera 2, ali je išao brže i na kraju ga prestigao.

 

            21. Carl Sagan želio je uključiti pjesmu Beatlesa “Here Comes the Sun” na Zlatnu snimku koja je poslana u svemir letilicom Voyager. Beatlesi su se složili, ali njihov izdavač EMI je odbio.

 

            22. Za međusobnu komunikaciju NASA-e i Voyagera potrebno je oko 32 sata, s rasponom frekvencija za prenos signala od 115,2 kbit/s.

 

            23. Inženjeri koji su dizajnirali Voyager isplanirali su misiju tako da izbjegne svemirske susrete tokom Božića i Dana zahvalnosti.

 

            24. Predviđeno je da Zlatna snimka (koja sadrži pozdrave, zvukove i muziku sa Zemlje) pričvršćena na sonde Voyager 1 i 2 ostane netaknuta milijardu godina.

 

            25. 1999. godine Mars Climate Orbiter raspao se pri ulasku u gornji sloj atmosfere Marsa. To se dogodilo jer je jedan tim koristio imperijalni sistem jedinica, a drugi metrički. Rezultat je bio uništen orbiter i šteta od nekoliko stotina miliona dolara.
01.02.2015.

NOVI POČETAK

            Pošto se prvi (i do sada jedini) bosanskohercegovački blogerski servis, Blogger.ba, od 01. marta 2015. godine gasi i prestaje u potpunosti sa radom, došlo je vrijeme da za svoje blogove („By MosHer“ i „Iz istorije Mostara i Hercegovine“) potražim novu adresu. Pregledavši nekoliko raznih potencijalnih mjesta za permanentno preseljenje svojih blogova, odlučio sam se za Google-ov Blogger kao najprihvatljivije rješenje.

            Započeo sam dva razna bloga, stavio im odgovarajuće nazive, dekorisao im identičan izgled i tako pripremio sve za početak preseljenja tekstova sa starih na nove adrese. Sljedećih dana predstoji proces aktuelnog useljenja u oba bloga. Blogove ćete od sada moći da pronađete na sljedećim adresama:

           

            By MosHer:  http://bymosher.blogspot.com/

 

            Iz istorije Mostara i Hercegovine:  http://mosheristorija.blogspot.com/

 

            Odlučio sam da ću sve tekstove sa starog bloga „Iz istorije Mostara i Hercegovine“ prenijeti u potpunosti na novi blog, dok ću sa starog bloga „By MosHer“ izvršiti određenu selekciju i prenijeti odabrane tekstove i priče na novi blog. Zamolio bih Vas, i unaprijed Vam se zahvaljujem, za strpljenje dok bude trajao ovaj proces preseljavanja oba bloga, poslije kojeg će se stvoriti uslovi za pisanje, pripremu i objavu novih tekstova.

            Kao što ćete i primijetiti, novi blogovi će imati novi izgled, moderniji, sa novim i modernijim opcijama za koje se nadam da će Vam se svidjeti i dobro poslužiti. Tako ćete sa desne strane, na oba bloga, imati opciju da se registrujete da pratite određeni blog putem Vašeg E-maila. Potrebno je samo da u predviđenu rubriku upišete svoju E-mail adresu i da kliknete na „Submit“ da bi se registrovali i onda ćete automatski od bloga dobiti obavijest svaki put kad se na tom blogu objavi novi tekst. Nisam u potpunosti siguran, ali mislim da će pored obavještenja na Vaš E-mail stići i tekst koji se objavi.

            Druga opcija, koja se nalazi isto sa desne strane bloga, odmah ispod ove opcije za E-mail registraciju, je opcija „Subscribe To“ i pomoću ove registracije možete odabrati jednu od tri platforme putem koje ćete dobijati obavještenja kada se objavi novi tekst na određenom blogu, ili kada se upiše novi komentar za neki tekst na blogu, ili da dobijate obavještenje za oboje, tj. i za nove tekstove, kao i za nove komentare.

            Ukoliko ste na društvenoj mreži Facebook, uvijek možete pronaći Facebook stranicu MosHer (https://www.facebook.com/pages/MosHer/114827975207804) i priključiti joj se. Odaberite opciju da dobijate sva obavještenja sa stranice i tako ćete uvijek biti pravovremeno obaviješteni kada se pojavi novi tekst na ovim blogovima, jer tamo postavljam link za direktni pristup svakom novom tekstu čim ga objavim na jednom od svojih blogova.

            Sve tri opcije su besplatne i nadam se da će Vam pomoći da lakše pratite budući rad mojih blogova. Posebno se nadam da će Vam se novi izgled blogova svidjeti i da ćete rado nastaviti da pratite razvoj i budući život mojih blogova na njihovim novim i permanentnim adresama.

            Hvala Vam i srdačan pozdrav svima!

 

Ensvid Hadžajlić - MosHer

07.01.2015.

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

            Svima je već sigurno poznato da su u petak, 02. januara 2015. godine, oko 17 sati, verbalno napadnuti mostarski antifašisti Štefica Galić i Amer Bahtijar, glavna urednica i njen kolega urednik portala Tačno.net u mostarskom tržnom centru Mepas. Vijest o ovom napadu je prvi objavio sarajevski portal Klix.ba koji je krajem decembra 2014. godine i sam nelegalno napadnut od strane združenih režimskih policijskih snaga iz oba tzv. entiteta naše Republike Bosne i Hercegovine. Ta vijest na portalu Klix.ba je u sljedećem tekstu:

            U mostarskom tržnom centru Mepas danas su verbalno napadnuti urednici portala Tacno.net.

            Glavna urednica Štefica Galić i urednik Amer Bahtijar napadnuti su oko 17 sati nakon izlaska iz kino sale u kojoj su gledali film sa trogodišnjom djevojčicom, unukom glavne urednice. Njima nepoznati muškarci u 30-im godinama susreli su ih nakon čega su otpočeli sa vrijeđanjem koje je kasnije preraslo u otvorenu prijetnju.
            “Mi smo se vraćali iz kina sa trogodišnjom djevojčicom u trenutku kada su nam trojica mladića dobacili ‘jel’ vam krep’o Tito?’. Nakon toga počeli su sa vrijeđanjem govoreći ‘g**na balijska’ i psujući ‘balijsku majku’. Odmah smo obavijestili policiju koji su se ponašali kao kondukteri jer su mladići nastavili sa vrijeđanjem i prijetnjama u njihovom prisustvu. Naime, oni su rekli da ćemo zbog toga što pišemo završiti kao Slavo Kukić, profesor koji je nedavno pretučen u Mostaru”, rekao je za Klix.ba Amer Bahtijar koji je dodao da je njegova kolegica Galić izuzetno potresena.
            “Prijetnje i napadi su bukvalno svakodnevni, ali mi ćemo nastaviti da radimo kao što smo radili i do sada”, zaključio je Bahtijar.
            Za Klix.ba je iz MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona potvrđeno da je u Mepasu došlo do incidenta te da su službenici MUP-a izašli na teren gdje su sakupili potrebne informacije. U ovom slučaju niko nije priveden, potvrđeno je za Klix.ba.
            Nezvanično saznajemo da je jedan od napadača Josip Čuljak.

 

            Nedugo poslije ove vijesti, u večernjim satima istog dana, oglasio se i portal Tačno.net i sljedećim tekstom, koji je napisao Amer Tikveša, je potvrđena vijest koju je ranije objavio portal Klix.ba:

            “Završit ćete kao Slavo Kukić” - bila je to zadnja prijetnja koja je danas u popodnevnim satima u Kala baru u tržnom centru Mepas u Mostaru upućena Štefici Galić i Ameru Bahtijaru, urednici i novinaru portala Tačno.net.  Prije toga ispaljen je cijeli rafal šovinističkih uvreda koje ne zaslužuju ništa drugo nego smrtni prezir ( ‘jel’ vam krep’o Tito?’,  ‘g**na balijska’ i psujući ‘balijsku majku’…). Incident su napravila trojica muškaraca koji vjerovatno neće nikad biti sankcionirani, ako ikad budu i identifikovani.

            Mostar je grad blagonaklon prema šovinistima. Policija, kao i vlast generalno, bili bi sretniji da u tom  gradu nema žrtava torture, makar i po cijenu njihovog ubistva, više nego da nema napadača. Iliti, bili bi sretniji da nema antifašista više nego da nema fašista koji su pouzdano biračko tijelo vladajućih struktura u tom gradu. Biti transparentan u antifašizmu, znači biti u životnoj opasnosti.

            Prije se može desiti da Štefica i Amer završe kao Slavo Kukić, nego što će oni koji su im prijetili biti identifikovani i kažnjeni. Nije ovo, naravno, jedini slučaj šovinizma u akciji koji će ostati nesankcionisan. To nas dovodi do zaključka da šovinsti nisu ništa drugo nego produžena ruka vlasti koja služi discipliniranju nepodobnih na način utjerivanja straha, a ako to ne bude djelotvorno, onda i likvidacije.

            S druge strane, za napadnute to može biti samo kompliment i opravdano se takve može smatrati prijetnjom šovinizmu.

            Međutim, ono što se nameće kao glavno pitanje je koga smatrati odgovornim ako se fizički napad na novinare portala Tačno.net desi? Napadače ili one koji ih štite? Ovo je, naravno, retoričko pitanje. Odgovornost onih koji napadače štite, podrazumijeva borbu protiv njih. Borba protiv vlasti ne može ići po zakonu, zato jer je zakon u rukama vlasti i bit će upotrebljen protiv žrtve.

            Da li vlast zna u šta se upušta nesankcionisanjem šovinizma u svojim sredinama, pitanje je sad. Ako ne zna, krajnje je vrijeme da nauči. Ako zna, krajnje je vrijeme za njeno rušenje, svim sredstvima.

 

            Sljedećeg dana, u subotu, 03. januara 2015. godine, oglasio se i Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari sa sljedećim saopštenjem za javnost:

            Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima izražavaju zabrinutost zbog verbalnog napada i vrijeđanja Štefice Galić, glavne urednice i Amera Bahtijara, urednika portala Tačno.net, koji se desio u Mostaru u petak 2. januara. Urednici Galić i Bahtijar su napadnuti nakon izlaska iz kino sale, kada su ih presrela dvojica muškarca u 30-im godinama, počeli ih vrijeđati i prijetiti kako će “zbog pisanja završiti kao profesor Slavo Kukić”, pretučen u Mostaru krajem juna 2014.

            Verbalni napad na Šteficu Galić i Amera Bahtijara predstavlja nedopustiv akt nasilja nad ovo dvoje novinara, koje neprekidno traje od 2012. godine i ciljano se ponavlja sa namjerom zastrašivanja i prestanka rada portala Tačno.net, poznatog po antifašizmu, promoviranju društva tolerancije i visokih demokratskih vrijednosti.

            Ovaj napad je istovremeno i prijetnja ličnoj sigurnosti Štefice Galić i Amera Bahtijara, zbog čega BH novinari zahtjevaju od MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona njihovu posebnu zaštitu, kao i hitnu istragu i produzimanje pravnih radnji koje će dovesti do kažnjavanja počinitelja.

            Hitna istraga i javno objavljivanje identiteta napadača neophodni su i zbog činjenice da su se u javnosti već pojavile informacije o napadačima. Jedan od njih je, pretpostavlja se, Antonio Vrljić, uposlenik Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a drugi Josip Čuljak, sudionik demonstracija u Ljubuškom iz 2012. godine, koje su rezultirale prijetnjama smrću i fizičkim napadom na Šteficu Galić, te njenim kasnijim preseljenjem u Mostar.

            Ukoliko se informacije o identitetu napadača pokažu tačnim, bh. policijske strukture i nadležna ministarstva moraće javno odgovoriti zašto se njihovi uposlenici pojavljuju među napadačima na novinare, te kakve su mjere poduzeli da se brutalno nasilje nad urednicom Galić preduprijedi i omogući joj se normalan i siguran život.

            Podsjećamo, advokatski tim Linije za pomoć novinarima trenutno vodi 5 sudskih postupaka u vezi sa klevetničkim sadržajima i širenjem govora mržnje prema Štefici Galić, koji su uslijedili nakon prikazivanja filma “Neđo od Ljubuškog” u ljeto 2012. godine. Također, zbog fizičkog nasilja nad urednicom portala Tačno.net. Sud u Širokom Brijegu je 2014. godine pravomoćno kaznio Veru Dedić iz Ljubuškog sa 3 mjeseca zatvora uvjetno i 600 KM novčane kazne. .

            BH novinari i Linija za pomoć novinarima će, ukoliko domaće policijske snage ne otkriju vinovnike posljednjeg napada na urednike portala Tačno.net i ne provedu ostale zakonske mjere njihove zaštite, zahtijevati smjenu čelnih ljudi policije HNK, te zatražiti posebnu zaštitu Štefice Galić i Amera Bahtijara od strane međunarodnih organizacija nadležnih za zaštitu slobode izražavanja i sigurnost novinara.

 

            Kasnije, u toku istog dana, u subotu 03. januara 2015. godine, oglasio se ponovo portal Klix.ba sa sljedećim tekstom:
           
Urednici portala Tačno.net Štefica Galić i Amer Bahtijar koji su verbalno napadnuti jučer u mostarskom Mepasu još uvijek nemaju zvaničnih informacija o tome ko su tri osobe koje su ih napale.

            Bahtijar kaže da su sve informacije koje su dobili o napadačima nezvanične i od građana.
            “Ništa još uvijek nema od policije konkretno kada je u pitanju istraga o napadačima. Zvao sam nekih pet puta da pitam. Sinoć kad smo razgovarali s policijom i jasno pitali hoćemo li proći kao Slavo Kukić, rečeno nam je ‘kako vam bude suđeno’. Također, sinoć kada sam bio u Policijskoj upravi jedan od komandira mi je rekao da u CIPS-ovoj bazi nema ovih imena ljudi koji su nas napali, da bi nakon što sam im rekao da ćemo ih tužiti, došao drugi policijski službenik i kazao da ta imena postoje u CIPS-u”, kaže Bahtijar.
            Nezvanično, policija je izuzela snimak sa sigurnosnih kamera u Mepasu, kako bi vidjeli ko je napao Galić i Bahtijara.
            Prema riječima urednika Tačno.net, tri osobe su im prišle i zaprijetile im da će “završiti kao Slavo Kukić”, odnosno da će biti pretučeni, kao što je to bio i profesor Kukić ljetos. Prema nezvaničnim informacijama, dvojica napadača su Josip Čuljak i Antonio Vrljić, a za trećeg nije poznato ko je.
            Budući da je urednicima Tačno.net prvobitno rečeno da je Vrljić uposlenik SIPA-e, oni su poslali i dopis toj agenciji u vezi s cijelim slučajem, ali još nisu dobili odgovor. Međutim, u međuvremenu se pojavila informacija da je Vrljić zapravo uposlenik Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova pri Ministarstvu sigurnosti BiH.

 

            Poslije svega ovoga, napokon, u večernjim satima u subotu 03. januara 2015. godine, zvanično se oglasila i SIPA saopštenjem za javnost, a portal Klix.ba je prenio to saopštenje kroz sljedeći tekst:

            Nakon prvobitnih informacija da je Antonio Vrljić, koji je prema riječima urednika portala Tačno.net, jedan od napadača na njih jučer u mostarskom Mepasu, zaposlenik Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), oglasila se i ova institucija.

            Oni u saopćenju za javnost navode kako Vrljić nije njihov zaposlenik.
            “U vezi sa napadom na glavnu urednicu portala Tačno.net Šteficu Galić i urednika Amera Bahtijara, koji se desio u petak u Mostaru i reakcijom udruženja BH novinara, te pojedinih objava da je jedan od napadača izvjesni Antonio Vrljić, uposlenik SIPA-e, radi objektivnog i istinitog informiranja javnosti obavještavamo vas da osoba Antonio Vrljić nije zaposlena u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA)”, navodi se u saopćenju.
            Državna agencija za istrage i zaštitu najoštrije osuđuje napade na novinare i svako gušenje slobode izvještavanja i slobode medija u Bosni i Hercegovini, dodaju u SIPA-i.
            Bahtijar je ranije danas za Klix.ba kazao kako je došao do saznanja da Vrljić ipak nije zaposlenik SIPA-e, već Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova pri Ministarstvu sigurnosti BiH.

 

            U kasnim večernjim satima u subotu 03. januara 2015. godine, portal Tačno.net je objavio zanimljivu analizu i komentar, koji je napisala Amila Kahrović-Posavljak, inače kolumnistica istog portala, u sljedećem tekstu:

            Napad na Šteficu i Amera: Ko to tamo zijeva?

            U Mostaru su, opet, napadnuti Štefica Galić i Amer Bahtijar. Napadnuti su zbog onoga što rade. A ono što oni rade se svodi na jednu riječ koja je u poslijeratnom bh. društvu izgubila na vrijednosti: antifašizam. A taj je antifašizam potrebniji nego ikada. I dok se mladograđanski intelektualci, tobožnji antinacionalisti, naprđuju kako im je ta riječ postala dosadna (O tempora, o mores!), dotle ljudi s fašističkim pedigreom haraju bh. društvom.

            Društvo koje napada ljude zbog njihovog antifašizma se ne može nazvati drugačije nego li fašističkim ili barem fašistofilnim. Nakon februarskih protesta i agonije kroz koju prolaze radnici Aide ili kroz koju su prošle kolege s portala Klix.ba, jer su objavili autentičnu snimku o kriminalu jedne premijerke, valjda više nema dvojbe da živimo u društvu čiji je fašizam umotan u celofan tobožnje demokratije koja se svela na puko zaokruživanje imena i opcija na glasačkim listićima.

            No, postoje dva momenta u ovom napadu koji svjedoče o tome koliko je fašizam u BiH ukotvljen u strukture. Prvi je činjenica da su napadači Štefici i Ameru psovali majku balijsku i spominjali Tita. Da se podsjetimo, Tito je postao opće mjesto svih profašističkih ispada. Tako će bošnjački nacionalisti svakome ko nije njihov istomišljenik pripisati titoizam i još uz to prilijepiti četništvo ili ustaštvo. Hrvatski će nacionalisti tome titoizmu dodati četništvo ili islamski terorizam, a srpski nacionalisti ustaštvo i, recimo, vehabizam. Suludo. Princip je, dakle, isti a sve ostalo su nijanse. Spojimo nespojivo.

            U tom se tonu nakon napada na Šteficu oglasio i jedan opskurni ljubuški portal čije ime nije ni vrijedno spominjanja. Taj je portal, naime, kumovao događajima iz 2012. godine kada je Štefica pretučena. U svom “izvještaju” o posljednjem napadu, ovaj je portal naveo da to nije prvi put da se Štefica nađe u nekom incidentu. Tako je, piše ovaj dubokoumni portal, i 2012. bila sudionicom incidenta kada je u Ljubuški dovela “unuku najvećeg ratnog zločinca” Josipa Broza Tita. I upravo se ova rečenica može smatrati paradigmom koja zorno opisuje stanje svijesti kod napadača na Šteficu i Amera i njihovih policijsko-pravosudnih zaštitnika. Njihovom logikom, Tito je bio zločinac i Štefica je isprovocirala sirote građane Ljubuškoga dovođenjem unuke takvog zločinca u njihov lijepi i (etnički) čisti gradić koji u slobodno vrijeme slavi zločince iz NDH ili presuđene ratne zločince savremene tuđmanovske povijesti. Zbog toga što je dovela Titovu unuku u taj idilični gradić, Štefica je dobila degenek. Pravosuđe i policija su na najsuptilnije načine taj zločin nad Šteficom Galić i njenom porodicom minimizirali i amortizirali. Štefica je, umjesto da nauči lekciju, nastavila biti antifašistkinja. Pa su se onda našla tri momka da joj u demokratskom SDA-HDZ, dva-grada-pod-jednim-krovom, Mostaru, pred trogodišnjom unučicom objasne kako je ona jedna balinkura koja voli Tita i kako će završiti kao Slavo Kukić.

            A onda se u cijelu priču umješala policija koju su Štefica i Amer pozvali. Kako je policija kod nas ozbiljna u svom poslu svjedoči i činjenica da su razuzdani ljubitelji lika i djela Ante Pavelića nastavili vrijeđati Šteficu i Amera pred policijom, i to još sočnije. A onda je potpisnica ovih redova nazvala policiju da vidi dokle se došlo s prijavom. Policajac koji se javio na lokal 108 se doslovno cerekao u slušalicu govoreći kako se ne radi o napadu. Na moje insistiranje da to jeste bio napad jer je, zaboga, i verbalni napad - napad i to pogotovo ako sadrži fizičke prijetnje (Slavo Kukić je, sjetimo se, pretučen), policajac je odgovorio “Tebi je napad što im je neko Titu ‘sovo”. I ponovo se počeo smijati. Ja sam ga upozorila da je on policijski službenik i da sam ga kao novinar nazvala da saznam informaciju, a onda je gospodin režimski policajac nastavio povišenim tonom: “Kakav napad, ko ti je rekao da je napad, jesil ti bila tamo pa da znaš šta je”. Nakon što sam ga upozorila da me neće isljeđivati kad sam nazvala da saznam informaciju na koju, kao novinar imam pravo, naš razgovor je završio. Pred kraj razgovora policijski je službenik zijevao na telefon dajući mi do znanja da ima važnijih preokupacija od tamo neke Štefice kojoj su prijetili ugledni udarnici HNK. Pozovi 108 radi prebivstva. Doduše, o policiji u HNK dovoljno svjedoči i činjenica da su Muharema Hindića pretukli zbog protesta a sa mladim ustašoidima, koji ljudima po šoping centrima prijete batinama, ugodno proćaskali i tobože sačinili službenu zabilješku. Na tome je sve stalo, napadači su sjeli u auto i najnormalnije se odvezli a policajci su nastavili da se - podsmjehuju. Sve ovo zvuči još luđe kada se u obzir uzme činjenica da bh. policijske institucije troše ogroman novac na takozvane treninge i prevencije. Policija štiti kriminogeni poredak umjesto građane.

            No, ova crtica iz naše mladosti i nije prijeko potrebna da se sagleda stanje HNK policije. Jedan od napadača, je već bio sudionik napada na Šteficu Galić iz 2012. Ni tri godine nakon toga, on najnormalnije šetka i prijeti ženi čijem je prebijanju kumovao. I nikom ništa.

            A zamislite da je situacija bila drugačija. Da su, naprimjer, Štefica Galić ili Amer Bahtijar počeli verbalno vrijeđati nekog ljubitelja lika i djela Ante Pavelića? Vjerovatno bi bili ekspresno uhapšeni jer su ugrozili jedan od tri konstitutivna fašizma, pardon, naroda u BiH. I to je slika duplih aršina bh. stvarnosti. Dok Muharem Hindić dobija batine jer traži socijalnu pravdu, dotle policija ugodno ćaska s mladim ustašama koji prijete novinarima da će ih pretući. Doduše, to ne treba ni da čudi kada policijom vedre i oblače vladajuće stranke i političke oligarhije. Treba li bolji dokaz od činjenice da je jedan od napadača, Antonio Vrljić, uposlenik Ministarstva sigurnosti BiH i to Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova u Mostaru. I do te informacije se jedva došlo, jer policija ne izdaje saopštenja, pa su napadnuti prvo dobili informaciju da je Vrljić uposlenik SIPA-e, a što je Državna agencija za istrage i zaštitu demantirala. “U vezi sa napadom na glavnu urednicu portala Tačno.net Šteficu Galić i urednika Amera Bahtijara, koji se desio u petak (2.1.2015. godine) u Mostaru i reakcijom udruženja BH novinara, te pojedinih objava da je jedan od napadača izvjesni Antonio Vrljić, uposlenik SIPA-e, radi objektivnog i istinitog informiranja javnosti obavještavamo Vas da osoba Antonio Vrljić nije zaposlena u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Državna agencija za istrage i zaštitu najoštrije osuđuje napade na novinare i svako gušenje slobode izvještavanja i slobode medija u Bosni i Hercegovini”, stoji u saopštenju  iz  Državne agencije za istragu i zaštitu.

            I nije to ništa neuobičajno. Najveća bijeda bh. stvarnosti je u tome što su, cinizam je uvijek na djelu uz fašizam, policijski službenici u pravu. Jer, ono što su Štefici i Ameru napravila trojica šovinista i nije incident. To je pravilo. A ono što Štefica i Amer rade je, u bh. društvu, incident. Hellcome to bh. democracy.

 

            I, upravo kada sam se spremao da napišem ovdje i svoj vlastiti komentar osude ovog sramnog ustaško-fašističkog napada, kao i komentar bezrezervne podrške našoj heroini Štefici Galić, njenom kolegi Ameru Bahtijaru i svim novinarima antifašistima kako u Mostaru, tako i u cijeloj našoj Bosni i Hercegovini, kao i širom svijeta, portal Tačno.net (u ponedjeljak, 05. januara 2015. godine) objavljiva tekst našeg Dragana Markovine, koji na svoj poseban način, kao i uvijek, bez dlake na jeziku daje svoju nepogrešivu analizu svega što se dogodilo, kao i cjelokupnog stanja u Mostaru i BiH uopšte, pa mi sada ne preostaje ništa drugo nego da prenesem taj njegov tekst u cjelosti i da potpišem svaku riječ:

            Dragan Markovina: Koliko fašizma?

            Nakon što su drugog siječnja u samom središtu Mostara novinari i urednici portala tacno.net, u prisustvu trogodišnjeg djeteta bili izloženi brutalnom verbalnom nasilju, koje je sadržavalo ozbiljne prijetnje, a odmah potom i ciničnom podsmijehu policijskih službenika, konačno je sazrio trenutak da se činjenično stanje stvari u tom gradu nazove svojim imenom.

            Što nas nužno vraća na pitanje kako prepoznati fašista? Psihologija tih ljudi u suštini je kukavička, s dubokom nesigurnošću u sebe i dubokim podsvjesnim uvjerenjem kako nisu ništa napravili od svojih života te samim tim kao pojedinci ništa ne znače. Zato im treba kolektiv, unutar kojeg će složno ispoljavati svoje atavističke strahove, suštinsku neobrazovanost te naravno nespremnost na bilo kakav dijalog. Džoni Štulić ih je možda i najbolje opisao u pjesmi ‘Krivo srastanje’ sa istoimenog albuma, kroz stihove: “Mnogo ih je i strašno galame. Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu, da ne ostane ni pomen na ljepotu”. Ovdje smo na toj razini svjedočili tipičnom slučaju tog tipa. Štefica i Amer su njima iz posve razumljivih razloga predstavljali ogledalo iz kojeg isijava ljepota, što njihovi binarni umovi jednostavno ne mogu podnijeti u svojoj blizini. Ljepota ih, naime podsjeća na vlastite limite. Takvi ljudi obično nastupaju u grupama, redovito prema evidentno slabijim, onima koji im ne mogu uzvratiti. I što su napadnuti nemoćniji, fašisti se osjećaju većima u vlastitim očima. Ono što s druge strane ostaje neizrečeno je njihovo ponašanje kad se suoče s odlučnim otporom. Jednom tako umjesto da se ostanu borit za svoje ideale krenu bezglavo bježati prema Austriji, s namjerom da se predaju Britancima, a drugi put nakon što sebi dopuste da sruše Stari most, nisu u stanju preći Bulevar, mimo izgladnjelih i slabo naoružanih ljudi, koji za razliku od njih imaju karakter i čast. Da, shvatili smo, ti ljudi su karakterne pičke. I čitav problem koji ih sad muči je činjenica koju ne žele sebi priznati, ali su je duboko svjesni, da je hrvatski fašizam izgubio rat u Mostaru. On je naprosto poražen, bez obzira na Kosače, na Dane Matice Hrvatske, na Političke akademije HDZ-a, na rušenje Hotela ‘Mostar’ i sve te Mepass mallove. Ta ideja zaustavljena je na Bulevaru, nije uspjela osvojiti dušu ovog grada i dotičnim kromanjoncima ne preostaje ništa drugo, doli da svoj bijes istresaju na svima onima koji ih svojim postojanjem podsjećaju na činjenicu kako je duh tog grada izmrcvaren, ali živ i kako ima tko sačuvati sjećanje. Nije lako živjeti s tim osjećajem da nemaš hrabrosti otići u drugi dio grada, istovremeno gledajući slobodne ljude koji šetaju gdje god ih put nanese i dopuštaju sebi da ih vlastite misli zaokupe pa iznenada završe tamo gdje uopće nisu namjeravali.

            Time smo iscrpili prvu razinu ovog problema, posvetivši se uličnim falangama. No ovdje nas zapravo brine druga razina ovog događaja, a to je reakcija policijskih službenika koji su novinarima na pitanje tko će biti odgovoran dožive li sudbinu Slave Kukića, uz osmijeh rekli: ‘Ako vam je to sudbina, onda ćete doživjeti’. Nema potrebe naglašavati poznato, a to je činjenica da u svim fašističkim režimima ulična desnica odrađuje prljave poslove za vlasti, znajući kako neće biti kažnjena. No to onda vuče sa sobom dvije stvari. Jedna je otvorena poruka policije kako živimo na divljem zapadu i kako je jedini način da se čovjek obrani od fašista, taj da se naoruža, pa da gradske vlasti uskoro počnu prebrojavati mrtve na ulicama. Druga je pak poruka kako je taj tzv. proeuropski HDZ konačno skinuo masku i pokazao svoje staro, poznato lice. Politika naime usmjerava društvene procese i građani jako dobro znaju, i bez da im se to doslovno napiše, što je dopušteno, a što nije. I da li će za neke stvari snosit sankcije ili neće. Bitno je tu lekciju naučiti zbog daljnjih medijskih istupa čelnika te partije. Jednako kao što je bitno još jednom naglasiti da takvo ponašanje ne treba čuditi u gradu na čijim se ulicama ponosno nalaze imena ustaških ministara.

            Sve nas to dovodi do trećeg bitnog elementa ove priče, a riječ je o naglašenom katolicizmu tamošnjeg miljea i duhovnom djelovanju same crkve u Mostaru. To je, naime institucija koja ima neupitni autoritet, pa čak i ideološki monopol nad društvenim procesima, a u konačnici proizvodi ljude koji ne nalaze nikakav problem u činjenici da ljude u sred grada nazivaju balijama. Duhovna bijeda tog naroda je čak gora od intelektualne, jer moraš biti posebna vrsta amoralnog, bešćutnog gada da takvo što ikad izrekneš, a posebno nakon iskustava posljednjeg rata.

            Posve je očito da ljudi koji vode taj grad nikad nisu čitali Aleksu Šantića, s obzirom da su mu i ulicu uzeli, kad već nisu mogli stihove, no nikad nije kasno da pročitaju jednu njegovu pjesmu iz 1907. godine.

           

            Mi znamo sudbu

            Mi znamo sudbu i sve što nas čeka,
            No strah nam neće zalediti grudi!
            Volovi jaram trpe, a ne ljudi-
            Bog je slobodu dao za čovjeka.

           

            Snaga je naša planinska rijeka,
            Nju neće nikad ustaviti niko!
            Narod je ovi umirati sviko-
            U svojoj smrti da nađe lijeka.

           

            Mi put svoj znamo, put bogočovjeka,
            I silni, kao planinska rijeka,
            Svi ćemo proći preko oštra kama!

           

            Sve tako dalje, tamo do Golgote,
            I kad nam muške uzmete živote,
            Grobovi naši boriće se s vama!

 

            Za kraj ovog teksta, koji sam, evo, napravio da sada izgleda kao i hronologija ovog najnovijeg napada fašista u Mostaru, treba napomenuti da je danas, u utorak, 06. januara 2015. godine, konačno objavljen identitet i trećeg ustaško-fašistoidnog napadača u Mepasu, u petak, 02. januara 2015. godine. Pored već poznatih identiteta Josipa Čuljka i Antonija Vrljića, danas je i zvanično potvrđeno da je treći napadač Marin Kordić.

            Ostaje sada da se vidi kada će i kako će, i hoće li uopšte, bh. pravosuđe odraditi svoj posao i po zakonskim propisima kazniti ove ustaške fašiste iz jadne i žalosne mostarske svakodnevnice, a s njima i određene policijske službenike HNK-a (od komesara policije HNK-a Ilije Lasića, pa niže sve odgovorne), koji uporno pokušavaju umanjiti i zataškati stvarnu veličinu i značaj ovog napada?!

 

            *NAPOMENA: Za tekst koji ste upravo pročitali izvor informacija je korišten sa portala Tačno.net i Klix.ba

Ensvid Hadžajlić - MosHer

Stariji postovi

By MosHer
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

SVI TEKSTOVI NA OVOM BLOGU
Uvod!, ili "Malo o meni!"

O knjizi "Mostar - vječni grad"

Sadržaj knjige "Mostar - vječni grad"

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 1. dio

Uvod iz knjige "Mostar - vječni grad" - 2. dio

DRAGOM VELEŽU, PRVOJ I VJEČNOJ LJUBAVI

Pravda za Velež

Justice for Velež, Mostar

Slovo humanosti!!!

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!

Deveti novembar – Dan borbe protiv fašizma – Dan kada je srušen Stari most u Mostaru

Naučna istraživanja ljubavnih muka

“Zmijonosac”, novi, 13. horoskopski znak? – “Ne trčite pred rudu!”

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (1.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (2.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (3.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (4.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (5.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (6.)

PREPORUČUJEM: Posjetite RADOVIĆA SOKAK - vrhunski Blog, u vrhunskom izgledu

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (7.)

Antifašizam i renesansa

ANTIFA Mostar: Zaljubljeni u slobodu

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: NA PARTIZANSKOM GROBLJU (Ognjen Pudar)

U Susret Danu Oslobođenja Mostara: Sretan Vam Dan Zaljubljenog Mostara (Teodor Radović - Tozza)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (8.)

Dragan Markovina: Suton jednog grada

ZA VELEŽ SE NE NAVIJA, ZA VELEŽ SE ŽIVI

Mostalgija moja sveprisutna (1. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (2. dio)

Mostalgija moja sveprisutna (3. dio)

Hoteli i Restoran “Kriva Ćuprija” Mostar

Dragan Markovina: DOSTOJANSTVO - Drugo ime za VELEŽ

“Ðe ti je Pita” - Anton Draht

SRETAN VAM 8. MART

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (9.)

Mostalgija moja sveprisutna (4. dio)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (10.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (11.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (12.)

Osman Džiho kolumna: U Bosni cunamisti haraju već 20 godina

“CRVENA NOĆ” ZA SJEVERNU AMERIKU 2011.

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (13.)

REA (Ognjen Pudar)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (14.)

Vjerovali ili ne! - Sve je moguće... (15.)

Mostalgija moja sveprisutna (5. dio)

SRETAN NAM TRIDESETI

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

POMOZIMO: Udruženje "Sunce" Mostar

FOTO GALERIJA: Udruženje „Sunce“ Mostar

"Svi kao Ognjen"

Stari Most nam Šapuće - by Monija Radović

Mostarski Ikari (MOSTARI) - nova Facebook stranica

Mostar Bosnia and Herzegovina-ALL - Facebook stranica

PRIČE DUŠE – Blog Arijane Hinić

E moj tata....... By Monija Rebac Radović

Svijet u 2012. – Smail Špago u Novoj Slobodi

Dva Hrvata haraju Facebookom

70 GODINA OD SMRTI NIKOLE TESLE: Jedan od najvećih naučnika u istoriji čovječanstva

MM - sjećanje

4. Antifa fest u Mostaru, 6. i 7. septembra 2013. godine

Događaji 2013. - Smail Špago u Novoj Slobodi

Na granici sjećanja – Blog

By MosHer za vječnost – sa bloga “Na granici sjećanja“

Kako je Velež dobio drugo ime “Rođeni”

Znanje je moć

Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

Nermin Bise u raljama intelektualne prostitucije

Ekološki sistem Černobila 28 godina poslije nuklearne katastrofe

Doktor Raymond Rife - zdravlje i zavjere!

Alan Ford pripremio mnoge za život

Ledeni zid namijenjen sprječavanju iscurivanja radioaktivne vode iz Fukushime ne zamrzava se dovoljno brzo

Pravi razlog zašto Nikola Tesla nikada nije dobio Nobelovu nagradu?!

Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

Stranci pitaju: Mi pomažemo poplavljene, ali šta rade bh. vlasti?

Povratak iz tuđine u tuđinu

Priča o nuklearnom dobu

Priča o Jugotonu, prvoj tvornici ploča u ovom dijelu svijeta

Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

Mobing

Meho Džeger, prvi poslije Alekse; Pjesnik prezrenih i odbačenih

Islamska obrtnička zajednica Mostar

Događaji koji su obilježili 2014. godinu

Povodom nedavnog verbalnog napada na Šteficu Galić i Amera Bahtijara u Mostaru

NOVI POČETAK

Zanimljivosti o svemirskim sondama

Blogger.ba ipak nastavlja svoj rad, novi vlasnik Pepper communications

Mirisne pare hercegovačke vale

Ekspedicija Zastava 101 - Kragujevac-Kilimandžaro

Događaji koji su obilježili 2015. godinu

O prodaji knjige “Mostar - vječni grad” + njen sadržaj

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 1. dio

Događaji koji su obilježili 2016. godinu - 2. dio

SVE MOJE KRATKE PRIČE NA OVOM BLOGU

MOJA E-MAIL ADRESA
mostar4ever@sbcglobal.net







ONI KOJE ČITAM...NEKE REDOVNIJE...A, NEKE OBAVEZNO

BROJ (NE)ZADOVOLJNIH POSJETIOCA
95194

Powered by Blogger.ba